Taman se činilo da je manevar bio uspješan. Oporbeni zahtjev za opozivom premijera, prvi takav u ovom mandatu, rutinski je stavljen u poslijepodnevni termin, što je značilo da će se o njemu raspravljati do dugo u noć, kad fokus medija i javnosti uglavnom bude sveden na točku između zanemarivog i nikakvog.
Pa je, na samom početku, puna tri sata potrošeno na “puškaranja” HDZ-ovaca s bivšim HDZ-ovcem Ivanom Penavom, koji je predstavljao inicijativu za opozivom premijera. Ono što vladajuće doista boli, a to je sve vezano za korupcijske priče i inicijale AP, pokušalo se prekriti salvama neumjerenih, često karikaturalnih pohvala Nepogrešivom Vođi. “Snažnom i karizmatičnom lideru”, kako je to, pomalo s tremom, s papirića pročitala, recimo, HDZ-ova zastupnica Ankica Zmaić.
Spoiler alert
Uglavnom, priča se razvukla do dva sata u noći, a glasanje koje će se održati idućeg petka samo će pokazati kako je tanka saborska većina posve neupitna i motivirati još jednu salvu trijumfalističkih uvreda sa HDZ-ovih službenih društvenih mreža. Jer, vjerovali ili ne, nakon svih ovih godina, svih obranjenih ministara od kojih je većina nakon nekog vremena ipak morala otići iz istih razloga zbog kojih se tražio njihov opoziv – dobar dio javnosti i dalje misli da su oporbene inicijative neuspješne ako ne dobiju većinu u Saboru.
Možda je nekome spoiler, a valjda ima i onih kojima je zamorno, ali valja još krenuti jednom ponoviti da nigdje na svijetu ne postoji oporba koja ima većinu u parlamentu. Oni koji je imaju zovu se vlast.
Bazična pravila igre
Stoga inicijative za opozivima ministara ili premijera uglavnom imaju smisla tek kao skretanje pažnje javnosti na promašaje vlasti i na opoziciju koja bi, a svaka se želi tako predstaviti, to radila bolje. To su jednostavno bazična pravila igre, poput kornera ili auta u nogometu.
No, kako je rasprava u četvrtak navečer počela zalaziti u porno-termin, činilo se da osim iznimne osjetljivosti predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića na spominjanje inicijala AP, neće biti previše toga što će ostaviti traga u javnosti. A onda je Andrej Plenković zaključio da mu je bilo dosta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dosadilo čovjeku
Čovjek se, jednostavno, pred tijelom koje ga je izabralo na radno mjesto na kojem se trenutno nalazi, za vrijeme rasprave o njegovom radu, dignuo i otišao. Dosadilo mu. Bila su 22 sata i Sabor je o premijeru, u odsutnosti premijera, raspravljao naredna četiri sata.
Da u Hrvatskoj parlamentarizam nije tek loša šala i da stranke – posebno vladajuća – nisu tek skupine sljedbenika koje će, s knedlom u grlu i drhtavih ruku čitati ode Nepogrešivom Vođi, Plenkoviću bi odlazak prvo zamjerili u HDZ-u. Radi se, jednostavno, o potezu iz kojeg isijava nedostatak elementarnog političkog – i ne samo političkog – odgoja, o još jednom u nizu bahatih poniženja kako za Sabor, tako i za javnost koja je izabrala sastav tog tijela.
Od rutinske pobjede do autogola
Čovjek koji je pobjegao s rasprave o vlastitom opozivu – tako će ostati zapamćena još jedna rasprava o odgovornosti vladajućih političara vođena u vrijeme kad pošten svijet spava pred upaljenim televizorom. Jer, vlasti je najbolje kad ovakve rasprave prođu kao dobri nogometni suci kroz derbi – neprimjetno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo, ovdje se “snažan i karizmatični” lider, kao i svi pretjerano arogantni igrači, potrudio da stvari ipak bude malo teže tek pospremiti u ladicu kao još jednu rutinsku pobjedu. Čovjek koji je pobjegao s vlastitog opoziva stoga će se s teretom ove saborske inicijative morati nositi malo duže nego što je trebao.
