Kakav bizar. Sud finalno osudio riječkog glumca jer se zove isto kao sladoledar kojeg je neka žena tužila

Ta presuda znači kako sud inzistira da Mikulić plati kaznu za prekršaj, iako je, prema njegovim riječima, potkrijepljenim pravnom dokumentacijom koju nam je pokazao, učinio sve što je ljudski moguće da pred sudom objasni zabunu. Mikulića smo zamolili da nam svojim riječima još jednom ukratko opiše kako je došlo do toga da bude osuđen, te da nam objasni što se to dogodilo od kada je javnost zadnji put čula za njegov proces.

Kazna 16 tisuća kuna

„Te 2011. godine dobivam prekršajnu prijavu da nisam prijavio radnicu koja je radila kod mene na prodaji sladoleda na štandu ispred šibenske katedrale. U prijavi stoji i da joj nisam uplatio doprinose, mirovinsko i zdravstveno. Kazna za neprijavljivanje je bila osam tisuća kuna, kao i kazna za nedavanje ugovora o radu. Dakle, ukupno 16 tisuća kuna“, počinje priču Mikulić.

Prijava ga je zaprepastila, budući da nikada nije imao štand za prodaju sladoleda u Šibeniku, niti je za ženu koja je ondje radila, Branku M., ikada čuo. S obzirom na to da je rasprava zakazana u terminu kada je Mikulić bio u Berlinu, gdje je imao predstavu, slučaj je iz Šibenika prebačen na sud u Rijeku, objašnjava nam. Glumac je na sud otišao uvjeren kako će to lako dokazati da nema veze s prekršajem za koji ga se teretilo „Došao sam tamo misleći da ću to bez problema riješiti. Međutim, vidio sam da me sutkinja čudno gleda, i da mi ništa ne vjeruje“, priča.

Zamjena identiteta

Usprkos tome što je pred sudom ukazao na brojne nelogičnosti u optužbi, Mikulić je proglašen krivim. Kada je shvatio da neće biti jednostavno dokazati da je nevin, slučaj je predao odvjetnicima, i sam se bacio na prikupljanje dokaza da nema veze sa štandom u Šibeniku. Ubrzo je povezao konce priče, shvativši da je radnica Branka M. zaista radila za nekog Dražena Mikulića, kojeg je prijavila inspektoru rada zbog neplaćanja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.

Sam je otkrio da postoji njegov imenjak koji ima ugostiteljski obrt u Zagrebu. U razdoblju kada je Branka M. radila na štandu ispred Katedrale Sv. Jakova, taj je čovjek imao dozvolu za držanje štanda za pečenje palačinki u Šibeniku. „Našao sam njegovu tvrtku, adresu na kojoj je prijavljen, i sudu rekao da je došlo do zamjene identiteta, i da je to čovjek kod kojeg je gospođa radila. Ja sam imao dozvolu za fast food, ali u Svetom Filipu i Jakovu, 100 kilometara od Šibenika. Valjda su zbog toga zaključili da sam prodavao sladoled ispred katedrale, iako nikada nisam imao čak ni dozvolu za prodavanje sladoleda u Sv. Filipu i Jakovu“, objašnjava Mikulić.

Oštećena žena je priznala da nije kriv

Ni to što je pronašao čovjeka kojeg je njegova radnica zapravo prijavila nije pomoglo. Pravomoćno je osuđen, a sud je obrazložio da vjeruje ovlaštenom inspektoru koji je gospođu ispitao, a ne glumcu Mikuliću. Doduše, sud mu je kaznu obje optužbe smanjio s osam na četiri tisuće kuna. U međuvremenu je dio kazne koji se odnosi na neprijavljivanje za mirovinsko i zdravstveno osiguranje otišao u zastaru, ali sud je i dalje očekivao da Mikulić plati četiri tisuće kuna zbog nedavanja ugovora o radu. Kako mu nije želio platiti ni umanjenu kaznu za nešto s čim nije imao veze, Mikulić se nastavio žaliti i dokazivati da nije kriv.

