Informacija su još uvijek neslužbene, pa ih valja uzeti sa zrnom soli. No, ako je istina ono što mediji doznaju, onda je slika više nego spektakularna.
Politika bi se trebala bojati ravnatelja HRT-a
Šira slika je, međutim, mnogo spektakularnija. Funkcija čelnog čovjeka javne radio-televizije nije (ne bi barem trebao biti) trećeešalonska funkcija, nebitna zavjetrina kao stvorena za povećanje osobnog bogatstva kreativnim poslovanjem kuće koju vodiš.
Od ravnatelja HRT-a noge bi se od strahopoštovanja trebale odsjeći političkim moćnicima, jer je količina novca koju građani mjesečno ulijevaju u taj servis sasvim dovoljna za stvaranje elitnih novinarskih komando-jedinica koje će ludorije poput šetnje gradom s novcem za gradonačelnika otkrivati do pauze za ručak.
Ravnatelj HRT-a bi, uz to, trebao biti i oličenje novinarske težnje za uvijek boljom Hrvatskom. Sadašnjoj Hrvatskoj je, eto, Andrej Plenković namijenio Kazimira Bačića.
Ugled i čast
Spektakl je, međutim, daleko širi čak i od lika i djela gospodina koji je jučerašnji dan proveo u društvu USKOK-ovih istražitelja. Naime, slika Kazimira Bačića kojeg odvode istražitelji, kao i ona s torbom novca za gradonačelnika iz neslužbenih novinarskih informacija, nuklearni je udar na nešto što zove ugled i čast Hrvatske radiotelevizije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A baš su “ugled i čast” Bačić i njegovi ljudi koristili kao šifru u serijskim tužbama protiv novinara i medija kojima su posljednjih godina pokušali ušutkati one koji su dovodili u pitanje međuljudske odnose, poslovnu politiku i kritički govorili o radikalno provladinoj uređivačkoj politici Prisavlja.
Cenzura na sudu
HRT je pod šifrom “ugleda i časti” tužio preko 30 novinara i medijskih kuća, uključujući i vlastite zaposlenike. Šefu Hrvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovku prvo su napakirali nezakoniti otkaz, zatim ga tužili zbog njegovih tvrdnji o cenzuri na HRT-u, čime je, je li, povrijedio “ugled i čast” kuće.
Zovko je i taj proces dobio na sudu, a u presudi je zaključeno da je imao pravo i razloga govoriti o cenzuri u programu HRT-a. Jasno, Bačić i ekipa nisu odustali, nego su Zovku dali još jedan otkaz, radi navodnog maltretiranja kolegice otprije nekoliko godina, a o tom otkazu sud tek treba dati svoj pravorijek.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Solidne tarife
Početkom 2019. godine, HRT je tužio ukupno 33 medija, tražeći odštetu od 2,17 milijuna kuna. Uglavnom se radio o tužbama zbog narušavanja “ugleda i časti”.
Kad se Ogranak HND-a na HRT-u priopćenjem ogradio od afera u svojoj kući, poput šverca kartama za Svjetsko prvenstvo i HRT-ovog načina izbora projekata iz vanjske produkcije, HRT je u obrani svog “ugleda i časti” tužio i Hrvatsko novinarsko društvo (tarifica, 200 tisuća kuna), te svoju novinarku Sanju Mikleušević Pavić koja je predsjednica ogranka HND-a na HRT-u (50 tisuća kuna).
Grčevita bitka za tajnost
HRT se, pritom, cijelo vrijeme grčevito bori i na još jednom frontu očuvanja “ugleda i časti” – skrivanju podatka o tome koliko za sve te tužbe protiv novinara i medija plaća – vanjskim odvjetničkim uredima (iako ima svoju pravnu službu).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Borba je toliko žestoka da se HRT početkom ovog mjeseca žalio na odluku Povjerenika za informiranje koji je naložio da se troškovi objave i sad se o tome čeka pravorijek Visokog upravnog suda.
Svega 33?!
Čast i ugled su, dakle, kad se radi u Prisavlju i aktualnoj, trenutno obezglavljenoj garnituri, vrlo bitna stvar. Toliko da su se s HRT-a, kad su početkom pretprošle godine zaredali i međunarodni šamari zbog sudskog udara javne radiotelevizije na medije, branili upravo fenomenalnim argumentom kako je “u posljednje dvije godine objavljeno gotovo 100.000 članaka u tisku i na internetu”, od čega su oni podnijeli “svega 33 tužbe radi zaštite ugleda i časti”.
Svega trideset i tri. A dok je trajao – i još traje – džihad za obranom “ugleda i časti” jedne radikalno provladine medijske kuće, jedan čovjek i jedna torba savršeno su mirno prolazili zagrebačkim ulicama…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koliko uvrnuto sada zvuči da je ovaj čovjek mahnito dizao tužbe protiv novinara jer 'štete ugledu HRT-a'
Iznos odšteta zbog "ugleda i časti", koje je HRT tražio od svojih novinara i drugih medija, u jednom trenutku je premašivao dva milijuna kuna
Slika Kazimira Bačića kojeg odvode istražitelji, kao i ona s torbom novca za gradonačelnika iz neslužbenih novinarskih informacija, nuklearni je udar na nešto što zove ugled i čast Hrvatske radiotelevizije
Informacija su još uvijek neslužbene, pa ih valja uzeti sa zrnom soli. No, ako je istina ono što mediji doznaju, onda je slika više nego spektakularna.
