Spletom okolnosti, novi indeks percepcije korupcije, u kojem Hrvatska drži neslavnu poziciju, objavljen je na dan kada je Sabor raspravljao o zaštiti zviždača – kako ljude koji, među ostalim, često ukazuju i javnosti otkrivaju sumnje na korupciju, zaštititi od diskriminacije, otkaza, pritisaka, kako zaštititi njihov identitet, omogućiti im da sigurno i bez straha od odmazde prijavljuju nepravilnosti i tako dalje.
Prijedlog poslan u zadnji tren
Danas je 25. siječnja. Hrvatska je, kao i ostale članice Europske unije, imala dvije godine da u nacionalno zakonodavstvo prenese direktivu kojom je ovo pitanje uređeno na europskoj razini. Taj je rok istekao 17. prosinca 2021. Dotad su države članice trebale na snagu staviti „zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja“ s direktivom. Dva dana ranije, 15. prosinca, Vlada je Saboru poslala prijedlog koji zaštitu zviždača treba dignuti na EU standarde. Parlament ga tek treba raspraviti. Do njegovog donošenja proći će još vremena.
Hrvatska nije jedina. Još u prosincu je Transparency International upozorio da 22 od 27 zemalja članica (u tom trenutku) prema njihovim saznanjima nije prenijelo odredbe direktive u nacionalne propise. U roku su to učinile samo Danska, Švedska, Portugal, Malta i Litva. Kašnjenje u provedbi direktiva nije nova praksa, ali ovdje ima vrlo konkretne posljedice: umjesto višim europskim, zviždači su zaštićeni nacionalnim standardima, u našem slučaju hrvatskim.
Kako to kod nas funkcionira
A kako stvari kod nas funkcioniraju, vidjeli smo na više primjera. U studenom je Telegram pisao da je Josip Vitez, bivši direktor požeškog Komunalca, nepravomoćno izgubio sudski spor oko svog razrješenja. Vitez, koji je tajno snimio bivšeg gradonačelnika i njegovog zamjenika koji su ga pritiskali oko ugovaranja poslova, uvjeren je da ga je Nadzorni odbor smijenio jer je prijavio kriminal. Na nepravomoćnu presudu Vitez će se žaliti.
Javljali smo, zatim, nedavno o slučaju iz Kutine i zapletima oko novog radnog mjesta za bivšu direktoricu Eko Moslavine Adrijanu Cvrtilu. Ili, pak, o važnoj odluci Ustavnog suda koji je ukinuo presudu kojom je otkaz dobio Vlatko Klarić nakon što je upozorio na nepravilnosti u poslovanju zagrebačke gradske tvrtke i poslovnu dokumentaciju dao medijima. Otkaz je dobio u lipnju 2012. Odluka Ustavnog suda došla je devet i pol godina kasnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto to nije samo tehnikalija
Vlada se, naravno, može pravdati da je kašnjenje u usklađivanju s direktivom samo tehnikalija – Hrvatska već ima vlastiti zakon, donesen je 2019., a sada je samo pitanje procedure i vremena kada će biti potvrđen novi propis. Tehnikalije, međutim, ovdje imaju sasvim konkretne posljedice, na konkretne životne situacije.
I sama Vlada, uostalom, tvrdi da je novi prijedlog bolji od starog: većina mehanizama zaštite već postoji u starom zakonu, pišu iz Vlade, ali će se oni „novim zakonom poboljšati i proširiti“. Novi zakon pridonijet će „daljnjem jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti (…)”. I tako dalje.
Hrvatska, ponovimo, nije jedina koja kasni, ali zašto se ne bismo uspoređivali s najboljima u razredu? Na primjer, Danskom. Danska je, napisali su u prosincu iz Transparency Internationala, prva prenijela europsku direktivu u svoje zakonodavstvo, još u lipnju prošle godine. Danska je, prema Transparency Internationalu, na globalnoj ljestvici percepcije korupcije za 2021. bila prva. Za 2020. – prva. Za 2019. – prva. Jasno vam je gdje smjeramo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se Vlada bori protiv korupcije? Jako predano, već dvije godine donose novi zakon o zaštiti zviždača
Hrvatska opet rastura: po korupciji smo među najgorima, kaskamo za EU oko nove direktive o zaštiti zviždača
Danska je prva prenijela europsku direktivu u svoje zakonodavstvo, još u lipnju prošle godine. Danska je, prema Transparency Internationalu, na globalnoj ljestvici percepcije korupcije za 2021. bila prva. Za 2020. - prva. Za 2019. - prva. Jasno vam je gdje smjeramo...
