Knjižnica Hrvatskog sabora otkupila knjigu žene koja tvrdi da je korona laž, a policija potajno čipira Hrvate
Iz Sabora smo dobili spektakularan odgovor; kažu da su njihovi bibliotekari stručnjaci te ih čudi ‘temeljem kojeg autoriteta ih propitujemo’
Telegram je ovih dana naletio na zanimljivu činjenicu: Knjižnica Hrvatskoga sabora u srpnju 2020. uvrstila je u svoju zbirku knjigu ‘Mediji i medijske manipulacije’, autorice Arne Šebalj. Riječ je o suradnici portala poput logicno.com, hop.com.hr, bezcenzure.hr i sličnih medija poznatih po prenošenju fake newsa, kojem je uostalom vrlo sklona i gospođa Šebalj osobno. Brojne navode iz njezinih članaka demantirao je i Faktograf, portal za provjeru informacija, ocjenjujući primjerice kako su “iznesene spekulacije prikladne za znanstveno-fantastični roman”.
Arna Šebalj, koja se pod neke tekstove potpisuje kao mr.sc. ili dipl.iur., a predstavlja se i kao stručnjakinja za procjenu nekretnina, svojim je tekstovima insinuirala kako cjepivo za covid možda “sadrži genocidne komponente”, a nošenje maski uzrokuje upale pluća. Zapitala se zagovara li osnivač i izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma, Klaus Martin Schwab, stavljanje čipa u glave građana kako bi Vlada mogla čitati naše misli, a kritizirala je i nove osobne iskaznice pomoću kojih nas, tvrdi, “MUP ilegalno čipira po direktivi Europske unije”. U nadahnutom videu objavljenom na YouTubeu nedavno je, nadalje, “razotkrila tajni Covid logor u Hrvatskoj”.
‘Jedini neovisni medije je Hrvatski tjednik’
Obrazlažući teze iz svoje knjige ‘Mediji i medijske manipulacije’ koja je, kako smo rekli, uvrštena u Saborsku biblioteku, izjavila je: “Na prste jedne ruke mogu se izbrojiti mediji koji opstaju na tržištu zahvaljujući samo svojim čitateljima. Prije svega, tu je jedina neovisna tiskovina, u Republici Hrvatskoj, Hrvatski tjednik”, referirajući se na najopskurnije novine u zemlji. Što se portala tiče, ustvrdila je kako još samo za Hop “može osobno jamčiti da je neovisan”.
“A od TV postaja? Javna TV kuća nikada i nije bila hrvatski medij, osim na papiru. Ostala je samo jedna, uvjetno rečeno, privatna TV postaja Z1 koja svega tri sata tjedno svog prostora prepušta emisiji Bujica, novinara i urednika Velimira Bujanca, bez kojega ne bismo imali pojma o mnogo čemu. Stoga i on sam kao i njegova emisija jesu u sferi senzacije hrvatskog medijskog prostora”, kazala je autorica knjige, dodajući kako su internetski portali “najvećim dijelom lijevi, financirani od vlasti, Soroša i mnogih drugih bjelosvjetskih korporacijskih mecena”.
U saborskoj knjižnici ne vide problem
U Sabor smo poslali upit kako je ovakva knjiga uopće mogla završiti u njihovoj biblioteci, no nadležni u tome ne vide problem. Za knjižnicu je odgovorno Tajništvo Sabora, koje vodi Branka Martinčić. Na njihovu smo adresu prvi upit poslali još 7. srpnja; zanimalo nas je tko je i zašto knjigu Arne Šebalj uvrstio u zbirku. Kako nam nisu odgovarali, 15. srpnja javili smo se opet. I na to su se oglušili. Tek nakon našeg drugog podsjetnika, prije nekoliko dana, iz Službe za medije hrvatskog Sabora napokon su nam odgovorili, i to tako da su nam generički opisali što je to saborska knjižnica te nas, iz nekog razloga, uputili na članke Ustava. Nakon što smo im prigovorili da je dopis koji smo primili nepotpun, na kraju su nam ipak, nakon mjesec i pol, poslali konkretniji odgovor.
U njemu tvrde da posluju nepristrano, da naslove biraju ovlašteni djelatnici, diplomirani bibliotekari, te da ih čudi “temeljem kojeg autoriteta ili argumenta propitujemo stručnost njihova rada”. Nastavili su ovako: “Djelatnici saborske stručne službe ne ulaze u sadržaj znanstvene teze autorice, niti si dopuštaju slobodu procjenjivanja bilo čijih stavova i mišljenja. Uz to se u svome radu na službeničkoj razini, djelatnici ne povode stavovima i mišljenjima izraženima u bilo kojem mediju, niti im pojedini mediji po vlastitom nahođenju ne služe u procjenjivanju „opskurnosti“ ili „neopskurnosti“ njihovoga sadržaja.”
Usput su nas educirali kako “svaka osoba uživa slobodu mišljenja i izražavanja te znanstvenog rada” te da im je neugodno što su nas “prisiljeni podsjetiti kako su vremena nepoćudnih osoba i knjiga činjenična prošlost”.