Previše je tu pitanja bez pravog odgovora, za koje bi bilo lako reći da će na njih odgovoriti vrijeme da ova zemlja nema već zavidnu kolekcija afera s pitanjima koja nikad nisu dobila odgovore. A pitanja su gadna, vrlo gadna.
Uloga HNS-a
Primjerice, zbog čega se čekalo s uhićenjem čovjeka koji je navodno primio skoro dva milijuna kuna mita dok ga je policija pratila? Ima li kakve veze s tim oklijevanjem da je u trenutku primopredaje mita u prostoriji bio i suprug tadašnje predsjednice koja je bila usred predizborne kampanje? Ima li, dalje, ikakve veze s tim da je junak ove tužne korupcijske priče, Dragan Kovačević, bio čovjek HNS-a na čelu Janafa? A HNS je, u vrijeme kad je vrećica s novcem promijenila vlasnika, bio strateški partner vladajuće koalicije – što sad nije?
Ima li, vratimo se Josipi Rimac, ikakve veze pauza u istrazi koja je nastupila koji dan nakon što je ona sama pronašla prislušni uređaj i pokrenula seriju uhićenja nekoliko tjedana pred izbore – da bi se priča po ministarstvima znatno proširila tek nakon što je formirana nova Vlada?
Plenkovićevo potkopavanje
Sve su ovo, jasno, pitanja s predumišljajem zle namjere i dubinske korupcije samog vrha državnog aparata. Ali, je li uvjerljivije sumnjati u to da ona možda ipak imaju smisla ili da se, jednostavno, u priči oko afere Janaf radilo o profesionalnom istražiteljskom postupanju o kojem u vrhu države nisu imali ni najblažeg pojma?
Vjeru u neovisan rad institucija, silno se trseći dokazati suprotno, dodatno potkopava upravo premijer Andrej Plenković, današnjim izjavama o tome kako ništa nije znao, ni o Barišiću (uhićeni gradonačelnik Velike Gorice iz HDZ-a), ni o Kovačeviću. Jer, eto ne bi prvog stavio na izbornu listu, a drugog potvrdio za novi mandat na čelu Janafa u veljači, četiri mjeseca nakon što su istražitelji vidjeli ono za što tvrde da je Kovačevićevo primanje pozamašnog mita.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nesigurnosna provjera
Priču o Barišiću već smo na ovom mjestu analizirali – Plenković je hladno na izbornu listu stavio gradonačelnika Požege Darka Puljašića, iako je znao da se čovjek istražuje zbog falsificiranja službenih dokumenata. A Kovačević? Ovako je Plenković danas objasnio njegovo imenovanje na novi mandat u veljači: “Mi smo imenovanja radili da smo provjeravali sve. SOA je provjeravala redovitim putem”.
Dakle, pod uvjetom da premijer govori istinu, SOA je napravila sigurnosnu provjeru čovjeka kojeg su, nekoliko mjeseci ranije, USKOK-ovi istražitelji vidjeli na djelu primanja mita (i pratili tad već skoro pola godine) te zaključila da je Kovačević – čist! Kako je to, pobogu, uopće moguće? Je li Kovačevića netko vrlo moćan štitio ili je sigurnosna provjera, jednostavno, kobno traljavo odrađena? Ukratko, treba li ostavku dati vrh Vlade ili čelni ljudi SOA-e?
Tiskovna s glavnim državnim odvjetnikom
Mučnina tu ne prestaje. “Politika mene kao predsjednika Vlade, pa ako hoćete i kao predsjednika HDZ-a je da uopće ne želim znati čime se bavi USKOK, čime se bavi policija. I to je borba protiv korupcije. Dakle, niti znati, a kamoli utjecati, a ne daj Bože govoriti ovo da, a ovo ne”, kazao je danas Plenković.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Isti onaj premijer koji je svojedobno organizirao kontroverznu zajedničku tiskovnu konferenciju s glavnim državnim odvjetnikom o slučaju falsificiranja putnih naloga u Vladi. Isti onaj premijer kojem je glavni osumnjičenik u tom slučaju spasio Vladu od pada samo dva mjeseca kasnije u Saboru i do kraja mandata bio važan kotačić vladajuće većine.
Kako je premijer naručivao istrage
I, još gore, isti onaj premijer koji je prvog lipnja ove godine, nezadovoljan što mu je afera Rimac buknula usred kampanje, DORH-u javno poslao sljedeću poruku (ni u primisli, je li, govoreći nešto poput “ovo da, a ovo ne”): “Što se tiče aktivnosti na koje se aludira, koje su koruptivnog karaktera, očekujem da tijela, i policija i DORH procesuiraju i one koje su vezane i za SDP”.
“Narudžbu” za DORH je i precizirao: “Tu je recentan primjer oko javne nabave oko Europske prijestolnice kulture u Rijeci. Očekujem iste aršine za sve. A ne vidim nikakve spektakularne akcije”. Sad ih je dobio. Jedan HDZ-ovac, jedan HNS-ovac i jedan SDP-ovac. Mučnina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je, pobogu, moguće da je Kovačević u veljači prošao sigurnosnu provjeru?
Premijer tvrdi da ne zna što radi USKOK. Možda je pravi trenutak za podsjetiti na kontroverznu presicu s glavnim državnim odvjetnikom?
Pod uvjetom da premijer govori istinu, SOA je napravila sigurnosnu provjeru čovjeka kojeg su, nekoliko mjeseci ranije, USKOK-ovi istražitelji vidjeli na djelu primanja mita (i pratili tad već skoro pola godine) te zaključila da je Kovačević - čist! Kako je to, pobogu, uopće moguće? Je li Kovačevića netko vrlo moćan štitio ili je sigurnosna provjera, jednostavno, kobno traljavo odrađena?