Vijesti, očekivano, nisu dobre: prema globalnom indeksu percepcije korupcije za 2021. godinu, Hrvatska se čvrsto drži na 63. mjestu. Čak 23 zemlje članice Europske unije bolje su rangirane od nas – smatraju se, ukratko, manje korumpiranima. Lošije su samo Rumunjska, Mađarska i Bugarska. Vijesti nisu dobre, ali su sasvim predvidljive: na ljestvici, koju redovito objavljuje Transparency International, padali smo od 2015., a onda smo se čvrsto uhvatili 63. mjesta.
Spletom okolnosti, novi indeks percepcije korupcije, u kojem Hrvatska drži neslavnu poziciju, objavljen je na dan kada je Sabor raspravljao o zaštiti zviždača – kako ljude koji, među ostalim, često ukazuju i javnosti otkrivaju sumnje na korupciju, zaštititi od diskriminacije, otkaza, pritisaka, kako zaštititi njihov identitet, omogućiti im da sigurno i bez straha od odmazde prijavljuju nepravilnosti i tako dalje.
Prijedlog poslan u zadnji tren
Danas je 25. siječnja. Hrvatska je, kao i ostale članice Europske unije, imala dvije godine da u nacionalno zakonodavstvo prenese direktivu kojom je ovo pitanje uređeno na europskoj razini. Taj je rok istekao 17. prosinca 2021. Dotad su države članice trebale na snagu staviti „zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja“ s direktivom. Dva dana ranije, 15. prosinca, Vlada je Saboru poslala prijedlog koji zaštitu zviždača treba dignuti na EU standarde. Parlament ga tek treba raspraviti. Do njegovog donošenja proći će još vremena.
Hrvatska nije jedina. Još u prosincu je Transparency International upozorio da 22 od 27 zemalja članica (u tom trenutku) prema njihovim saznanjima nije prenijelo odredbe direktive u nacionalne propise. U roku su to učinile samo Danska, Švedska, Portugal, Malta i Litva. Kašnjenje u provedbi direktiva nije nova praksa, ali ovdje ima vrlo konkretne posljedice: umjesto višim europskim, zviždači su zaštićeni nacionalnim standardima, u našem slučaju hrvatskim.
Kako to kod nas funkcionira
A kako stvari kod nas funkcioniraju, vidjeli smo na više primjera. U studenom je Telegram pisao da je Josip Vitez, bivši direktor požeškog Komunalca, nepravomoćno izgubio sudski spor oko svog razrješenja. Vitez, koji je tajno snimio bivšeg gradonačelnika i njegovog zamjenika koji su ga pritiskali oko ugovaranja poslova, uvjeren je da ga je Nadzorni odbor smijenio jer je prijavio kriminal. Na nepravomoćnu presudu Vitez će se žaliti.
Javljali smo, zatim, nedavno o slučaju iz Kutine i zapletima oko novog radnog mjesta za bivšu direktoricu Eko Moslavine Adrijanu Cvrtilu. Ili, pak, o važnoj odluci Ustavnog suda koji je ukinuo presudu kojom je otkaz dobio Vlatko Klarić nakon što je upozorio na nepravilnosti u poslovanju zagrebačke gradske tvrtke i poslovnu dokumentaciju dao medijima. Otkaz je dobio u lipnju 2012. Odluka Ustavnog suda došla je devet i pol godina kasnije.
Zašto to nije samo tehnikalija
Vlada se, naravno, može pravdati da je kašnjenje u usklađivanju s direktivom samo tehnikalija – Hrvatska već ima vlastiti zakon, donesen je 2019., a sada je samo pitanje procedure i vremena kada će biti potvrđen novi propis. Tehnikalije, međutim, ovdje imaju sasvim konkretne posljedice, na konkretne životne situacije.
I sama Vlada, uostalom, tvrdi da je novi prijedlog bolji od starog: većina mehanizama zaštite već postoji u starom zakonu, pišu iz Vlade, ali će se oni „novim zakonom poboljšati i proširiti“. Novi zakon pridonijet će „daljnjem jačanju pravne zaštite prijavitelja nepravilnosti (…)”. I tako dalje.
Hrvatska, ponovimo, nije jedina koja kasni, ali zašto se ne bismo uspoređivali s najboljima u razredu? Na primjer, Danskom. Danska je, napisali su u prosincu iz Transparency Internationala, prva prenijela europsku direktivu u svoje zakonodavstvo, još u lipnju prošle godine. Danska je, prema Transparency Internationalu, na globalnoj ljestvici percepcije korupcije za 2021. bila prva. Za 2020. – prva. Za 2019. – prva. Jasno vam je gdje smjeramo.