Protiv odbjeglog tajkuna propala je i optužnica za muljanje s jednim od najatraktivnijih zemljišta u Zagrebu

Njemačka odbijenica Hrvatskoj za Ivana Radoševića

On je cijelo to vrijeme nastavio živjeti i raditi u Njemačkoj koja ga je na zahtjev Hrvatske odbila izručiti budući da ima i njemačko državljanstvo. Njemačke vlasti odbile su realizirati Europski uhidbeni nalog što ga je za Radoševićem izdala Hrvatska, tvrdeći da je za kazneno djelo zbog kojeg ga je tom času tražio Općinski kazneni sud u Zagrebu, zastara nastupila još 2013. godine. Hrvatska je Radoševića tražila zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, a njemački sudovi zaključili su da se radi o pronevjeri za što su zastarni rokovi puno kraći. Tako je pokušaj izvođenja Radoševića pred hrvatski sud propao.

On ostaje u Njemačkoj, a postupci na hrvatskim sudovima redom završavaju u zastari. Dakle bez ikakve pravomoćne odluke o njegovoj mogućoj krivnji. Sada je stigla i najnovija sudska odluka, za optužbe koje su možda bile i najteže za Radoševića. U pitanju je proces što je vođen protiv njega i nekadašnjeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova Milana Brezaka, zbog malverzacija s imovinom mesne industrije Zagrepčanka d.d.

Što se događalo s nekretninama propale Zagrepčanke

Radi se o posrnuloj tvrtki, koja je, međutim, u širem središtu Zagreba, u Heinzelovoj ulici 66, imala izuzetno atraktivno zemljište. U pitanju je kompleks od 97 tisuća metara kvadratnih s 33 zgrade i prekrasnim dvorištem. Pogodan je za razne namjene, no većinu vremena nakon propasti Zagrepčanke zjapio je prazan.

Priča o borbi za te nekretnine iznimno je složena a počinje još u kolovozu 1997. godine. Tada je Brezak, koji je bio predsjednik Uprave Zagrepčanke s Radoševićem, a koji je bio predsjednik Nadzornog odbora te firme te suvlasnik firme Krma, sklopio aneks ugovora iz kojeg je proizašlo da Zagrepčanka Krmi duguje 32 milijuna kuna. Od toga se 17 milijuna kuna odnosilo na preuzetu a neplaćenu robu, dok je 15 milijuna kuna iznosio kredit što ga je Krma dala Zagrepčanki.

Koliko je uopće Zagrepčanka ostala dužna Radoševićevoj firmi?

Međutim, Zagrepčanka je, utvrdit će kasnije vještaci, Krmi bila dužna svega 14,4 milijuna kuna. Ipak, na osnovu sporazuma Brezak-Radošević Krma je dobila pravo zaloga na nekretnine Zagrepčanke u Heinzelovoj ulici. S tim dokumentom, Radošević će još godinama kasnije dokazivati da upravo njegovoj firmi pripada Zagrepčankin kompleks u Heinzelovoj ulici.

Prije toga će potraživanje, koje je Krma imala prema Zagrepčanki, prenijeti na Tvornicu autobusa Zagreb, a Zagrepčanka, nad kojom je već bio otvoren stečaj u prosincu 2000. podnosi protiv njega i Brezaka kaznenu prijavu. Godinu dana kasnije Zagrepčanka protiv Krme pokreće spor na Trgovačkom sudu u Zagrebu, dok Radošević tuži i Zagrepčanku i Krmu tražeći da mu se omogući upis vlasništva na one 33 zgrade i dvorište od 97 tisuća kvadrata.

U kaznenoj prijavi Zagrepčanka je tvrdila da su Radošević i Zlatko Kokanović, tadašnji direktor Krme, uknjižili tu firmu na imovinu u Heinzelovoj i stekli nezakonitu materijalnu dobit od 102 milijuna kuna. Do tog iznosa su došli kada su od stvarne vrijednosti kompleksa od 146 milijuna kuna, odbili dugovanje što ga je, prema njihovoj računici, Zagrepčanka imala prema Krmi.

Kako su se u cijeloj priči pojavili Bandić i Grad Zagreb?

Sažetak tog kompleksnog procesa je nekoliko sudskih odluka. Krmi je još ranije sudskim putem odbijen upis na nekretnine Zagrepčanke, dok je prije nekoliko tjedana okončano i maratonsko suđenje protiv Radoševića i Brezaka. Optužnica protiv njih zbog zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju bile je podignuta 2000. godine, a 27. kolovoza 2019. nastupila je zastara.

U međuvremenu, dok je trajala borba za nekretnine Zagrepčanke, Radošević će čak optužiti gradonačelnika Milana Bandića da je Grad Zagreb nezakonito kupio njegovu imovinu. Prema službenom ugovoru Zagreb je 2001. kompleks firme u stečaju platio 30 milijuna tadašnjih DEM. Nekoliko godina kasnije, ono je prebačeno u imovinu Zagrebačkog Holdinga i to uz procijenjenu vrijednost od 250 milijuna kuna. Radošević je tvrdio da je Bandić naprosto kupio tuđe.

