Za Grlić Radmana je, eto, taj broj krajnje relativan. Kao i ljudi koji se kriju iza njega. “Ministri su ljudi koji dolaze i odlaze tako je svugdje, ministri se mijenjaju. Svi smo mi zamjenjivi u svojim resorima”, pleo je stranački ditiramb Grlić Radman, diveći se činjenici da je Vlada stabilna i pozivajući da se pogledaju rezultati. “Premijer je odlučio. Ne treba biti zabrinut što se ministri mijenjaju”, umirivao je šef hrvatske diplomacije, ne zaboravivši dometnuti kako “imamo odličnog premijera, Vladu i postignuća”.
Prašina na vjetrometini povijesti
Šteta da je ova izjava, a bilo ih je još sličnih, samo malo manje grlić radmanovskih ovih dana, ostala u zapećku gadne posljednje afere, koja duboko zadire u poslovni model ogromnog dijela domaćih medija i stranke na vlasti. Jer, ovo što je napričao Grlić Radman diveći se “odličnom premijeru” i stabilnosti, a sve ostale aktere promatrajući kao nebitnu i potrošnu robu, ne samo da je klasično i klasično neukusno klanjanje jednom, jedinom i nepogrešivom vođi. Nego je ozbiljan pokušaj normalizacije već gotovo dovršene političke eutanazije cijele društvene scene u zemlji.
Pali su – sad vidimo i kako – mediji, osvojene su gotovo sve neovisne institucije, uvredama i idiotskim spinovima se marginaliziraju oporbene stranke, predsjedniku države se negiraju ustavne ovlasti, Sabor je u političkom životu bitan otprilike kao debatna skupina drugog razreda srednje škole, a evo doznajemo i da su ministri u Vladi posve nebitan kotačić stabilnog mehanizma kojeg stavlja u pogon, kontrolira i održava isključivo On. Samo je “odličan premijer” nezamjenjiv i neupitan, sve ostalo je tužna prašina na vjetrometini povijesti.
Sedam izgubljenih godina
Naravno da su “argumenti” kojima ministar vanjskih poslova brani svoju tezu o tome da je broj smijenjenih ministara nebitan negdje na granici smiješnog i tužnog. Ne, nigdje u toliko vremena, u istoj administraciji nije smijenjeno toliko ministara, a da nije pala Vlada. Ne, ne trebamo zbog “postignuća” osjetiti ganutljivu zahvalnost, kakvu – bez trunke ironije! – recimo Aleksandru Vučiću upravo po TV emisijama iskazuju nesretnici sa 300 eura mirovine koji na operaciju čekaju, vele, evo pet godina.
Ekonomski rezultati ove Vlade na koje se često Plenković i njegovi pozivaju krajnje su blijedi, s obzirom na okolnosti posljednjih sedam godina i s obzirom na očekivanja. Podsjetimo, “odličan premijer” je preuzeo državu koja je (2016.) imala rast BDP-a od 3,6 posto godišnje. Unatoč gotovo neprekinutom globalnom gospodarskom rastu, unatoč svoj sili EU milijardi (za koje, ne, nije zaslužan “odličan premijer”, nego dosadna EU pravila koja više novca usmjeravaju – manje razvijenima), unatoč obećanju (iz 2016.!) da će do kraja mandata BDP rasti po stopi od pet posto, prosječan rast BDP-a u Hrvatskoj je u Plenkovićevo vrijeme tek 3,4 posto, a bit će i još niži kad se kompletiraju podaci za ovu godinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Schengen? Niti jedna zemlja koja je ušla u tu zonu nije toliko dugo čekala poput Hrvatske, a i za euro je trebalo daleko duže od prosjeka. Ukratko, ono što je postigao “odličan premijer” i njegova armada kratkogorećih ministara, valjda ne bi postigla niti jedna druga vlast u Hrvatskoj. Teško da netko drugi ne bi bio bar malo bolji.
Planiraju li oni to – hapsiti?
