Kako je Ukrajinu na početku rata potajno spasila najsiromašnija članica EU bliska Moskvi: 'Ova dvojica Bugarina su nam sve dali'

Bugarska je morala koristiti posrednike

Petkov, koji je bio bugarski premijer u vrijeme izbijanja rata, pokušavao je pogurati zemlju prema zapadnijoj politici, sklonijoj NATO-u. No, morao se uhvatiti u koštac s intenzivnim opstruiranjima prokremaljskih političara, uključujući i od vlastitih koalicijskih partnera, socijalista, koji su nasljednici nekadašnje Komunističke partije. Petkov je čak morao smijeniti svog ministra obrane zbog “plasiranja ruskih ratnih spinova”. Barem u javnosti, Petkov je nastojao umanjiti svaku ideju da će Bugarska, unatoč značajnim zalihama oružja iz sovjetske ere, ojačati i naoružati Ukrajinu.

S obzirom na te okolnosti i osjetljivu domaću političku klimu, službeni stav Bugarske prema ratu svrstao ju je u isti koš s Mađarskom Viktora Orbána. Međutim, Petkov i Vasilev, sada oporbeni političari koji će se na skorim izborima pokušati vratiti na vlast, prekinuli su svoju šutnju o pravoj ulozi Bugarske prošlog proljeća.

Dok je Socijalistička partija u Sofiji tvrdila da bi bilo kakve isporuke oružja ukrajinskim snagama predstavljale “crvenu liniju”, Petkovljevi dužnosnici su iza kulisa, zaobilaznim putevima – izbjegavajući izravne transakcije između bugarske i ukrajinske vlade i koristeći posredničke kompanije u Bugarskoj i izvan nje – otvarali opskrbne linije koje su što zrakom, što kopnom, vodile iz Bugarske preko Rumunjske, Mađarske i Poljske za Ukrajinu.

“Procjenjujemo da je otprilike trećina streljiva potrebnog ukrajinskoj vojsci u ranoj fazi rata dolazila iz Bugarske”, rekao je Petkov za WELT.

Kuleba: ‘Stali su na pravu stranu povijesti’

Jednako osjetljivo pitanje bilo je oko dizela koji je Bugarska isporučivala Ukrajini, a koji je dobiven preradom ruske sirove nafte u crnomorskoj rafineriji koja je tada još bila u vlasništvu ruskog Lukoila. “Bugarska je postala jedan od najvećih izvoznika dizela u Ukrajinu i povremeno je pokrivala 40 posto ukrajinskih potreba”, ispričao je bivši ministar financija Vasilev.

Vlada u Kijevu potvrdila je te navode. Ministar vanjskih poslova Kuleba je rekao da je njegovoj zemlji prijetila opasnost da ostane bez streljiva prošlog travnja. “Znali smo da bugarska skladišta imaju velike količine potrebnog streljiva pa me predsjednik Volodimir Zelenski poslao da nabavim potreban materijal”, rekao je Kuleba. Tada se radilo o pitanju “života i smrti”, objasnio je Kuleba, jer bi inače Rusi zauzeli još sela i gradova, gdje bi “ubili, mučili i silovali još Ukrajinaca”.

Suočen sa zahtjevima Kijeva, Kuleba je ispričao da je Petkov odgovorio da njegova domaća situacija “nije laka”, ali da će učiniti “sve što je u njegovoj moći”. “Kiril Petkov je pokazao integritet i uvijek ću mu biti zahvalan što je iskoristio sve svoje političke sposobnosti da pronađe rješenje. Priča je jednostavna: dok su neki članovi bugarske koalicije stali na stranu Rusije, Petkov je odlučio biti na pravoj strani povijesti i pomogao nam da se obranimo od mnogo jačeg neprijatelja”, nastavio je Kuleba.

Iskustva Bugarske iz Drugog svjetskog rata

Samo dan nakon početka napada na Ukrajinu, 25. veljače, na neformalnom sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu, Petkov je svojim kolegama čelnicima naglasio da Zelenski možda ima manje od 48 sati života budući da je uvršten na “moskovsku listu za odstrel”, te da Vijeće mora odmah donijeti teške odluke o sankcijama. Europska komisija je u konačnici podržala te poteze.

