Kako je Putinov omiljeni dirigent, zahvaljujući nasljedstvu venecijanske grofice, postao jedan od najbogatijih glazbenika na svijetu

Nedavno je održao prvi inozemni koncert od početka rata, i to u Kini

Russian conductor Valery Gergiev attends a meeting of the Presidential Council for Culture and Art at the Kremlin in Moscow on December 21, 2017. (Photo by Maxim SHIPENKOV / POOL / AFP)
FOTO: AFP

Mjere sigurnosti u Nacionalnom centru za izvedbene umjetnosti u Pekingu, građevini poznatoj po elipsoidnoj kupoli od titana i stakla te okruženoj umjetnim jezerom, bile su veće nego ikada. Osim što se moralo proći kroz detektore metala, žene su trebale otvarati torbice, a osoblje je još provjeravalo čak i bilježnice i papire, što se još nikada nije dogodilo.

Sve te neuobičajene mjere opreza nisu poduzete zbog dolaska nekog visokog političara već zbog gostovanja svjetski poznatog ruskog dirigenta Valerija Gergijeva i njegovog čuvenog orkestra Mariinskog teatra iz Sankt Peterburga.

Jednog od najcjenjenijih svjetskih dirigenata Kinezi su dočekali kao heroja i zvijezdu planetarnih razmjera. Za samo 20 minuta prodano je 8000 karata za četiri koncerta, a gledatelji su zasuli ruske glazbenike ovacijama i cvijećem.

Zbog Putina je protjeran iz SAD-a i Europe

Za Kineze je to bio poseban događaj jer u posljednje tri godine, od kad traje pandemija, nije bilo gostovanja stranih glazbenika. Za Gergijeva su pak koncerti u Pekingu također bili iznimno važni jer mu je to bilo prvo inozemno gostovanje od početka ruske agresije na Ukrajinu.

Naime, zbog dugogodišnje bliskosti i prijateljstva s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, a ponajviše radi toga što nije osudio ruski napad na Ukrajinu, Gergijev je postao persona non grata te je praktički protjeran iz SAD-a i Europe. Do ruske agresije na Ukrajinu Gergijev je bio najslavniji i najtraženiji dirigent na svijetu.

Bio je šef dirigent Münchenske filharmonije te stalni gost festivala u Verbieru, Bayersische Staatsopere, Metropolitan Opere, La Scale, redovni dirigent Rotterdamske filharmonije i dr. Embargo koji je uveden protiv njega je bez sumnje bio težak udarac za Gergijeva, koji je bio poznat upravo po tomu što je godišnje gostovao u prosjeku u više od 50 država.

Kina osudila ‘politiziranje umjetnosti’

Valerij Gergijev, koji je ujedno generalni i umjetnički direktor Mariinskog teatra, došao je u Peking svega nekoliko dana nakon posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Moskvi, gdje je ovaj s Putinom dogovorio jačanje suradnje između dvije zemlje. Gergijev je dodatno kupio Kineze kad je njegov simfonijski orkestar izveo neobičnu obradu kineskog komunističkog klasika, “Oda crvenoj zastavi”.

Na konferenciji za medije Gergijev je pohvalio Putina i Xija kazavši da su svojim dogovorima otvorili vrata čvršćoj kulturnoj suradnji Rusije i Kine. Kazao je da se osjeća „privilegiranim, sretnim i počašćenim“ vratiti se u Peking gdje se, istakao je, osjeća kao kod kuće. Službeni kineski mediji iskoristili su posjet Gergijeva da osude Zapad zbog „politiziranja umjetnosti i iskazivanja neprijateljskih osjećaja prema nedužnim ljudima iz Rusije.“

‘Rusku glazbu vole ljudi diljem svijeta’

Kao i uvijek na koncertima je izvodio uglavnom glazbu ruskih skladatelja objašnjavajući kako se ne boji za status ruske glazbe. „Nju vole stotine milijuna ljudi diljem svijeta. Nije ruska glazba suočena s izazovima, nego oni ljudi koji misle da mogu zaustaviti rusku glazbu ili talijansku glazbu ili druge.“ Zaključio je kako je biti protiv ruske glazbe jednako „glupo kao kad je bilo koji Rus protiv Bacha i Mozarta. Prekasno je zaustaviti Čajkovskog, jednostavno prekasno.“

Na kraju je kazao kako ne smatra da je njegov život krenuo na gore nakon što mu je otkazana suradnja na Zapadu. „Spreman sam biti kod kuće što je više moguće. Posjetio sam 40 do 50 zemalja svake godine u proteklih 30 godina i sada sam mudriji. Samo ove godine imam više od 30 koncerata širom Rusije i sretan sam zbog toga. Volim nastupati u manjim gradovima i za ljude koji možda nemaju puno prilike gledati sjajne koncerte.” Zaključio je kako svaka sjajna izvedba, ma gdje izvedena, jednako donosi i sreću i radost.

