Luda stara priča: Plenkoviću u Parizu dali da proda mrsku zgradu veleposlanstva SFRJ. On kupio bivšu ambasadu Kraljevine Jugoslavije
Drago Hedl raspetljao je zabavnu crticu s početka 2000-ih
Kad je Hrvatska, po Sporazumu o sukcesiji od 29. lipnja 2001. godine, dobila zgradu bivše ambasade SFRJ u Parizu, na adresi Rue de la Faisanderie, postojala je snažno izražena volja Hrvata u Francuskoj da se ta zgrada proda, kako bi se i simbolično raskinule sve veze s državom iz koje je Hrvatska izašla 1991. To su Telegramu potvrdila dvojica dobrih poznavatelja francusko-hrvatskih odnosa, ali i bivši hrvatski veleposlanik u Francuskoj Mirko Galić, koji kaže da su Hrvati onamo nerado navraćali.
“Predstavničko vijeće Hrvata u Francuskoj uputilo je dva pisma tadašnjem ministru vanjskih poslova Toninu Piculi s izričitim zahtjevom da se zgrada proda”, rekao je za Telegram fra Vlatko Marić, bosanski franjevac koji već gotovo 30 godina živi u Parizu. “Razloga je bilo više. Ta je zgrada vrvjela prislušnim uređajima i sve je to trebalo ukloniti, što bi bilo skupo. Osim toga, želja Hrvata u Francuskoj bila je da se i tim činom pokaže da naša samostalna država više nema nikakve veze s Jugoslavijom.”
Vrebanje Karađorđevića
Zgrada je prodana u mandatu ambasadora Božidara Gagre, čiji je zamjenik bio aktualni tehnički premijer Andrej Plenković, koji je funkciju zadržao i u mandatu Mirka Galića. Plenković je imao važu ulogu u tom nekretninskom poslu – prodaji jedne i kupnji druge zgrade – a na mrežnim stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova prije više od 15 godina, u ožujku 2009. objavljen je intervju s Galićem u kojem doslovno stoji:
“Pronađena je, velikim dijelom zahvaljujući spretnosti zamjenika veleposlanika Andreja Plenkovića, koji je, osim svog redovitog posla, ‘vrebao’ priliku i na tržištu nekretnina. Trokatnica od približno 200 četvornih metara po etaži, a koja je najmanja od svih u okolici, pa može u budućnosti, i u skladu s potrebama, doživjeti i nadogradnju od dva kata, bila je idealna i po mogućnosti preuređenja i po lokaciji te, konačno, funkcionalnosti.”
Zahvaljujući dakle Plenkovićevoj “spretnosti” i “vrebanju prilika na tržištu nekretnina”, kupljena je zgrada na adresi Square Thiers 7, udaljena svega pet-šest minuta hoda od lokacije na kojoj je bila ambasada SFRJ, a koja je prodana “i iz političko-emotivnih razloga, ali i nefunkcionalnosti”, kako je Telegramu potvrdio bivši veleposlanik Galić.
Vraćanje u omraženi zagrljaj
No ta zgrada, koja završava u slijepoj ulici, između dva rata bila je ambasada Kraljevine Jugoslavije. Tako se, zahvaljujući Plenkovićevoj “spretnosti” u “vrebanju” nekretnina, hrvatsko veleposlanstvo u Parizu u političko-emotivnom smislu otrgnulo iz zagrljaja omražene Jugoslavije, ali se zavraga opet našlo u njoj, doduše dok je Jugoslavija još bila kraljevina pod Karađorđevićima.
Punomoć za kupnju, prilikom sastavljanja ugovora 9. srpnja 2007. dala je Kolinda Grabar Kitarović, tadašnja ministrica vanjskih poslova i europskih integracija, temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske na čijem je čelu u to vrijeme bio Ivo Sanader.
Od Nedića do Sanadera
Činjenica da je Plenković imao važnu ulogu u kupnji zgrade u kojoj je nekoć bila ambasada Kraljevine Jugoslavije sa srbijanskim veleposlanikom Miroslavom Spalajkovićem, koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata podržavao režim Milana Nedića i bio jedan od njegovih glavnih ideologa, vjerojatno se neće svidjeti Domovinskom pokretu, mogućem koalicijskom partneru Plenkovićeva HDZ-a, no teško da bi njegova spretnost u vrebanju prilika na tržištu nekretnina mogla ugroziti prilike na hrvatskom tržištu skupljanja saborskih mandata.
Da nema nikakve dvojbe o tome da se između dva rata na sadašnjoj adresi hrvatskog veleposlanstva u Parizu nalazila ambasada Kraljevine Jugoslavije, potvrđuje i pisana izjava uglednog francuskog povjesničara i arhivista Grégoirea Eldina koji, pozivajući se na Diplomatski i konzularni imenik izdan 1932., navodi da se veleposlanstvo Kraljevine Jugoslavije u Francuskoj nalazilo na adresi Square Thiers 7, u XVI. arondismanu. Dakle, upravo na mjestu gdje je danas Veleposlanstvo Republike Hrvatske.