Istodobno, ministar financija Vasilev sudjelovao je na sastanku ministara financija EU u Parizu. Tamo je također bilo neodlučnosti, kako ju je opisao za WELT. Svi su još bili u šoku zbog napada, a Vasilev je zatim održao govor, ne o brojkama i ekonomskim posljedicama, već o tome što je Putin mislio pod “denacifikacijom Ukrajine”. Pritom je spomenuo iskustva Bugarske.

“To su Rusi učinili u Bugarskoj nakon Drugog svjetskog rata – ubili su tisuće disidenata, profesora i svećenika”, rekao je Vasilev. Potom je zatražio hitno donošenje rezolucija, a sudionici sastanka potvrdili su za WELT da je bugarski ministar promijenio raspoloženje okupljenih delegata. Dva dana kasnije Bruxelles je primijenio te mjere, a u EU krugovima oni su nazvani “bugarskim prijedlogom”.

Bugari proizveli, Amerikanci i Britanci platili

Sredinom travnja, neposredno prije posjeta Petkova Kijevu, ukrajinski ministar vanjskih poslova Kuleba otputovao je u Sofiju, jer je započela nova i neizvjesna faza rata. Ukrajinci su potisnuli Ruse iz šire regije Kijeva i sa sjevera, ali mnogo zapadnog oružja još nije bilo isporučeno. Borbe su bile intenzivne, a Ukrajina je hitno morala obnoviti svoje zalihe, posebno streljiva sovjetske proizvodnje. Petkov priča da je njegova vlada tada ovlastila posrednike za izvoz, ne izravno u Ukrajinu, već posredničkim tvrtkama u inozemstvu.

“Naša privatna vojna industrija proizvodila je punom parom”, rekao je Petkov. Snimke iz travnja prikazuju teretne zrakoplove “natovarene do vrha” oružjem kako lete između Bugarske i Poljske. Ono što je poznato jest da je poljska zračna luka Rzeszów, 70 kilometara od ukrajinske granice i koju pažljivo čuva NATO, bila glavna točka za dobavu. “Pobrinuli smo se da kopneni put preko Rumunjske i Mađarske također bude otvoren za kamione”, rekao je Petkov.

Kuleba je potvrdio te isporuke. Naglasio je da se ne radi o tome da bugarska vlada izravno pruža vojnu pomoć Ukrajini, “već da su ukrajinske tvrtke i tvrtke iz zemalja NATO-a dobile priliku nabaviti ono što je potrebno od bugarskih dobavljača”. Prema informacijama kojima raspolaže WELT, SAD i Velika Britanija platile su isporuke.

Nisu dugo mogli kriti svoju ulogu

No, činilo se da je uloga Bugarske, unatoč svim naporima, probila u javnost. U lipnju je čelnik državne vojne izvozne tvrtke Kintex, Aleksander Mihajlov, morao dati ostavku nakon političkog spora i izašao u javnost s brojkama. Cilj je vjerojatno bio poljuljati vladu. Mihajlov je govorio o izvozu vrijednom “dvije milijarde eura” od početka rata, a spomenuo je i isporuke streljiva za višecijevni raketni bacač Grad BM-21.

No, priča je tada ponovno utihnula. Međunarodni mediji ostali su usredotočeni na isporuku zapadnog oružja, uključujući američke lansere projektila HIMARS. Socijalistička stranka u vladi stalno je prijetila da će raskinuti koaliciju ako Kijevu bude bilo kakve izravne podrške, ali nije mogla, jer takva podrška službeno nije postojala.

Višak iz rafinerije slao se u Ukrajinu

Još tajnovitija je priča oko isporuka dizela u Ukrajinu. Vasilev se prisjeća sastanka Svjetske banke u Washingtonu, koji se dogodio u proljeće. Kako priča, tamo mu je ukrajinski dužnosnik rekao da kijevskim trupama ponestaje goriva. Bugarska ima rafineriju u blizini Burgasa na Crnom moru, kojom upravlja podružnica ruske grupe Lukoil, a opskrbljuje se tankerima iz Rusije. Vasilev je rekao da je potaknuo Lukoil u Bugarskoj da izvozi višak nafte u Ukrajinu. “Reakcija je bila pozitivna, a tamošnji zaposlenici također su osudili Putinov rat”, rekao je.