Dobio odlikovanje i zvanje Heroja rada

Inače Valerij Gergijev nikada nije krio svojem prijateljstvo s predsjednikom Putinom. Zahvaljujući tomu bio je glavna glazbena zvijezda na otvorenju Zimskih olimpijskih igara u Sočiju te Olimpijskih igara i Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi. Među ostalim održao je dva koncerta na prvoj liniji bojišnice.

Kao etnički Oset, rođen u Sjevernoj Osetiji, Gergijev je 2008. održao koncert među razrušenim zgradama u Južnoj Osetiji koje su uništili Gruzijci. Tbilisi je zanijekao korištenje prekomjerne sile u bombardiranju te je optužio Moskvu i njene separatističke saveznike da su zlostavljali etničke Gruzijce koji su živjeli unutar Južne Osetije.

U razrušenom kazalištu u Palmiri u Siriji, nakon što su taj kompleks ponovno zauzele sirijske snage koje podržava Rusija, Gergijev je održao koncert 2016. na kojem su bili samo sirijski i ruski vojnici. Koncert su prenosile izravno sve ruske državne televizijske postaje. Također Gergijev je prvi u postsovjetskoj povijesti Rusije koji je dobio odlikovanje i zvanje Heroja rada. To priznanje za izuzetne rezultate na državnom i društvenom području dobilo je tada samo pet građana Rusije.

Prijateljstvo s japanskom groficom

Klasična glazba, ples, kazalište i vizualna umjetnost bili su „neki od posljednjih mostova između Rusije i Zapada,“ kazala je Vera Ageeva, znanstvenica za međunarodne odnose na Sciences Po u Francuskoj. Ali nestanak tog kulturnog izvoza predstavlja “veliki, neprocjenjivi gubitak za Rusiju i njezinu moć.“

Za nastupa u St. Moritzu, Valerij Gergijev, s kojim sam napravio nekoliko intervjua, upoznao me sa svojom japanskom prijateljicom groficom, gospođom po imenu Yoko Nagae Ceschina. Spram te iznimno skromne, povučene i samozatajne gospođe odnosio se s neobično velikim poštovanjem. Navečer za koncerta vidio sam kako se rasplakala dok je Gergijev dirigirao Patetičnu simfoniju Petra Iljiča Čajkovskog. Isto se ponovilo i za koncerta Gergijeva na Ljubljanskom festivalu: gospođa Yoko Nagae Ceshina nije ni pokušala sakriti suze dok je potresena slušala Gergijevu interpretaciju Wagnerove opere.

Gergijev mi je ispričao da je Yoko Nagae Ceshina veliki filantrop te da je financijski pomogla u izgradnji koncertne dvorane Mariinskog teatra u Sankt Peterburgu. Zbog toga joj je predsjednik Putin na svečanom otvorenju uručio Orden prijateljstva „za njezin golem doprinos promicanju ruske kulture u inozemstvu.“

Najbogatiji izvođač klasične glazbe u svijetu

Koliko je gospođa Yoko bila opčinjena glazbenim umijećem Valerija Gergijeva pokazuje i to da mu je stavila na raspolaganje svoj privatni zrakoplov kako se ne bi trebao patiti u gužvama na aerodromima. Tako je gospođa Yoko putovala na gotovo svaki koncert Gergijeva bez obzira gdje se u svijetu održavao. Njegovi suradnici su ispričali, kako bi pokazali koliko su bili bliski slavni dirigent i njegova obožavateljica, kako je jednom, kad se Gergijev razbolio od gripe u Londonu, Yoko sjela u avion u Veneciji i donijela mu toplu juhu.

Yoko Nagae bila je udovica talijanskog grofa Renza Ceschine, koji se obogatio prodajući zavoje i gaze talijanskoj vojsci u dva svjetska rata u dvadesetom stoljeću. Yoko ga je upoznala kad je stigla na studij harfe na Konzervatoriju Benedetto Marcello u Veneciji. Premda je bio 21 godinu stariji od nje, Ceshine je uspio privoljeti Yoko da se uda za njega. No, sreća je kratko trajala jer je grof umro samo pet godina nakon vjenčanja. Tako je Yoko ostala udovica sa svojih desetak harfi, od kojih je jedna bila od čistog zlata, te s basnoslovnim bogatstvom.

Kad je 2015. umrla u 82 godini četvrtinu njenog bogatstva procijenjenog na milijardu eura, na užas grofove rodbine, ostavila je Gergijevu. Osim što ga je imenovala nasljednikom, proglasila ga je i izvršiteljem svoje posljednje volje, pa je na njega palo da grofičin pepeo prospe po Bajkalskom jezeru, najdubljem na svijetu, u Sibiru. Tako je Gergijev, zahvaljujući gospođi Yoko, postao i najbogatiji izvođač klasične glazbe u svijetu.