Javila mu se Branka M., koja je čula što se događa pa je osjetila potrebu ispričati se zbog problema u koje je Mikulić dospio. „Rekao sam joj: Vas ne krivim, tražili ste svoje pravo. Niste krivi što su drugi sve pobrkali“, priča Mikulić. Na kraju su se glumac i Branka M. dogovorili da ona napiše i ovjeri pismo u kojem objašnjava da je zbog njezine prijave optužen pogrešan Dražen Mikulić. Sugovornik nam je pokazao i to pismo, u kojem je gospođa jasno napisala: „…Dražen Mikulić iz Rijeke nije osoba kod koje sam ja bila zaposlena kao prodavač… Vi teretite krivog Dražena Mikulića“, stoji u pismu.

Inspektor nije bio na terenu

Čak ni pismo nije uvjerilo sud da se radi o pogreški. Mikulićeva žalba odbijena je rješenjem koje je Općinski sud u Rijeci donio 2. travnja. Glumac ukazuje na nekoliko nelogičnosti koje je uočio u obrazloženju odluke. „Piše da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je u mom obrtu radila Branka M. Ja se pitam, ako žena podnosi prijavu da joj nisam dao ugovor o radu, i da je nisam prijavio na mirovinsko i zdravstveno, kako je utvrđeno da je bila zaposlena kod mene?“, pita se Mikulić.

Inspektor rada to je mogao utvrditi nadzorom na licu mjesta. Međutim, u samom Rješenju piše da je državni inspektor Rosano Radović „činjenicu rada radnice Branke M. nije utvrdio neposrednim inspekcijskim nadzorom“, nego saslušanjem Branke M. Taj dio Mikulića posebno ljuti. „Dakle, taj čovjek nije otišao vidjeti koja je to firma, gdje je radila ta žena, ima li još neprijavljenih radnika… Da je inspektor tada tako postupio, sve bi bilo riješeno. Pa to bi trebali učiti u osnovnoj školi za inspektore“, žali se glumac.

„Nadalje, taj gospodin Dražen Mikulić iz Zagreba zatvorio je obrt 10. lipnja. Dakle, on nije imao otvoren obrt kada je Branka M. na njegovom štandu podavala palačinke. Usprkos tome što nije imao otvoren obrt, on 8. srpnja sklapa ugovor s gradom Šibenikom i dobiva dozvolu za pružanje usluga pečenja palačinki. I temeljem toga je otvorio štand sa sladoledom. Taj ugovor sam ja iskopao, i priložio kao dokaz. Međutim, njima (sudu) tu ništa nije sumnjivo“, kaže naš sugovornik.

Nastavit će borbu

Pitamo ga kako je sud komentirao pismo kojim ga gospođa oslobađa odgovornosti. „Uopće se ne govori ništa o tome“, odgovara rezignirano. „Ja sam i dalje kriv. Naravno, žalit ću se i dalje. Ali sud me ne želi suočiti s gospođom Brankom, ili barem joj poslati moju fotografiju, pa da kaže da nisam čovjek koji joj je dao posao. Ništa im ne znači ni to što sam pronašao čovjeka kojeg je Branka M. zapravo prijavila“.

Drugi Dražen Mikulić se u ovih devet godina nije javio. Naš sugovornik zvuči kao da mu zbog toga i ne zamjera previše. „On je prevario u startu Grad Šibenik, kada je bez otvorenog obrta sklopio ugovor za štand s palačinkama. I onda je na tom štandu gospođa za njega prodavala sladoled. Sve na crno. Ali on vjerojatno nije ni znao da se njega tuži, jer ga nitko o tome nije obavijestio“, kaže nam glumac Dražen Mikulić, koji sav bijes nataložen tijekom skoro desetljeća dugačkog maltretiranja čuva za hrvatsko pravosuđe.

„Ne mogu dokazati da sam ja – ja. Ni da nisam ovaj drugi. A zapravo se radi o običnom prekršaju, kao da nisam vezao pojas, mada ni za taj prekršaj nisam kriv“, kaže. Pretpostavlja da bi netko drugo do sada možda i platio kaznu od četiri tisuće kuna, samo da se oslobodi torture, ali njemu to ne pada ni na kraj pameti. „Tužit ću državu, baš me briga koliko će to trajati“, obećaje Dražen Mikulić.