Kad smo shvatili da država nakon potresa ne čini ništa, sami smo krenuli u obnovu i jačanje zgrade. Ovo je priča kako smo uspjeli
Stanari su u proces obnove krenuli odmah nakon zagrebačkog potresa, jer su sumnjali u Zakon o obnovi
Približava se godišnjica razornih potresa u Petrinji, a dok država kreće u nabavu kemijskih olovaka i kišobrana kako bi promovirala projekte obnove, pojedini građani odlučili su sami obnoviti svoje domove. Tako su stanari Jurišićeve 8 završili obnovu svoje zgrade s kojom su počeli odmah nakon zagrebačkog potresa – 2. travnja 2020. Zgrada je nakon potresa dobila žutu naljepnicu, a ubrzo nakon toga i zelenu nakon što je sa zgrade uklonjena žbuka.
Prije godinu dana krenuli su u obnovu uličnog dijela zgrade nakon što su završili s obnovom stanova, stubišta i dimnjaka, a radili su i novi krov. Viktorija Ćurić, koja je zajedno sa suprugom Lukom pokrenula cijeli projekt, kaže da su s obnovom sami krenuli jer su sumnjali u obećanja Vlade i u Zakon o obnovi. Istaknula je da u petrinjskom potresu nije bilo oštećenja stanova i dvorišnog dijela zgrade, jer su tada već završili s njihovom obnovom ojačavši ziđe iznutra i izvana, obnovili su i stubište, dimnjake te podrum. Tada su krenuli u obnovu pročelja zgrade.
Ćurić, čija se obitelj, kaže, godinama bavi građevinom, za Telegram je ispričala kako su ona i suprug svakodnevno, više od 600 dana, nadzirali radove na obnovi zgrade, nabavljali materijale te i sami izvodili neke radove. Vodili su se željom da obnova bude izvedena kvalitetno i održivo. Naglasila je da je cijela njezina obitelj platila danak. Ona i suprug su puno vremena provodili u zgradi, djeca su im spavala kod bake – njezine majke, koja je prije dva mjeseca preminula. “Obnovljenu zgradu posvećujem svojoj mami”, rekla nam je Ćurić.
Pročelje obnavljali kreditom i dodatnim sredstvima
“Borba i plivanje protiv struje, protiv birokracije, koordiniranje svih radova, sastanci, uvjeravanja. Žrtva i rad kao životinje. Druga riječ ne postoji za ovaj Kafkin proces, gordijske čvorove, i mnoga ispiranja mozga”, opisala je Ćurić radove na obnovi. Istaknula je da su za obnovu pročelja suvlasnici podignuli kredit od 1.142.000 kuna, ali da su oni i nekoliko suvlasnika uložili dodatna sredstva, oko 30.000 do 40.000 eura, kako bi nabavili sve materijale. Stubišta i dimnjake obnovili su s dijelom pričuve, a ljudi su uglavnom privatno financirali obnovu svojih stanova.
Istaknula je da su imali dobrog izvođača i arhitekticu te da su tijekom radova surađivali i s brojnim drugim ljudima, svojim timom s kojim godinama rade te s još arhitektima i statičarima. Ustvrdila je kako je kroz zgradu prošlo oko 30 stručnjaka. Ona i suprug su cijeli projekt radili bez naknade, naglasila je Ćurić, dodavši da su oni nadzirali i koordinirali radove iako je plaćeni nadzor dolazio jednom tjedno kako bi bili sigurni da se ne štedi na materijalima.
“Zgradi smo uštedjeli milijun i pol, i imali smo jednu grupu suvlasnika koji su nam bili vjetar u leđa i financijski uskakali da se ovaj projekt izvede do kraja kako treba, jer bilo je troškova i izvan kredita. Nisu svi suvlasnici bili složni, sve se moralo izvest i na teži način, nismo odustajali ni suprug ni ja. Otrpjeli smo mnoštvo pregovora. Da se složi 90 posto suvlasnika i čak da skupa svi i sjednemo i bodrimo se, je isto ogroman uspjeh. Nije to teklo glatko”, navela je.
Tijek obnove
Ćurić je rekla kako su ona i suprug mijenjali postojeći projekt u hodu, jer se nakon skidanja žbuke naiđe na puno toga i tek se tada otkrije “kakva sve iznenađenja čekaju”. “Na licu mjesta kod izvedbe istražnih radnji otkrije se svašta nepredviđeno”, kazala je i opisala tijek obnove.
