Komori medicinskih sestara trebalo je tri godine da objavi plaću svoje predsjednice. Sad je jasno zašto su to uporno odbijali
Za takav iznos medicinska sestra radi nekoliko mjeseci
Građanskoj inicijativi “Psihološko proljeće” koja se bori za transparentniji rad raznih strukovnih komora čak je tri godine trebalo da dobije podatak o plaći (bivše) predsjednice Hrvatske komore medicinskih sestara.
Psihološko proljeće prije tri godine željelo je prikupiti podatke o plaćama čelnih ljudi preko 20 strukovnih komora. Svoj zahtjev temeljili su na Zakonu o pravu na pristup informacijama, te su tada dobili podatke od većine komora, no, najupornija u odbijanju njihova zahtjeva bila je Hrvatska komora medicinskih sestara.
Upit o plaći šefice Komora je doživjela kao sramoćenje
Njihov zahtjev Komora je okarakterizirala, između ostalog, kao javno sramoćenje te omalovažavanje komora i njihovih čelnika, što prilično govori o položaju komora. Komora je bila uporna u tome da ne dostavi traženi podatak, ali Domagoj Švegar, član Psihološkog proljeća žalio se Povjereniku za informiranje na Rješenje Komore kojim je njegov zahtjev za pristupu informacijama odbijen.
Komora je nekoliko puta odbila postupiti po Rješenjima Povjerenika. Na kraju je podigla upravnu tužbu protiv rješenja Povjerenika koju su vjerojatno izgubili, s obzirom na to da je Švegar ovih dana dobio traženi podatak.
Plaća otprilike 20 tisuća neto mjesečno
Zašto Hrvatska komora medicinskih sestara nije željela objaviti plaću svoje sada već bivše predsjednice, koja je u međuvremenu otišla u mirovinu? Pa, vjerojatno zbog iznosa. Radi se o godišnjem iznosu bruto II plaće od čak 413 tisuća kuna. Na mjesečnoj razini to je oko 34 tisuće kuna troška plaće, ili ugrubo oko 20 tisuća kuna neto. Za takav iznos medicinska sestra radi nekoliko mjeseci.
Sustav komora u fokusu javnosti našao se prije svega zbog Hrvatske gospodarske komore, no postoji još veliki broj strukovnih komora, koje mnogi doživljavaju kao nepotrebno financijsko opterećenje zaposlenih. Doživljava ih se i kao kočničare promjena kojima je jedini cilj štititi interese svojih vodstava i zbog toga su mnoge inicijative tražile ukidanje obveznog članstva i demokratizaciju rada komora.
Ne čudi da komore ne vole davati podatke
Ne čudi, zapravo, da komore nerado daju podatke, ako baš ne moraju, s obzirom na to da neke od njih funkcioniraju gotovo kao privatne organizacije – godinama su na čelu isti ljudi, koji raspolažu prilično velikom imovinom i milijunskim uplatama članova, koji su uglavnom prisilno učlanjeni kako bi mogli obavljati svoj posao.
Mala je vjerojatnost da će se ovakav sustav komora kakav danas imamo promijeniti i da će one prestati biti obvezne. Nije se uspjelo ukinuti čak ni obvezno članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori, kod koje je to najjednostavnije napraviti, već se išlo na smanjenje opsega obveznih članova. Obveznog članstva oslobođena su mala poduzeća. No, kod strukovnih komora situacija je složenija – neke od njih izdaju licence za rad, a politika do sada nije pokazala interes da se promijeni način njihova funkcioniranja.
