Zabrinuli smo se prije par godina jer dijete vrtićkog uzrasta iz moje obitelji nije dobro izgovaralo nekoliko glasova. Dobili smo savjet da se to na vrijeme ispravi s logopedom. Počeli smo se raspitivati gdje i kako, ali dostupnog logopeda u javnom sustavu nije bilo. Čekaj dvije godine da mala uopće krene na vježbe.
Pitali smo i u vrtiću. Rekli su da im jedan logoped dolazi – dvaput mjesečno. Na više od 500 djece. Za naš lakši slučaj govornih smetnji tu, dakle, neće biti sreće. Ostalo je samo da se problem rješava privatno. Pronašli smo logopedicu koja je osam mjeseci radila s djetetom dva puta tjedno i govor se ispravio. Plaćali smo 200 kuna za 45 minuta.
Interes za studij iskazalo preko 1200 maturanata
Sada mi kažu da termin kod logopeda košta 250 do 300 kuna. I još ih moraš svijećom tražiti jer su potrebe ogromne, i u Zagrebu, a okolo naokolo – možeš zamisliti. Djeca s teškoćama u razvoju, djeca koja frfljaju, ljudi koji su preživjeli moždani udar i mnogi drugi nasušno trebaju logopede, a do njih se ne može doći osim ako si u stanju plaćati. Majka dječaka s autizmom rekla mi je nedavno da bi njezin sin trebao ići k logopedu više puta tjedno, ali ona ga vodi koliko novca skupi.
No, za upis na Logopediju, koja se studira na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, ove je godine bilo 50 mjesta, a interes za taj studij iskazalo je preko 1200 maturanata.
Istodobno, za niz drugih visokoškolskih programa na nizu fakulteta u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj ne samo da je interes nikakav nego su ljetos uspjeli upisati jedva nekoliko polaznika.
Dotacije programima koje upisuje troje brucoša
Nastranu kojekakvi nakrivo kalibrirani studiji koje otvaraju razna provincijska veleučilišta; dosta je razumljivo da mladi ne vide veliku sreću u tome da, na primjer, u Kninu završe stručni studij Poljoprivreda krša. Ali nitko više ne želi kročiti ni na nastavničke smjerove matematike, fizike i kemije na uglednom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Ove godine na devet studija diljem Hrvatske nije upisan ni jedan jedini student, a na ukupno 40 do troje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
E sad, kako to da je za neatraktivnu i propalu Poljoprivredu krša u Kninu bilo otvoreno 30 mjesta, a za traženu i krajnje deficitarnu Logopediju u Zagrebu 50? Zašto je, uostalom, Logopedija tako popularna, a Poljoprivredu krša čak ni maturanti iz Knina i okolice ne zarezuju ni pola posto? Zašto, nadalje, djeca ne žele postati nastavnicima prirodnih predmeta? I po kojoj praktičnoj logici državne dotacije idu na visokoškolske i sveučilišne programe bez puno smisla na koje se godinama na živu muku upisuje po dvoje ili troje brucoša?
Puno pitanja za ministra Fuchsa
Pitanja je jako mnogo za ministra Radovana Fuchsa koji upravo priprema novi Zakon o visokom obrazovanju jer ovaj sadašnji nije mijenjan punih 20 godina, ali i za sve koji o školstvu odlučuju.
Postoji, naime, to jedno i vječno prosto pravilo trojno da mladi ljudi u svom novom zanimanju žele vidjeti perspektivu, a nju čine mogućnost zapošljavanja i zarada plus društveno poštovanje koje to zanimanje nosi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Logopedi – koje ovdje uzimamo samo kao primjer propulzivne struke – kotiraju tako visoko jer ih nema ni izdaleka dovoljno u javno financiranim sustavima iako bi u njima trebali imati važno mjesto. A kako je potreba za njihovim uslugama iznimno velika, za njih se otvaraju obilate mogućnosti rada u privatnom aranžmanu od čega se može jako dobro živjeti. Ako logoped naplati 250 kuna za 45 minuta, pa tako samo pet puta na dan, izračunajte.