‘Imovinska kartica’ slavnog glazbenika

Istraživanje koje je objavio Fond za borbu protiv korupcije ruskog disidenta Alekseja Navaljnog, koji služi kaznu od devet godina zatvora zbog protivljenja politici Vladimira Putina, pokazuje da je Gergijev naslijedio desetke nekretnina u osam talijanskih gradova, a njihova vrijednost procijenjena na 100 do 150 milijuna eura.

U Veneciji je naslijedio slavni Caffè Quadri na Piazza San Marcu te Palazzo Barbarigo na Canalu Grande, ukrašenoj staklom mozaik Murana za prikaz Tiziana i Tintoretta. Posjeduje također tri trgovine uz glavni venecijanski trg te zgradu u kojoj se prije nalazila tvornica stakla Pauly. Uz to, također na trgu San Marco, dobio je zgradu u kojoj je živjela japanska dobrotvorka, prekrasno ukrašenu vanjskim mozaicima, s pogledom na Canal Grande u San Liu. Zbog toliko nekretnina za Gergijeva se govori da je postao pravi Venecijanac.

U Milanu je naslijedio dvadesetak zgrada s više od 20.000 četvornih metara od kojih je većinu prodao. Također je naslijedio vilu na obali Amalfi, zajedno s rimskim ruševinama i aragonskim tornjem u vrt, plus 8000 četvornih metara u Segrateu, s pogledom na jezero Cava te golemu seosku kuću-kuriju na Alzaia Naviglio Pavese. Zemljište na kojem su Villaggio del Sole u Riccioneu i kamp Maximum u Miramareu također su dio ostavštine koju je Yoko Nagae Ceshina namirila Gergijevu.

Istraga tima Aleksija Navaljnog

Istraživači Fonda Aleksija Navaljnog utvrdili su da Gergijev ima brojne nekretnine i u Rusiji, a među njima je stan od 670 četvornih metara u Sankt Peterburgu te koncertna dvorana i dvorac u naselju Repino na Nevi. Također ima raskošan stan i u Moskvi. U New Yorku je 2004. kupio za 2,5 milijuna dolara stan od 165 četvornih metara.

Premda optužuju Gergijeva da je to bogatstvo stekao utajom poreza, ne treba smetnuti s uma da je on već gotovo tri desetljeća jedan od najbolje plaćenih dirigenata na svijetu. Iako su u Rusiji prestali objavljivati podatke o njegovoj zaradi jer je prebogat, što se Rusima ne bi svidjelo, ipak zna se da mu se samo plaća direktora Mariinskog teatra kreće između dva i tri milijuna dolara godišnje. Valery Gergiev ima zastrašujuću radnu energiju pa je godišnje održavao i po nekoliko stotina koncerata u inozemstvu. Tako je i po toj osnovi zarađivao milijune dolara. Uz to zarađuje od dionica tvrtki u kojima ima udjele.

Nije financirala samo Gergijeva

Također valja istaknuti kako gospođa Yoko, japansko-talijanska harfistica, udovica plemića i dobrotvorka, nije financijski podupirala samo Gergijeva. Tako je, među ostalim, ruskom violinistu Maximu Vengerovu poklonila violinu majstora Stradivardija iz 1727. godine vrijednu 1,5 milijuna dolara. Zbog toga joj on i nakon njene smrti zahvaljuje nakon svakog koncerta.

Sponzorirala je također i takve ansamble i glazbenike kao što su njujorška filharmonija, Carnegie Hall, Izraelski filharmonijski orkestar, Međunarodno natjecanje harfista i Nacionalni orkestar mladih SAD-a. Financirala je 2008. gostovanje filharmonijskog orkestra New Yorka, kojim je ravnao slavni Lorin Maazel, u glavnom gradu Sjeverne Koreje Pjongjangu. Nakon njene smrti majstor Gergijev objavio je na Facebooku zahvalu u kojoj je, među ostalim napisao da je grofica Yoko Nagae Ceschina bila istinski obožavatelj velike ruske kulture te da je posjećivala sva događanja Mariinskog kazališta.

Kronično izbjegavao plaćanje poreza

Fond za borbu protiv korupcije Alekseja Navaljnog otkrio je svu imovinu Gergijeva ili kako ga zovu „ministra ruske kulture u sjeni u Putinovoj službi“ na zaista bizaran način. Noć prije ruske invazije na Ukrajinu, 23. veljače 2022., nakon izvedbe Pikove dame u milanskoj Scali, Gergijevu je prišla Maria Pevchikh, ruska istraživačka novinarka iz tima Alekseja Navaljnog. Zamolila ga je autogram, a dok se Gergijev ljubazno potpisivao nije ni slutio da ga se snima te da će se taj njegov autogram koristiti u istrazi protiv njega.

Naime, uz pomoć tog potpisa istraživači su mogli utvrđivati autentičnost potpisa Gergijeva na njegovim imovinskim dokumentima. Kako prenosi talijanski list la Repubblica, Fond ga je optužio da je kronično izbjegavao plaćanje poreza kao i da je neovlašteno koristio sredstva svoje dobrotvorne organizacije.