“Ulični dio fasade se izvodio posebnom obradom, s obzirom na to da je to i sjeverna strana. Onda se pristupilo ojačanju vanjskog ziđa, a unutarnje ziđe stanova je ojačano prije Petrinjskog potresa. Otučene su fuge do 2 cm, sve opeke koje su bile klimave i oštećene zamijenjene su s novom opekom, svi otvori su pojačani s armirano betonskim nadvojima. Zidove i fuge smo ispunili specijalnim mortom i na zidove stavili specijalnu mrežu za protupotresna ojačanja učvrstivši je i strojno injektirali mort na ziđe”, pojasnila je Čurić.
“Nakon toga smo stavili specijalnu žbuku ojačanu vlaknima i završili s finom glatkom žbukom, i armiranom bojom. Sve ovo navedeno smo prezentirali i predložili suprug Luka i ja, inače bi sveukupna obnova završila uobičajenom šminkom fasade”, kazala je. Ćurić naglašava da su istražili najbolje načine za ojačanje ziđa te su se odlučili za konstrukcijsko ojačanje iako je skupo. Navela je da su čak išli do tvornice u Skopje kako bi na listu mjesta vidjeli protupotresnu simulaciju na kući obnovljenoj tom tehnikom.
Obnovu morali predstaviti Zavodu
Ćurić je istaknula da su vodili bitku s gradskim Zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode oko obnove pročelja, jer zgrada u Jurišićevoj 8 spada pod zaštićenu povijesnu cjelinu te im nisu dozvoljavali radove na uličnoj fasadi. “Dobila sam i upozorenja da je ulični dio vlasništvo Grada Zagreba, ali sam rekla da ću ulični dio napraviti kako spada i ojačati protupotresno pa makar u zatvor otišla”, naglasila je Ćurić dodavši da su morali uvjeriti i arhitekticu i Zavod. “Takve zgrade je prekomplicirano za obnoviti. Prije bi četiri nove zgrade izgradila”, kazala je Ćurić.
Ispričala nam je kako su ona i suprug u Italiji napravili proračun za radove te u hodu napravili nekoliko manjih elaborata konstrukcije. Ornamenti i ukrasi na zgradi skinuti su s pročelja, pa je restaurator ponovno napravio odljev tih ornamenata i vratio ih na zgradu nakon što su konstrukcijski ojačali pročelje. Sve su to, kaže Ćurić, detaljno morali objasniti Zavodu i uvjeriti ih u to prije nego što su dobili zeleno svjetlo. Dodaje kako su zatim morali zvati i statičare da se vidi je li sve dobro.
“To je bio strašan posao, lakši za reći nego sprovesti u djelo. Jedno je ojačavati novogradnju, a drugo, za ziđe trebaju biti posebni materijali”, ispričala nam je Ćurić istaknuvši kako je Zavod na kraju uzeo komad tog materijala, specijalne mreže, koje su koristili za konstrukcijsko ojačanje pročelja kako bi pokazali i drugim zgradama. “Čast i radost nam je i da se jedna zagrebačka škola obnavlja po ovom modelu, kao i jedan dvorac, i rekli su mi i još dvije tri zgrade”, poručila je Ćurić, koja zajedno sa suprugom zna sve detalje obnove.
Obnovljenu zgradu posvetila majci
Ćurić nam je ispričala da su stan u Jurišićevoj 8 kupili 2019. “Nismo znali da je to tako težak posao. Za svaki metar ili korak mora se ishoditi papirologija, odobrenja, razumjeti se u tehničke smjernice”, opisala je i izrazila zabrinutost za druge koji se upuste u obnovu, a nemaju pozadinu rada u građevinarstvu. “Bojim se da će mnogi ljudi u Zagrebu biti prevareni ili da će biti iskorišteni loši materijali. Ne sumnjam da će arhitekti napraviti dobre projekte, ali ako nema pravih svakodnevnih nadzora ne znam hoće li izvođači koristiti te materijale koji će biti navedeni u projektu.”
Završeni projekt obnove zgrade posvećuje svojoj majci koja je preminula prije dva mjeseca. “Zadnja dva ljeta čuvala je moju djecu po 3 mjeseca, da bi muž i ja mogli raditi na Jurišićevoj. Mama je preminula prije 2 mjeseca, i ja sam završila u bolnici, jer ovakav projekt vam uzme dio života. Isisa vas, iscrpi, i ako idete pošteno i vrijedno očekujte prepreke. Ako plivate protiv struje, a suprug i ja smo plivali, e to je ljudi deveti krug pakla. Pakla od obnove”, kazala je Ćurić.
“Cijelo vrijeme obnove, kad smo bili na rubu odustajanja, vodila nas je misao: ovo ostaje Zagrebu, Lijepoj Našoj i budućim generacijama, pijetet je žrtvama preminulim u potresu”, zaključila je Ćurić i zaželjela onima koji se upuštaju u obnovu da ostanu ustrajni.