Prema zemljišnim knjigama Zagrebački Holding sada je vlasnik kompleksa u Heinzelovoj 66.

Za što je sve bio optužen, a nikad osuđen

Radoševiću samo za utjehu može ostati što je još jedan kazneni postupak protiv njega otišao u zastaru. Među optužbama protiv njega koje su na taj način propale je i ona da je kao većinski vlasnik Croatia busa, zajedno s bivšim direktorom te kompanije Antom Marijanom i njegovim tadašnjim zamjenikom Veljkom Lozićem, revizorom Tomislavom Dragunom i njegovom kćeri Lovorkom Dragun, koja je bila direktorica štedionice Dukat, a Radošević je bio suvlasnik, godine 1994. proveo fiktivnu dokapitalizaciju Croatia busa. Sumnjalo se da su tu autobusnu tvrtku, te Hrvatski fond za privatizaciju oštetili za ukupno 8,5 milijuna tadašnjih DEM. Toliko je iznosila nominalna vrijednost 85311 dionica Croatia busa, do kojih su došli sumnjivom kupovinom dionica.

Tužiteljstvo je pokušalo spasiti proces od zastare optuživanjem Radoševića i za ratno profiterstvo, no proces je ipak u siječnju ove godine pravomoćno obustavljen. Nakon te odluke Radošević je državi ispostavio račun za 273 tisuće kuna sudskih troškova.

Sumnjalo se da je novac izvukao u jednu od poreznih oaza

Mjesec dana kasnije, u veljači ove godine, utvrđeno je da su i zastaru pale 10 milijuna kuna teške malverzacije sredstvima Tvornice autobusa Zagreb (TAZ) s kraja 90-tih. Sumnjalo se da je Radošević zajedno sa svojim poslovnim partnerom 14. siječnja 1997. kupio nekretninu u Jurjevskoj ulici 65 u središtu Zagreba. Riječ je o zaštićenoj zelenoj zoni, imanju na kojem se nalazi tzv. Šaferova vila, sada već derutno zdanje. Tada se Radošević obvezao dvjema vlasnicama isplatiti 3.600.000 DEM. Isplate su bile planirane u nekoliko obroka, zaključno sa svibnjem 1997. godine.

Kako bi pak namaknuo novac koji mu je bio potreban za tu investiciju Radošević je, sumnjalo se, iskoristio činjenicu da je u to vrijeme bio obnašatelj dužnosti direktora Tvornice autobusa Zagreb, pa je odobrio kredit vlastitoj tvrtki, sebi osobno, te svom poslovnom partneru od 2.025.200 DEM.

Naknadno je cesijom Tvornica autobusa Zagreb podmirila to potraživanje Radoševićevoj privatnoj firmi, iako za to nije bilo nikakvih ugovornih obveza. Plaćeno je ukupno 7.081.495 kuna. Kada mu je 22. svibnja 1997. godine novac uplaćen Radošević ga je, sumnja se, prebacio na račune vlasnica od kojih je kupio imanje.

Optužnica je bila podignuta i zbog izvlačenja još 988.700 DEM iz Tvornice autobusa Zagreb. Naime sumnjalo se da je Radošević 2. veljače 1996. dao nalog da se na račun tvrtke sa sjedištem na otocima Wallis i Futuna s računa Tvornice autobusa Zagreb prebaci taj iznos na temelju navodnog računa za reprodukciju. Time je, stajalo je u optužnici, hrvatskoj tvrtki nanio dodatnu štetu od 3.648.303 kune.

Što na sve kaže Ivan Radošević?

Još 2017. nastupila je i zastara za optužbe da je u travnju 1995. izvukao iz Krme 1,6 milijuna kuna. Tada je gospodin Radošević bio direktor Međunarodnog teniskog turnira Croatian ladies, te je u ime organizatora ispostavio Krmi račun za usluge istraživanja tržišta koji je, prema tadašnjim sumnjama tužiteljstva bio fiktivan.

Sve te optužbe Radošević od početka negira. Kada su ga istražitelji pitali za sumnjivi aneks ugovora sa Zagrepčankom tvrdio je kako uopće nije imao utjecaj na sklapanje ugovora.

“Ma i oni koji su za mnom raspisali tjeralicu znaju da tu nema ništa. Ni sami ne vjeruju u tu tjeralicu. Znaju oni gdje ja stanujem, neka sve te papire pošalju njemačkim vlastima i ako tu bude čega ja ću sigurno doći u Hrvatsku na sud. Ovako, sve je to neozbiljno. Nisam ja ništa uzeo, protiv mene je bio lov na vještice”, izjavio je prije nekoliko godina Radošević za Novi list.