Je li Zapad spreman za Putinov totalni poraz? 'Rusiji bi prijetio raspad, a to bi bilo opasnije od rata u Ukrajini'
Stručnjaci tvrde da je vjerojatnost raspada Rusije trenutno mala, kažu da je za svijet i bolje da tako ostane
Bivši češki ministar vanjskih poslova Karel Schwarzenberg nedavno je predvidio da će se Rusija raspasti. “Dezintegrirat će se. Njezini veliki dijelovi tražit će neovisnost čim budu mogli”, smatra Schwarzenberg, istaknuti aristokrat i dugogodišnji pouzdanik Václava Havela. No, Politico u velikom analitičkom tekstu pod naslovom “Libija s atomskim bombama: Je li Zapad spreman za Putinov poraz?”, piše kako bi Schwarzenberg i njegovi istomišljenici, kojih ne manjka diljem Baltika, Poljske, Ukrajine i drugih teritorija koji su barem jedan dio povijesti proveli pod ruskom vlašću, trebali biti oprezni sa svojim željama i pretpostavkama.
Premda većina stručnjaka kaže da je ostvarenje Schwarzenbergova predviđanja malo vjerojatno, rizik da bi Rusija mogla eksplodirati pod pritiskom svog neuspjelog napada na Ukrajinu ipak je alarmirao sve od Berlina do Washingtona pa vojni i diplomatski stratezi razmišljaju i o poslijeratnom scenariju u kojem bi se danas najveća zemlja na svijetu raspala na niz manjih posjeda pod kontrolom ratnih zapovjednika, slično kao u Afganistanu 90-ih godina prošlog stoljeća ili u današnjoj Libiji.
Povijest pokazala da veliki porazi dovode do promjena
“Kada su se to u povijesti Rusi suočili s uistinu velikim porazom, a da je njihova politička scena ostala netaknuta? Ne vidim kako bi veliki vojni poraz mogao omogućiti Putinu da ostane na vlasti, a da granice Ruske Federacije ostanu kakve su danas”, smatra Peter Rough, bivši dužnosnik u administraciji predsjednika SAD-a Georgea W. Busha, koji sada vodi Centar za Europu i Euroaziju pri Hudson institutu, think tanku sa sjedištem u Washingtonu.
Scenariji koji su u igri kreću se od pobuna među više od 20 ruskih etničkih teritorija raspršenih u 11 vremenskih zona pa sve do potpunog potonuća u sukobe i anarhiju kakvi su zahvatili Libiju nakon pada diktatora Moamera Gadafija. Oba scenarija bi predstavljala ozbiljne prijetnje regionalnoj stabilnosti, s potencijalno dubokim posljedicama za Europu, uključujući daljnji poremećaj opskrbnih lanaca, sukobe između nuklearno naoružanih frakcija i nove valove izbjeglica koji bježe iz destabilizirane Rusije.
Dužnosnici nevoljko pričaju o raspadu Rusije
Tema raspada Rusije je toliko osjetljiva da dužnosnici odbijaju o njoj javno govoriti ili čak priznati da razmatraju takav scenarij u svojim strateškim planovima za nepredviđene situacije. Strahuju, naime, da bi time ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu samo dali novi argument u njegovoj retorici čime bi dodatno ojačao podršku ratu kod svojih građana. Kao primjer, Politico navodi nedavnu konferenciju i izvještaj Instituta Hudson o tom pitanju, koji je izazvao ljutit odgovor ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.
Kada su novinari Politica na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu prošlog tjedna zamolili zapadne dužnosnike za razgovor o takvim scenarijima, odbili su službeno reći bilo što. “Može li se dogoditi? Naravno”, rekao je Ivan Krastev, politolog i predsjednik bugarskog Centra za liberalne strategije koji je savjetovao niz europskih čelnika. Krastev je naglasio da raspad “nije vjerojatan, ali nije nemoguć”. “Međutim, fokusiranje na ovu opciju potpuno je kontraproduktivno. Ako kažete ‘mi smo ovdje da demontiramo Rusiju’, dajete snažan argument za Putinov narativ da je Zapad agresor”, dodao je.
