Igrom slučaja sutra idem u bolnicu na operaciju. Nije to neka opasna operacija, ali mora se, dakako, raditi u anesteziji. Nakon što se iz Dubrovnika javila skupina žena koje su obavijestile javnost da epiduralnu anesteziju u njihovoj bolnici eventualno mogu dobiti samo one mame koje dođu roditi između osam ujutro i 16 popodne jer bolnica nema dovoljno specijalista anesteziologa, pada mi na pamet jedna bizarnost.
Kako bi, recimo, bilo ja sutra dođem na svoj zahvat i da me tamo obavijeste kako, eto, ništa od narkoze jer je užasna stiska s liječnicima koji uspavljuju pacijente da ne crknu od bolova. Pa da malo pretrpim dok rasijeku to što treba rasjeći jer oni stvarno nemaju nikakvo drugo rješenje, u teškoj su kadrovskoj situaciji.
Naravno da se to neće dogoditi, ali zašto se bi događalo u Dubrovniku ili bilo gdje drugo.
Tako je u svim manjim bolnicama
Kažu mi danas iz Udruge Roda da je ovo na što ukazuju iz Dubrovnika uobičajeno po manjim bolnicama u cijeloj Hrvatskoj. Pa se moramo pitati kako je moguće da danas, u jednoj državi članici EU, i s javnim zdravstvom koje tako skupo plaćamo, žene moraju rađati u mukama kao da se ova stvarnost odvija prije sto godina i kao da na svijet donose telad? I stvarno, s kojim se pravom od žena očekuje da šutke i submisivno prihvate objašnjenja i izvrdavanja koja su upravo došla iz Opće bolnice Dubrovnik da, eto, imaju trajnu krizu sa specijalistima i da su im vezene ruke.
Dubrovačka bolnica danas u svom priopćenju naširoko razglaba o svojim problemima zbog kojih rodiljama ne mogu osigurati ‘obezboljeni porod’ 24 sata na dan. Informiraju ljutite žene i sve ostale kako imaju devet anesteziologa za cijeli pogon i kako oni rade po milijun sati da bi sve stigli. I eto zato ne stignu pomagati budućim majkama, a ne zato što to ne bi željela njihova bolnica.
Anesteziolozi padaju s nogu
To priopćenje je čak malo i drsko premda je napisano uglancanim tonom. Vjerujemo, naime, da su anesteziolozi preopterećeni. Ali doista nije na pacijentima da to slušaju, niti je na rodiljama da se uživljavaju u razloge zbog kojih javne bolnice ne pružaju uslugu, koja je u današnje vrijeme standard.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić i trinaest puta svečano ponoviti kako ‘briga za najosjetljivije pacijente, naše rodilje, i njihova sigurnost predstavljaju prioritet za našu ustanovu’, ali morao bi pritom reći tko je taj koji bi umjesto njega trebao organizirati da se u bolnici sve aktivnosti odvijaju kao po loju. Tko ako ne on?
Jer ovdje očito ne štima organizacija i malo ikome znače njihova nabrajanja što sve rade na svojim odjelima osim što porađaju bebe, kako anesteziolozi padaju s nogu, čak nisu iskoristili ni godišnje odmore, i kako bi bolnica zaposlila još dvoje specijalista ali ih na tržištu navodno nema.
Treba zamijeniti nesposobne
To je najobičnije pravdanje. Naime, ako anesteziologa u Hrvatskoj nema jer su pobjegli u zapadne zemlje, sigurno ih se može dovesti sa istoka. Pa nije Hrvatska pusti otok u Indijskom oceanu. Ili ih možda treba bolje platiti. Ili je od Ministarstva davno trebalo tražiti da pojača specijalizacije. Ili sve to.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nemam pojma koja sve rješenja postoje, ali, ako ćemo pravo, to nas, zdravstvene osiguranike i financijere javnog zdravstva, ne treba ni zanimati. Nitko ni druge struke ne pita kako se organiziraju da mogu raditi kako treba, po standardu i bez gubitaka nego se same organiziraju i rade.
I do kada bi to, uostalom, žene trebale biti strpljive dok svi dajemo svakog mjeseca po 16 posto doprinosa za zdravstvo plus ono sve što se konstantno krpa iz proračuna za silne sanacije bolničkog sustava? Dok imamo bolničke uprave koje ne znaju što da poduzmu da se krize prebrode, nije posve nezamislivo da sutra preporuka rodiljama bude da slobodno idu rađati privatno ako im se ovo ne sviđa. Da ne bismo i to dočekali, te koji nemoćno sliježu ramenima i traže da ih se razumije očito je potrebno naprosto zamijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je moguće da u jednoj članici EU-a, s javnim zdravstvom koje skupo plaćamo, žene moraju rađati u mukama
Sanja Modrić o slučaju iz Dubrovnika, gdje zbog manjka anesteziologa dio žena pri porodu ne može dobiti epiduralnu
Dok imamo bolničke uprave koje ne znaju što da poduzmu da se krize prebrode, nije posve nezamislivo da sutra preporuka rodiljama bude da slobodno idu rađati privatno ako im se ovo ne sviđa. Da ne bismo i to dočekali, te koji nemoćno sliježu ramenima i traže da ih se razumije očito je potrebno naprosto zamijeniti.