Je li provizija bila nužna?
Telegram je u posjedu oba ugovora, o prodaji zgrade veleposlanstva bivše SFRJ koja je sukcesijom pripala Hrvatskoj i kupnji zgrade u kojoj se nekoć nalazila ambasada Kraljevine Jugoslavije. Zgradu bivše ambasade SFRJ za 7,1 milijun eura kupila je tvrtka Thibus Conseil, registrirana u Marakešu u Maroku, čiji je vlasnik Yadran Begovic o tome sklopio ugovor s tadašnjih hrvatskim veleposlanikom Božidarom Gagrom.
Zgrada u kojoj je djelovala ambasada Kraljevine Jugoslavije, pak, kupljena je za 7,25 milijuna eura, no tome valja dodati i posredničku proviziju od 173.240 eura agenciji za nekretnine Cushman & Wakefield sa sjedištem u Chicagu.
Prijava je odbačena
Telegramov sugovornik, dobar poznavatelj francusko-hrvatskih odnosa koji živi i radi u Parizu i koji nam je ustupio dokumente vezane uz kupnju i prodaju zgradâ veleposlanstava, čime se bavio Andrej Plenković, tadašnji zamjenik dvojice hrvatskih veleposlanika, kaže da je provizija isplaćena nepotrebno i da se naše Ministarstvo vanjskih poslova sigurno moglo obratiti Ministarstvu vanjskih poslova Francuske za pomoć u pronalaženju odgovarajuće zgrade.
Na stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa (tad ga je vodila Nataša Novaković) iz studenoga 2019. objavljena je odluka o odbacivanju prijave protiv Plenkovića vezano uz “okolnosti kupovine stana u Zagrebu i njegove uloge u kupovini zgrade Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Francuskoj”.
Pariške veze s Prisavlja
Ondje smo naišli i ovaj podatak: “U prijavi se navodi da je dužnosnik [Andrej Plenković] kao službenik Veleposlanstva Republike Hrvatske u Republici Francuskoj organizirao prodaju i kupovinu zgrade u Parizu za smještaj i rad diplomatskog osoblja te da je za njezino uređenje utrošio iznos od 51.000.000 kuna, i to u razdoblju u kojem je dužnost veleposlanika obnašao Mirko Galić, koji je bio glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, a dužnosnikov otac [Mario Plenković] je bio njegov zamjenik”.
U istom dokumentu, koji je moguće pronaći na mrežnim stranicama Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, spominju se i “medijski napis kojim se citira izjava dužnosnika Andreja Plenkovića da je naročito ponosan što je uspio realizirati kupnju zgrade u Parizu za potrebe hrvatske diplomacije”.
Telegram se obratio Ministarstvu vanjskih i europskih poslova s upitom koliko je plaćeno uređenje zgrade sadašnjeg hrvatskog veleposlanstva u Parizu, jer bi podatak o 51 milijunu kuna (danas oko 6,8 milijuna eura) značio da je uz onih 7,25 milijuna eura ukupna cijena veleposlanstva došla do 14 milijuna eura. Odgovor nismo dobili. Također, pitali smo je li netko iz tadašnjeg Ministarstva, na čijem je čelu danas Gordan Grlić Radman, znao da je u kupljenoj zgradi (zbog čega je Plenković bio “naročito ponosan”) bila ambasada Kraljevine Jugoslavije. Odgovor ćemo objaviti čim stigne.
Bijeg od Jugoslavije
U razgovoru za Telegram bivši veleposlanik Mirko Galić kaže da je cijeli posao oko prodaje i kupnje zgrade bio potpuno transparentan i sve se radilo u tijesnoj suradnji s hrvatskim Ministarstvom vanjskih poslova. Kaže, kad se razmatralo i odlučivalo koju zgradu kupiti, uvijek su u tome sudjelovali arhitekt i pravnik koje bi iz Zagreba poslalo Ministarstvo vanjskih poslova te da se sve radilo strogo po zakonu.
Veli da ne zna koliko je novca točno uloženo u obnovu zgrade, ali je siguran da nije riječ o 51 milijun kuna. “Prihvatljivo je da ulaganja u obnovu neke zgrade iznose do 20 posto vrijednosti po kojoj je kupljena”, zaključuje Galić.
Naravno, ne bi bilo ničeg spornog u činjenici što je u zgradi sadašnjeg veleposlanstva Republike Hrvatske u Parizu nekoć djelovala ambasada Kraljevine Jugoslavije, da prilikom prodaje naslijeđene zgrade veleposlanstva – koju je nekoć koristila SFR Jugoslavija – jedan od ključnih razloga za prodaju nije bio upravo politički-emotivan, želja da se i činom prodaje pokaže kako samostalna Hrvatska ne želi imati baš nikakve veze s (komunističkom) Jugoslavijom.