Putin se dotaknuo teme tijekom govora u utorak
Ruski predsjednik se baš na tu temu “zapadne agresije” vratio u utorak tijekom obraćanja političkom i vojnom establišmentu o stanju u zemlji uoči prve godišnjice njegova napada na Ukrajinu. “Elite Zapada ne skrivaju svoju svrhu”, rekao je Putin, sugerirajući da SAD i njegovi saveznici imaju za cilj uništenje Rusije.
U srijedu je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev otišao korak dalje, rekavši da će Rusija “nestati” ako izgubi rat u Ukrajini, za koji je okrivio SAD. “Ako Rusija zaustavi specijalnu vojnu operaciju bez postizanja pobjede, Rusija će nestati, bit će raskomadana”, napisao je Medvedev na aplikaciji Telegram.
Rusija je traumatizirana zemlja
Politico ističe kako je Rusija još uvijek traumatizirana raspadom Sovjetskog Saveza, ali i zbog posljedica prošlih ratova. Ruske patnje tijekom Prvog svjetskog rata pomogle su pokrenuti rusku revoluciju i građanski rat u kojem su se boljševici Vladimira Lenjina suprotstavili rojalistima, kapitalistima i drugim političkim snagama poznatim kao Bijela armija. Rat, jedan od najkrvavijih u ruskoj povijesti, uključivao je niz pogroma Židova. Završio je 1923. godine pobjedom Crvene armije, ali je ostavio duboke podjele u društvu.
Raspad Sovjetskog Saveza doveo je do osamostaljenja zemalja poput Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana, kao i današnjih članica EU poput Estonije, Latvije i Litve. Taj proces je protekao mirnije, ali teško je zamisliti da sličan proces koji bi se u današnje vrijeme dogodio na ruskim periferijama ne bi naišao na snažniju reakciju Moskve.
Sovjetski savez se prilično jednostavno raspao
Sam ustroj Sovjetskog Saveza njegov je raspad s pravnog gledišta učinio relativno jednostavnim. S druge strane, Ruska Federacija je jedinstvena država s vrlo moćnom središnjom upravom. Za razliku od SSSR-a, gdje polovica građana nisu bili Rusi, 80 posto stanovništva današnje Rusije identificira se kao Rusi.
Najvažniji čimbenik koji je spriječio ogromno krvoproliće 1991. bilo je to što se Rusija nije protivila raspadu Sovjetskog Saveza. Teško je zamisliti da bi ili Putin ili njegov potencijalni nasljednik mirno stajali po strani kada bi im se neke ključne sastavnice Ruske Federacije pokušale odcijepiti. Većina stanovništva također ne bi dopustila pokušaj odcjepljenja regija poput Baškortostana na južnom Uralu ili Sibira – ruske “škrinje s blagom” u kojoj leži većina prirodnih resursa.
Zapad se također brine da bi se ruski vojnici, ako rat u Ukrajini završi porazom Kremlja, vratili kući i tamo nastavili borbu, čime bi i sami potaknuli dezintegraciju države.
Svaki pokušaj osamostaljenja bio bi krvav
Mnogi koji se bore u Ukrajini dolaze iz siromašnih dijelova Rusije, što uključuje planinske predjele istočnog Sibira, gdje velik dio stanovništva ima etničke i kulturne veze s Mongolijom, kao i Sjeverni Kavkaz, područje etničke raznolikosti koje uključuje Čečeniju i Dagestan. Čečenski vođa Ramzan Kadirov, koji je igrao središnju ulogu u slamanju islamističkog ustanka u Čečeniji početkom 2000-ih, nedavno je rekao da namjerava uspostaviti privatnu vojsku po uzoru na grupaciju Wagner, brutalnu plaćeničku silu pod kontrolom Putinova saveznika Jevgenija Prigožina.
U jednom govoru 2011. godine na Sjevernom Kavkazu, Putin nije skrivao svoje gađenje prema sve prisutnijim tamošnjim pokretima za neovisnost. “Ako bi došlo do odcjepljenja, tada bi iste sekunde krenuo isti scenarij u drugim dijelovima Rusije. To bi bila tragedija koja bi pogodila svakog građanina Rusija, bez iznimke”, rekao je.