A na njoj je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić s torbom gotovine, koju kao mito zagrebačkog poduzetnika nosi zagrebačkom gradonačelniku. Nagradica? Stan u Zagrebu, još jedan u nizu stanova koje ima obitelj glavnog ravnatelja HRT-a.
Politika bi se trebala bojati ravnatelja HRT-a
Šira slika je, međutim, mnogo spektakularnija. Funkcija čelnog čovjeka javne radio-televizije nije (ne bi barem trebao biti) trećeešalonska funkcija, nebitna zavjetrina kao stvorena za povećanje osobnog bogatstva kreativnim poslovanjem kuće koju vodiš.
Od ravnatelja HRT-a noge bi se od strahopoštovanja trebale odsjeći političkim moćnicima, jer je količina novca koju građani mjesečno ulijevaju u taj servis sasvim dovoljna za stvaranje elitnih novinarskih komando-jedinica koje će ludorije poput šetnje gradom s novcem za gradonačelnika otkrivati do pauze za ručak.
Ravnatelj HRT-a bi, uz to, trebao biti i oličenje novinarske težnje za uvijek boljom Hrvatskom. Sadašnjoj Hrvatskoj je, eto, Andrej Plenković namijenio Kazimira Bačića.
Ugled i čast
Spektakl je, međutim, daleko širi čak i od lika i djela gospodina koji je jučerašnji dan proveo u društvu USKOK-ovih istražitelja. Naime, slika Kazimira Bačića kojeg odvode istražitelji, kao i ona s torbom novca za gradonačelnika iz neslužbenih novinarskih informacija, nuklearni je udar na nešto što zove ugled i čast Hrvatske radiotelevizije.
A baš su “ugled i čast” Bačić i njegovi ljudi koristili kao šifru u serijskim tužbama protiv novinara i medija kojima su posljednjih godina pokušali ušutkati one koji su dovodili u pitanje međuljudske odnose, poslovnu politiku i kritički govorili o radikalno provladinoj uređivačkoj politici Prisavlja.
Cenzura na sudu
HRT je pod šifrom “ugleda i časti” tužio preko 30 novinara i medijskih kuća, uključujući i vlastite zaposlenike. Šefu Hrvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovku prvo su napakirali nezakoniti otkaz, zatim ga tužili zbog njegovih tvrdnji o cenzuri na HRT-u, čime je, je li, povrijedio “ugled i čast” kuće.
Zovko je i taj proces dobio na sudu, a u presudi je zaključeno da je imao pravo i razloga govoriti o cenzuri u programu HRT-a. Jasno, Bačić i ekipa nisu odustali, nego su Zovku dali još jedan otkaz, radi navodnog maltretiranja kolegice otprije nekoliko godina, a o tom otkazu sud tek treba dati svoj pravorijek.
Solidne tarife
Početkom 2019. godine, HRT je tužio ukupno 33 medija, tražeći odštetu od 2,17 milijuna kuna. Uglavnom se radio o tužbama zbog narušavanja “ugleda i časti”.
Kad se Ogranak HND-a na HRT-u priopćenjem ogradio od afera u svojoj kući, poput šverca kartama za Svjetsko prvenstvo i HRT-ovog načina izbora projekata iz vanjske produkcije, HRT je u obrani svog “ugleda i časti” tužio i Hrvatsko novinarsko društvo (tarifica, 200 tisuća kuna), te svoju novinarku Sanju Mikleušević Pavić koja je predsjednica ogranka HND-a na HRT-u (50 tisuća kuna).
Grčevita bitka za tajnost
HRT se, pritom, cijelo vrijeme grčevito bori i na još jednom frontu očuvanja “ugleda i časti” – skrivanju podatka o tome koliko za sve te tužbe protiv novinara i medija plaća – vanjskim odvjetničkim uredima (iako ima svoju pravnu službu).
Borba je toliko žestoka da se HRT početkom ovog mjeseca žalio na odluku Povjerenika za informiranje koji je naložio da se troškovi objave i sad se o tome čeka pravorijek Visokog upravnog suda.
Svega 33?!
Čast i ugled su, dakle, kad se radi u Prisavlju i aktualnoj, trenutno obezglavljenoj garnituri, vrlo bitna stvar. Toliko da su se s HRT-a, kad su početkom pretprošle godine zaredali i međunarodni šamari zbog sudskog udara javne radiotelevizije na medije, branili upravo fenomenalnim argumentom kako je “u posljednje dvije godine objavljeno gotovo 100.000 članaka u tisku i na internetu”, od čega su oni podnijeli “svega 33 tužbe radi zaštite ugleda i časti”.
Svega trideset i tri. A dok je trajao – i još traje – džihad za obranom “ugleda i časti” jedne radikalno provladine medijske kuće, jedan čovjek i jedna torba savršeno su mirno prolazili zagrebačkim ulicama…