Kako su se zbog pogreške DORH-a uspjeli izvući svi optuženi za ratno profiterstvo u slučaju Croatia busa

Sjećate se Croatia busa i njegove čudne privatizacije za vrijeme rata? Sad je sve palo u zastaru

Slučaj sumnjive dokapitalizacije domaće prijevozničke tvrtke Croatia bus iz sredine 1990-tih pao je u zastaru, a zbog greške DORH-a nije dokazano ni ratno profiterstvo. Optužbe prema kojima je Croatia bus kroz fiktivnu dokapitalizaciju oštećen za 4,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka, dok je za još četiri milijuna DEM ostao uskraćen i tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju, Županijski sud u Zagrebu je odbacio.

Donosimo kronologiju slučaja, koji je, kako je sud eksplicitno naveo, pred aposlutnom propašću zbog propusta DORH-a. Naime, okrivljenima u ovom slučaju – a riječ je o bivšem direktoru Croatia busa Anti Marijanu i njegovom tadašnjem zamjeniku Veljku Loziću, odbjeglom tajkunu Ivanu Radoševiću, koji je bio većinski vlasnik Tvornice autobusa Zagreb i suvlasnik štedionice Dukat, te revizoru Tomislavu Dragunu i njegovoj kćeri Lovorki Dragun, koja je bila direktorica štedionice Dukat – prvotno je optužnicom na teret stavljena zlouporaba položaja, odnosno fiktivna dokapitalizacija Croatia busa.

Šest godina rastezanja slučaja

Nakon što su 2004. godine oslobođeni krivnje, tri godine kasnije Vrhovni sud Republike Hrvatske tu je presudu ukinuo i vratio slučaj na ponovno suđenje. Od te 2007. postupak se do 2013. rastezao jer je traženo izuzeće sudaca koji su ga vodili, a i Dragun je pobjegao u Sloveniju pokušavajući dobiti azil, tvrdeći da ga se tim procesom neosnovano progoni. U međuvremenu mu se i zdravstveno stanje pogoršalo, pa mu se nije moglo suditi.

U travnju 2013. godine, kada je proces konačno nastavljen, DORH je zlouporabe nekadašnjih šefova Croatia busa, Tvornice autobusa Zagreb i revizora povezao sa Zakonom o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. U optužnici je tada navedeno da su se malverzacije u Croatia busu dogodile tijekom privatizacijskog procesa u vrijeme Domovinskog rata.

Što je DORH, po stavu suda, propustio učiniti

No kada je sve konačno nastavljeno, dogodila se ključna greška zbog koje je bi ovaj slučaj mogao potpuno propasti. “Nije dovoljno u činjeničnom opisu optužnice navesti samo da je djelo počinjeno tijekom Domovinskog rata i u procesu pretvorbe tvrtke, već moraju biti naznačene okolnosti koje ukazuju da je ono što su učinili predstavljalo upravo zlouporabu činjenice da je u tijeku Domovinski rat”, navedeno je u odluci Županijskog suda u Zagrebu kojom su optužbe odbačene.

Osim toga, primjetio je sud, DORH se nije pozvao na Članak 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije. Njime je propisano da se ratnim profiterstvom smatraju ona kaznena djela kojima je ostvarena nesrazmjerna imovinska korist podizanjem cijene robe čija je nastašica vladala, prodajom državne imovine znatno ispod njezine vrijednosti ili iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države. Iako je sudsko vijeće pitalo zastupnicu optužbe hoće li mijenjati nešto prije kraja postupka, ona nije učinila ništa.

I na kraju je ovaj postupak pao u zastaru…

“DORH je morao opisati zlouporabu činjenice da se ovo kazneno dijelo dogodilo u vrijeme Domovinskog rata, a trebala je posebno biti opisana i nesrazmjernost imovinske koristi koja je tim kaznenim djelom pribavljena”, primjećuje sud i dodaje kako se to nije dogodilo, a sudsko vijeće nema ovlasti raditi takve izmjene u optužnici.

I tako se na kraju došlo do računice iz koje proizlazi da se fiktivna dokapitalizacija Croatia busa događala između rujna 1994. i 16. siječnja 1996., pa je zastara nastupila nakon 20 godina, dakle 16. siječnja 2016. godine. Ipak, tužiteljstvo je imalo još vremena nakon tog roka da pokuša nešto napraviti, budući da se po zakonu, ako je jednom donijeta presuda (a u ovom slučaju jest, kad su oslobođeni krivnje 2004. da bi se 2007. nastavilo suđenje), zastara pomiče za dvije godine. No, tužiteljstvo je to očito propustilo učiniti, budući da su te dvije godine istekle prije petnaestak dana – 16. siječnja 2018.

DORH se na ovu odluku Županijskog suda u Zagrebu još može žaliti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.