Putin je time sugerirao da bi svaki potez regija da se oslobode kontrole Moskve bio krvav, kako između središnje vlade i potencijalnih secesionista, tako i među samim regijama. “Nove države bi se borile jedna s drugom oko granica i imovine. Moskovske elite, koje kontroliraju ogroman nuklearni arsenal, reagirale bi nasiljem na svaki secesionizam”, napisala je u nedavnom eseju Marlene Laruelle, koja vodi Institut za europske, ruske i euroazijske studije na Sveučilištu George Washington.
Što je s nuklearnim arsenalom?
Ono što mogućnost ruskog kolapsa čini toliko alarmantnom je nuklearni arsenal zemlje, Putinov strateški as u rukavu koji je više puta spominjao u proteklih godinu dana. U utorak je ruski predsjednik objavio da suspendira sudjelovanje Rusije u ugovoru New START, posljednjem preostalom paktu o kontroli nuklearnog naoružanja između Moskve i Washingtona.
Uoči raspada Sovjetskog Saveza, SAD i njegovi saveznici bili su daleko od optimizma u pogledu nuklearne prijetnje. Američki obavještajci upozorili su tada da bi taktičko nuklearno oružje, vjerojatno uključujući takozvane kofer bombe, moglo završiti na terorističkom crnom tržištu ako se ne poduzmu koraci da se osigura.
Dok je Washington pozdravio osamostaljenje baltičkih država, postojala je duboka zabrinutost da bi dijelovi sovjetskog nuklearnog arsenala mogli pasti u pogrešne ruke u drugim dijelovima posrnulog SSSR-a, uključujući Kazahstan i Ukrajinu, s katastrofalnim posljedicama. Takva je prijetnja u pogledu današnje Rusije daleko manja jer nema raspoređenog nuklearnog oružja u regijama koje bi se mogle odcijepiti, tvrde zapadni analitičari.
Zabrinjavajući unutarnji sukobi
Veću zabrinutost izaziva moguće izbijanje sukoba između pripadnika ruskog establišmenta i borba za kontrolu nad oružanim snagama. Politički sukobi već su izbili između šefa Wagner Prigožina i ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua, kao i načelnika Glavnog stožera oružanih snaga Valerija Gerasimova. U utorak je Prigožin, Putinov saveznik čiji su se vojnici borili u blizini ukrajinskog grada Bahmuta, optužio svoje suparnike za uskraćivanje streljiva i zračnog transporta, dodajući da su njihovi postupci usporedivi s “veleizdajom”.
Veliko je pitanje u bilo kojem scenariju ruskog raspada kakvu bi ulogu igrala Kina. Dok bi nestabilnost susjeda bogatog resursima Pekingu pružila mnoštvo prilika da potakne svoj nezasitni apetit za sirovinama, od prirodnog plina do kalijeva karbonata, većina stručnjaka vjeruje da Kinezi ne bi pokušali prekrajati ruske granice. “Kina će biti vrlo oprezna”, rekao je Krastev.
Malo je vjerojatno da bi lokalno stanovništvo, poput onoga u Sibiru, uopće željelo kinesku dominaciju. Ruske pogranične regije općenito su siromašne i uvelike se oslanjaju na središnju upravu u Moskvi za novac, što je još jedan razlog da se drže toga što poznaju.
Mogućnost raspada Rusije se ne može ignorirati
Iako je raspad Rusije i dalje vrlo malo vjerojatan, Politico ocjenjuje da si zapadni dužnosnici ne mogu priuštiti da takav scenarij ignoriraju. Dok promatrači Rusije raspravljaju o izgledima za “dekolonizaciju” zemlje, ne bi trebali odbaciti mogućnost da bi Putinov pokušaj ponovnog sastavljanja izgubljenog carstva Kremlja mogao završiti tako da ga košta barem dijela njegovog teritorija.
“Tragedija Rusije je u tome što ne zna gdje su joj granice”, rekao je Schwarzenberg, čija je obitelj 1948. pobjegla iz Čehoslovačke pod sovjetskom kontrolom. Politico zaključuje kako postoji opasnost da bi ovo brzo moglo postati tragično ne samo za Rusiju, već i za ostatak svijeta.