Dok je afera Rimac, sa svim prizemnim namještanjima polaganja državnih ispita i primopredajom novca u automobilu na parkingu mogla izazivati gađenje, pogotovo zbog jasne i gusto isprepletene korupcijske mreže po Vladinim resorima, afera Janaf izaziva ozbiljniju mučninu.
Previše je tu pitanja bez pravog odgovora, za koje bi bilo lako reći da će na njih odgovoriti vrijeme da ova zemlja nema već zavidnu kolekcija afera s pitanjima koja nikad nisu dobila odgovore. A pitanja su gadna, vrlo gadna.
Uloga HNS-a
Primjerice, zbog čega se čekalo s uhićenjem čovjeka koji je navodno primio skoro dva milijuna kuna mita dok ga je policija pratila? Ima li kakve veze s tim oklijevanjem da je u trenutku primopredaje mita u prostoriji bio i suprug tadašnje predsjednice koja je bila usred predizborne kampanje? Ima li, dalje, ikakve veze s tim da je junak ove tužne korupcijske priče, Dragan Kovačević, bio čovjek HNS-a na čelu Janafa? A HNS je, u vrijeme kad je vrećica s novcem promijenila vlasnika, bio strateški partner vladajuće koalicije – što sad nije?
Ima li, vratimo se Josipi Rimac, ikakve veze pauza u istrazi koja je nastupila koji dan nakon što je ona sama pronašla prislušni uređaj i pokrenula seriju uhićenja nekoliko tjedana pred izbore – da bi se priča po ministarstvima znatno proširila tek nakon što je formirana nova Vlada?
Plenkovićevo potkopavanje
Sve su ovo, jasno, pitanja s predumišljajem zle namjere i dubinske korupcije samog vrha državnog aparata. Ali, je li uvjerljivije sumnjati u to da ona možda ipak imaju smisla ili da se, jednostavno, u priči oko afere Janaf radilo o profesionalnom istražiteljskom postupanju o kojem u vrhu države nisu imali ni najblažeg pojma?
Vjeru u neovisan rad institucija, silno se trseći dokazati suprotno, dodatno potkopava upravo premijer Andrej Plenković, današnjim izjavama o tome kako ništa nije znao, ni o Barišiću (uhićeni gradonačelnik Velike Gorice iz HDZ-a), ni o Kovačeviću. Jer, eto ne bi prvog stavio na izbornu listu, a drugog potvrdio za novi mandat na čelu Janafa u veljači, četiri mjeseca nakon što su istražitelji vidjeli ono za što tvrde da je Kovačevićevo primanje pozamašnog mita.
Nesigurnosna provjera
Priču o Barišiću već smo na ovom mjestu analizirali – Plenković je hladno na izbornu listu stavio gradonačelnika Požege Darka Puljašića, iako je znao da se čovjek istražuje zbog falsificiranja službenih dokumenata. A Kovačević? Ovako je Plenković danas objasnio njegovo imenovanje na novi mandat u veljači: “Mi smo imenovanja radili da smo provjeravali sve. SOA je provjeravala redovitim putem”.
Dakle, pod uvjetom da premijer govori istinu, SOA je napravila sigurnosnu provjeru čovjeka kojeg su, nekoliko mjeseci ranije, USKOK-ovi istražitelji vidjeli na djelu primanja mita (i pratili tad već skoro pola godine) te zaključila da je Kovačević – čist! Kako je to, pobogu, uopće moguće? Je li Kovačevića netko vrlo moćan štitio ili je sigurnosna provjera, jednostavno, kobno traljavo odrađena? Ukratko, treba li ostavku dati vrh Vlade ili čelni ljudi SOA-e?
Tiskovna s glavnim državnim odvjetnikom
Mučnina tu ne prestaje. “Politika mene kao predsjednika Vlade, pa ako hoćete i kao predsjednika HDZ-a je da uopće ne želim znati čime se bavi USKOK, čime se bavi policija. I to je borba protiv korupcije. Dakle, niti znati, a kamoli utjecati, a ne daj Bože govoriti ovo da, a ovo ne”, kazao je danas Plenković.
Isti onaj premijer koji je svojedobno organizirao kontroverznu zajedničku tiskovnu konferenciju s glavnim državnim odvjetnikom o slučaju falsificiranja putnih naloga u Vladi. Isti onaj premijer kojem je glavni osumnjičenik u tom slučaju spasio Vladu od pada samo dva mjeseca kasnije u Saboru i do kraja mandata bio važan kotačić vladajuće većine.
Kako je premijer naručivao istrage
I, još gore, isti onaj premijer koji je prvog lipnja ove godine, nezadovoljan što mu je afera Rimac buknula usred kampanje, DORH-u javno poslao sljedeću poruku (ni u primisli, je li, govoreći nešto poput “ovo da, a ovo ne”): “Što se tiče aktivnosti na koje se aludira, koje su koruptivnog karaktera, očekujem da tijela, i policija i DORH procesuiraju i one koje su vezane i za SDP”.
“Narudžbu” za DORH je i precizirao: “Tu je recentan primjer oko javne nabave oko Europske prijestolnice kulture u Rijeci. Očekujem iste aršine za sve. A ne vidim nikakve spektakularne akcije”. Sad ih je dobio. Jedan HDZ-ovac, jedan HNS-ovac i jedan SDP-ovac. Mučnina.