Poseban su, dakako, problem razlozi zbog kojih je velik dio odlepršalih ministara napustio svoje funkcije. Sumnje u korupciju, nekretninske afere, hapšenja, plaćanja proslava vlastitih rođendana EU sredstvima, sve su to hipoteke s kojima su morali odlaziti ili s kojima su nakon odlaska opterećeni mnogi Plenkovićevi ljudi koje je žestoko hvalio i branio pred javnošću – čak i kad je prljavo rublje krenulo izlaziti vani.
O tome, dakako, u HDZ-u danas ne govore, već igraju na potpunu kretenizaciju javnosti (drugo im, naime, ni ne preostaje), vrteći sumanutu priču o tome da je posljednja afera, zapravo, Mostova i šireći je na još vrtoglavo sumanutiji teren o tobožnjim “stranim interesima” koji su u pozadini cijele priče. Nastavi li se u ovom pravcu, sasvim je logično zapitati se što je sljedeće – planiraju li oni to i hapsiti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sjeme vrlo opasne budućnosti
Ukratko, broj kojeg je Radman Grlić pomalo filozofski i poviše grlić radmanovski pokušao relativizirati znači jako puno toga. Znači da je “odličan premijer” čovjek koji nije znao birati najvažnije suradnike. Koji, stoga, niti je mogao, niti odradio svoj posao.
I koji se, s punim pravom, pribojava da je državnim novcem obilno financirana iluzija, jednostavno, postala prozirna. A izbori dolaze. U takvim okolnostima, pozivi na autokratsko udivljenje jednom i jedinom vođi, okruženom gomilom zamjenjivih i nebitnih ljudi, stoga su, možda sjeme vrlo, vrlo opasne budućnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi su nebitni i smjenjivi, samo je Vođa neupitan. Je li Hrvatska na putu da postane autokracija?
Radmanovo klanjanje jedinom i nepogrešivom vođi sjeme su vrlo opasne budućnosti za Hrvatsku
Samo je “odličan premijer” nezamjenjiv i neupitan, sve ostalo je tužna prašina na vjetrometini povijesti - poručuje se u posljednjim istupima dužnosnika iz redova vladajuće stranke
“A što broj znači?”, zapitao se pomalo filozofski, onako grlić radmanovski, Gordan Grlić Radman, ministar vanjskih i europskih poslova. Broj je, naravno, trideset, najspominjanija cifra posljednjih dana u Hrvatskoj, a koja označava koliko je ministara u svoja nepuna dva mandata promijenio predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Za Grlić Radmana je, eto, taj broj krajnje relativan. Kao i ljudi koji se kriju iza njega. “Ministri su ljudi koji dolaze i odlaze tako je svugdje, ministri se mijenjaju. Svi smo mi zamjenjivi u svojim resorima”, pleo je stranački ditiramb Grlić Radman, diveći se činjenici da je Vlada stabilna i pozivajući da se pogledaju rezultati. “Premijer je odlučio. Ne treba biti zabrinut što se ministri mijenjaju”, umirivao je šef hrvatske diplomacije, ne zaboravivši dometnuti kako “imamo odličnog premijera, Vladu i postignuća”.
Prašina na vjetrometini povijesti
Šteta da je ova izjava, a bilo ih je još sličnih, samo malo manje grlić radmanovskih ovih dana, ostala u zapećku gadne posljednje afere, koja duboko zadire u poslovni model ogromnog dijela domaćih medija i stranke na vlasti. Jer, ovo što je napričao Grlić Radman diveći se “odličnom premijeru” i stabilnosti, a sve ostale aktere promatrajući kao nebitnu i potrošnu robu, ne samo da je klasično i klasično neukusno klanjanje jednom, jedinom i nepogrešivom vođi. Nego je ozbiljan pokušaj normalizacije već gotovo dovršene političke eutanazije cijele društvene scene u zemlji.