Kakva uvreda za demokraciju. Premijer je odšetao s rasprave o svom opozivu jer mu je - dosadilo
Radi se o potezu iz kojeg isijava nedostatak elementarnog političkog - i ne samo političkog - odgoja
Čovjek se, jednostavno, pred tijelom koje ga je izabralo na radno mjesto na kojem se trenutno nalazi, za vrijeme rasprave o njegovom radu, dignuo i otišao. Dosadilo mu. Bila su 22 sata i Sabor je o premijeru, u odsutnosti premijera, raspravljao naredna četiri sata
Taman se činilo da je manevar bio uspješan. Oporbeni zahtjev za opozivom premijera, prvi takav u ovom mandatu, rutinski je stavljen u poslijepodnevni termin, što je značilo da će se o njemu raspravljati do dugo u noć, kad fokus medija i javnosti uglavnom bude sveden na točku između zanemarivog i nikakvog.
Pa je, na samom početku, puna tri sata potrošeno na “puškaranja” HDZ-ovaca s bivšim HDZ-ovcem Ivanom Penavom, koji je predstavljao inicijativu za opozivom premijera. Ono što vladajuće doista boli, a to je sve vezano za korupcijske priče i inicijale AP, pokušalo se prekriti salvama neumjerenih, često karikaturalnih pohvala Nepogrešivom Vođi. “Snažnom i karizmatičnom lideru”, kako je to, pomalo s tremom, s papirića pročitala, recimo, HDZ-ova zastupnica Ankica Zmaić.
Spoiler alert
Uglavnom, priča se razvukla do dva sata u noći, a glasanje koje će se održati idućeg petka samo će pokazati kako je tanka saborska većina posve neupitna i motivirati još jednu salvu trijumfalističkih uvreda sa HDZ-ovih službenih društvenih mreža. Jer, vjerovali ili ne, nakon svih ovih godina, svih obranjenih ministara od kojih je većina nakon nekog vremena ipak morala otići iz istih razloga zbog kojih se tražio njihov opoziv – dobar dio javnosti i dalje misli da su oporbene inicijative neuspješne ako ne dobiju većinu u Saboru.
Možda je nekome spoiler, a valjda ima i onih kojima je zamorno, ali valja još krenuti jednom ponoviti da nigdje na svijetu ne postoji oporba koja ima većinu u parlamentu. Oni koji je imaju zovu se vlast.
Bazična pravila igre
Stoga inicijative za opozivima ministara ili premijera uglavnom imaju smisla tek kao skretanje pažnje javnosti na promašaje vlasti i na opoziciju koja bi, a svaka se želi tako predstaviti, to radila bolje. To su jednostavno bazična pravila igre, poput kornera ili auta u nogometu.
No, kako je rasprava u četvrtak navečer počela zalaziti u porno-termin, činilo se da osim iznimne osjetljivosti predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića na spominjanje inicijala AP, neće biti previše toga što će ostaviti traga u javnosti. A onda je Andrej Plenković zaključio da mu je bilo dosta.
Dosadilo čovjeku
Čovjek se, jednostavno, pred tijelom koje ga je izabralo na radno mjesto na kojem se trenutno nalazi, za vrijeme rasprave o njegovom radu, dignuo i otišao. Dosadilo mu. Bila su 22 sata i Sabor je o premijeru, u odsutnosti premijera, raspravljao naredna četiri sata.
Da u Hrvatskoj parlamentarizam nije tek loša šala i da stranke – posebno vladajuća – nisu tek skupine sljedbenika koje će, s knedlom u grlu i drhtavih ruku čitati ode Nepogrešivom Vođi, Plenkoviću bi odlazak prvo zamjerili u HDZ-u. Radi se, jednostavno, o potezu iz kojeg isijava nedostatak elementarnog političkog – i ne samo političkog – odgoja, o još jednom u nizu bahatih poniženja kako za Sabor, tako i za javnost koja je izabrala sastav tog tijela.
Od rutinske pobjede do autogola
Čovjek koji je pobjegao s rasprave o vlastitom opozivu – tako će ostati zapamćena još jedna rasprava o odgovornosti vladajućih političara vođena u vrijeme kad pošten svijet spava pred upaljenim televizorom. Jer, vlasti je najbolje kad ovakve rasprave prođu kao dobri nogometni suci kroz derbi – neprimjetno.
Samo, ovdje se “snažan i karizmatični” lider, kao i svi pretjerano arogantni igrači, potrudio da stvari ipak bude malo teže tek pospremiti u ladicu kao još jednu rutinsku pobjedu. Čovjek koji je pobjegao s vlastitog opoziva stoga će se s teretom ove saborske inicijative morati nositi malo duže nego što je trebao.