Igrom slučaja sutra idem u bolnicu na operaciju. Nije to neka opasna operacija, ali mora se, dakako, raditi u anesteziji. Nakon što se iz Dubrovnika javila skupina žena koje su obavijestile javnost da epiduralnu anesteziju u njihovoj bolnici eventualno mogu dobiti samo one mame koje dođu roditi između osam ujutro i 16 popodne jer bolnica nema dovoljno specijalista anesteziologa, pada mi na pamet jedna bizarnost.
Kako bi, recimo, bilo ja sutra dođem na svoj zahvat i da me tamo obavijeste kako, eto, ništa od narkoze jer je užasna stiska s liječnicima koji uspavljuju pacijente da ne crknu od bolova. Pa da malo pretrpim dok rasijeku to što treba rasjeći jer oni stvarno nemaju nikakvo drugo rješenje, u teškoj su kadrovskoj situaciji.
Naravno da se to neće dogoditi, ali zašto se bi događalo u Dubrovniku ili bilo gdje drugo.
Tako je u svim manjim bolnicama
Kažu mi danas iz Udruge Roda da je ovo na što ukazuju iz Dubrovnika uobičajeno po manjim bolnicama u cijeloj Hrvatskoj. Pa se moramo pitati kako je moguće da danas, u jednoj državi članici EU, i s javnim zdravstvom koje tako skupo plaćamo, žene moraju rađati u mukama kao da se ova stvarnost odvija prije sto godina i kao da na svijet donose telad? I stvarno, s kojim se pravom od žena očekuje da šutke i submisivno prihvate objašnjenja i izvrdavanja koja su upravo došla iz Opće bolnice Dubrovnik da, eto, imaju trajnu krizu sa specijalistima i da su im vezene ruke.
Dubrovačka bolnica danas u svom priopćenju naširoko razglaba o svojim problemima zbog kojih rodiljama ne mogu osigurati ‘obezboljeni porod’ 24 sata na dan. Informiraju ljutite žene i sve ostale kako imaju devet anesteziologa za cijeli pogon i kako oni rade po milijun sati da bi sve stigli. I eto zato ne stignu pomagati budućim majkama, a ne zato što to ne bi željela njihova bolnica.
Anesteziolozi padaju s nogu
To priopćenje je čak malo i drsko premda je napisano uglancanim tonom. Vjerujemo, naime, da su anesteziolozi preopterećeni. Ali doista nije na pacijentima da to slušaju, niti je na rodiljama da se uživljavaju u razloge zbog kojih javne bolnice ne pružaju uslugu, koja je u današnje vrijeme standard.
Može ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić i trinaest puta svečano ponoviti kako ‘briga za najosjetljivije pacijente, naše rodilje, i njihova sigurnost predstavljaju prioritet za našu ustanovu’, ali morao bi pritom reći tko je taj koji bi umjesto njega trebao organizirati da se u bolnici sve aktivnosti odvijaju kao po loju. Tko ako ne on?
Jer ovdje očito ne štima organizacija i malo ikome znače njihova nabrajanja što sve rade na svojim odjelima osim što porađaju bebe, kako anesteziolozi padaju s nogu, čak nisu iskoristili ni godišnje odmore, i kako bi bolnica zaposlila još dvoje specijalista ali ih na tržištu navodno nema.
Treba zamijeniti nesposobne
To je najobičnije pravdanje. Naime, ako anesteziologa u Hrvatskoj nema jer su pobjegli u zapadne zemlje, sigurno ih se može dovesti sa istoka. Pa nije Hrvatska pusti otok u Indijskom oceanu. Ili ih možda treba bolje platiti. Ili je od Ministarstva davno trebalo tražiti da pojača specijalizacije. Ili sve to.
Nemam pojma koja sve rješenja postoje, ali, ako ćemo pravo, to nas, zdravstvene osiguranike i financijere javnog zdravstva, ne treba ni zanimati. Nitko ni druge struke ne pita kako se organiziraju da mogu raditi kako treba, po standardu i bez gubitaka nego se same organiziraju i rade.
I do kada bi to, uostalom, žene trebale biti strpljive dok svi dajemo svakog mjeseca po 16 posto doprinosa za zdravstvo plus ono sve što se konstantno krpa iz proračuna za silne sanacije bolničkog sustava? Dok imamo bolničke uprave koje ne znaju što da poduzmu da se krize prebrode, nije posve nezamislivo da sutra preporuka rodiljama bude da slobodno idu rađati privatno ako im se ovo ne sviđa. Da ne bismo i to dočekali, te koji nemoćno sliježu ramenima i traže da ih se razumije očito je potrebno naprosto zamijeniti.