Pali su – sad vidimo i kako – mediji, osvojene su gotovo sve neovisne institucije, uvredama i idiotskim spinovima se marginaliziraju oporbene stranke, predsjedniku države se negiraju ustavne ovlasti, Sabor je u političkom životu bitan otprilike kao debatna skupina drugog razreda srednje škole, a evo doznajemo i da su ministri u Vladi posve nebitan kotačić stabilnog mehanizma kojeg stavlja u pogon, kontrolira i održava isključivo On. Samo je “odličan premijer” nezamjenjiv i neupitan, sve ostalo je tužna prašina na vjetrometini povijesti.
Sedam izgubljenih godina
Naravno da su “argumenti” kojima ministar vanjskih poslova brani svoju tezu o tome da je broj smijenjenih ministara nebitan negdje na granici smiješnog i tužnog. Ne, nigdje u toliko vremena, u istoj administraciji nije smijenjeno toliko ministara, a da nije pala Vlada. Ne, ne trebamo zbog “postignuća” osjetiti ganutljivu zahvalnost, kakvu – bez trunke ironije! – recimo Aleksandru Vučiću upravo po TV emisijama iskazuju nesretnici sa 300 eura mirovine koji na operaciju čekaju, vele, evo pet godina.
Ekonomski rezultati ove Vlade na koje se često Plenković i njegovi pozivaju krajnje su blijedi, s obzirom na okolnosti posljednjih sedam godina i s obzirom na očekivanja. Podsjetimo, “odličan premijer” je preuzeo državu koja je (2016.) imala rast BDP-a od 3,6 posto godišnje. Unatoč gotovo neprekinutom globalnom gospodarskom rastu, unatoč svoj sili EU milijardi (za koje, ne, nije zaslužan “odličan premijer”, nego dosadna EU pravila koja više novca usmjeravaju – manje razvijenima), unatoč obećanju (iz 2016.!) da će do kraja mandata BDP rasti po stopi od pet posto, prosječan rast BDP-a u Hrvatskoj je u Plenkovićevo vrijeme tek 3,4 posto, a bit će i još niži kad se kompletiraju podaci za ovu godinu.
Schengen? Niti jedna zemlja koja je ušla u tu zonu nije toliko dugo čekala poput Hrvatske, a i za euro je trebalo daleko duže od prosjeka. Ukratko, ono što je postigao “odličan premijer” i njegova armada kratkogorećih ministara, valjda ne bi postigla niti jedna druga vlast u Hrvatskoj. Teško da netko drugi ne bi bio bar malo bolji.
Planiraju li oni to – hapsiti?
Poseban su, dakako, problem razlozi zbog kojih je velik dio odlepršalih ministara napustio svoje funkcije. Sumnje u korupciju, nekretninske afere, hapšenja, plaćanja proslava vlastitih rođendana EU sredstvima, sve su to hipoteke s kojima su morali odlaziti ili s kojima su nakon odlaska opterećeni mnogi Plenkovićevi ljudi koje je žestoko hvalio i branio pred javnošću – čak i kad je prljavo rublje krenulo izlaziti vani.
O tome, dakako, u HDZ-u danas ne govore, već igraju na potpunu kretenizaciju javnosti (drugo im, naime, ni ne preostaje), vrteći sumanutu priču o tome da je posljednja afera, zapravo, Mostova i šireći je na još vrtoglavo sumanutiji teren o tobožnjim “stranim interesima” koji su u pozadini cijele priče. Nastavi li se u ovom pravcu, sasvim je logično zapitati se što je sljedeće – planiraju li oni to i hapsiti?
Sjeme vrlo opasne budućnosti
Ukratko, broj kojeg je Radman Grlić pomalo filozofski i poviše grlić radmanovski pokušao relativizirati znači jako puno toga. Znači da je “odličan premijer” čovjek koji nije znao birati najvažnije suradnike. Koji, stoga, niti je mogao, niti odradio svoj posao.
I koji se, s punim pravom, pribojava da je državnim novcem obilno financirana iluzija, jednostavno, postala prozirna. A izbori dolaze. U takvim okolnostima, pozivi na autokratsko udivljenje jednom i jedinom vođi, okruženom gomilom zamjenjivih i nebitnih ljudi, stoga su, možda sjeme vrlo, vrlo opasne budućnosti.