“Sama Bugarska trebala je otprilike polovicu goriva koje proizvodi rafinerija, a ostatak je otpremljen u Ukrajinu. I ovoga puta opskrba lokalnih tvrtki odvijala se preko stranih posredničkih tvrtki”, ispričao je Vasilev. Službeni Kijev je za WELT potvrdio da su ukrajinske tvrtke dobile bugarski dizel u ovoj iznimno važnoj fazi. “Kamioni i cisterne redovito su išli u Ukrajinu preko Rumunjske, a u nekim slučajevima gorivo je utovareno i na teretne vlakove”, rekao je Vasilev.

Petkov je preuzeo ozbiljan rizik

Politico piše da je s tajnim opskrbnim linijama za Ukrajinu Petkov preuzimao veliki rizik. Ankete u Bugarskoj pokazale su da je 70 posto građana zabrinuto zbog uvlačenja u rat i stoga se protivi prevelikoj potpori Ukrajini. Predsjednik Rumen Radev iz Socijalističke stranke potaknuo je ovo raspoloženje, tvrdeći da bi Bugarska postala strana u ratu ako bi se isporučivalo oružje.

Tek se nedavno saznalo za razmjere priče s dizelom. Lukoilova rafinerija u Burgasu od početka godine u potpunosti je kontrolirana iz Bugarske, bez ikakve veze sa sjedištem u Rusiji. Sirovu naftu sada nabavlja iz drugih zemalja. Vlada u Sofiji službeno je u studenome zatražila od Europske komisije dozvolu za izvoz dizela rafiniranog iz ruske nafte, uključujući i u Ukrajinu.

Kremlju nije ništa promaknulo

Kremlju ipak nije promaknulo da Bugarska, pod vodstvom Petkova i Vasileva, ulaže goleme napore kako bi pomogla Ukrajini. Počevši od svibnja, Moskva je preplavila Bugarsku kibernetičkim napadima, tvrdi Petkov. Pogođena je bila elektroopskrba i pošta, a povremeno se nisu mogle isplatiti mirovine državnim službenicima.

Moskva je također pokušala podmititi bugarske parlamentarne zastupnike i infiltrirati se u vlast. Između ožujka i lipnja Bugarska je protjerala oko 70 djelatnika ruskog veleposlanstva u Sofiji zbog špijunaže. Moskva je i prije rata znala da je Bugarska zemlja EU koja najviše ovisi o ruskom plinu i odlučila ih je uzeti kao primjer.

Od Bugarske htjeli napraviti primjer za ostale

Gazprom je već 27. travnja odabrao Bugarsku kao prvu zemlju EU u koju će prekinuti izvoz plina. No, Sofija ni tada nije popuštala. Unutar 24 sata Petkov je predstavio rješenje koje bi omogućilo gotovo sedam milijuna stanovnika Bugarske da prežive bez plina iz Rusije. Organizirao je dva tankera ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a, po istoj cijeni po kubnom metru koju je naplaćivao Gazprom.

Petkov je potom objasnio zašto su iz SAD-a bili spremni pristati na te uvjete: “Jasno sam rekao u razgovorima da su tankeri politički signal cijeloj Europi da uvijek postoje načini izlaska iz ovisnosti o Rusiji”. Bugarska je tada također dovršila povezivanje cjevovoda s Grčkom kako bi se brže pronašle alternative ruskim opskrbnim linijama.

Spremaju se ponovno kandidirati za vlast

Petkovljeva vlada srušena je parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja tijekom ljeta, a svoju ulogu u tome imale su i proruske snage. Petkov i Vasilev su do jeseni ostali samo na tehničkim dužnostima. Od tada je zemlja zapala u političku blokadu, ali se stav javnosti prema Ukrajini donekle promijenio.

U prosincu je parlament odlučio službeno dopustiti isporuke oružja Ukrajini. “Duboko smo zahvalni Bugarskoj na tome”, rekao je tada Kuleba. Međutim, istaknuo je kako već vidi pokušaje da se ta odluka ukine. “Nevjerojatno je koliko uporno te snage pokušavaju Bugarsku odvući na stranu agresora i koljača”, dodao je Kuleba.

Petkov i Vasilev već su ispisali povijest svojom tajnom pomoći bez presedana. Sa svojom strankom ‘Nastavljamo promjene’, žele se ponovno kandidirati na sljedećim izborima i nastaviti svoju borbu za Bugarsku koja se bori s korupcijom starog poretka i koja se sve više orijentira ka Zapadu. Petkov zaključuje inzistiranjem na tome da je jedna stvar nepobitna: “Pokazali smo da je svijet moguć bez ovisnosti i straha od Rusije.”