Ljudi bježe glavom bez obzira
S druge strane, jasno je da mladi ne žele studirati za nastavnike fizike i matematike kad mogu izučavati iste predmete na nenastavničkim smjerovima i sutra raditi za plaće koje su pet puta veće od onih koje idu u zbornice? Ili zašto bi itko dreždio nad knjigama o Poljoprivredi krša, opet samo primjer, kad s tim uskim znanjem nigdje neće naći kruha?
Kad su, prije nešto godina, serijski kolabirale sve velike građevinske tvrtke u Hrvatskoj, odjednom je interes za studij građevinarstva drastično splasnuo. Jer gdje da ti inženjeri rade? Medicinske sestre bježe u inozemstvo jer ih ovdje bijedno plaćaju i još k tome padaju s nogu u kaosu i neredu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko inteligentan, ako mu roditelji nisu rentijeri, ne želi uložiti pet godina u zanimanja iz kojih se ne možeš zaposliti i gdje su bijedne plaće. Ako za tebe nema posla, a kad ga nađeš, plate te sitnišem, bježi glavom bez obzira. To je jednostavno. Kao dva i dva.
Javni studij mora postupati odgovorno
Prema tome, Fuchs bi, pod broj jedan, trebao urediti i osigurati da onaj dio visokog školstva koji se sufinancira iz proračuna, dakle javnim novcem, bude fino usklađen s potrebama tržišta. Nije prihvatljivo da se javne visokoškolske ustanove ponašaju kao da plutaju u zrakopraznom prostoru održavajući studije koji nikome ne trebaju i spašavajući tako onaj dio nastavničkog kadra koji za drugo ili više nije, ili se zna spretno pobrinuti za svoje fuševe.
Autonomija fakulteta je jako lijepa stvar, ali nastavnicima koji umiju predavati samo nepotrebna znanja na jednako nepotrebnim studijskim programima – možda bi se naprosto trebalo zahvaliti. Privatni fakultet, s vlastitim izvorima financiranja, može otvoriti studij klingonskog jezika, ali javni mora postupati odgovorno jer ga financira cijelo društvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A drugo, država mora puno bolje platiti struke poput nastavničkih koje društvu trebaju i uvijek će trebati. Kad ima para za borbene avione i uhljebe u administraciji, onda ima i za njih. Tada će se pojaviti i studenti koji su odbjegli jer za to imaju krajnje razumne razloge.
Luda zemlja. Hrvatskoj kronično fale logopedi, no na faks se svake godine prijavi 1200 ljudi, a prime ih samo 50
Istodobno, za niz drugih programa na nizu fakulteta ne samo da je interes nikakav nego su uspjeli upisati jedva nekoliko polaznika
E sad, kako to da je za neatraktivnu i propalu Poljoprivredu krša u Kninu bilo otvoreno 30 mjesta, a za traženu i krajnje deficitarnu Logopediju u Zagrebu 50? I po kojoj praktičnoj logici državne dotacije idu na visokoškolske i sveučilišne programe bez puno smisla na koje se godinama na živu muku upisuje po dvoje ili troje brucoša?
Zabrinuli smo se prije par godina jer dijete vrtićkog uzrasta iz moje obitelji nije dobro izgovaralo nekoliko glasova. Dobili smo savjet da se to na vrijeme ispravi s logopedom. Počeli smo se raspitivati gdje i kako, ali dostupnog logopeda u javnom sustavu nije bilo. Čekaj dvije godine da mala uopće krene na vježbe.
Pitali smo i u vrtiću. Rekli su da im jedan logoped dolazi – dvaput mjesečno. Na više od 500 djece. Za naš lakši slučaj govornih smetnji tu, dakle, neće biti sreće. Ostalo je samo da se problem rješava privatno. Pronašli smo logopedicu koja je osam mjeseci radila s djetetom dva puta tjedno i govor se ispravio. Plaćali smo 200 kuna za 45 minuta.
Interes za studij iskazalo preko 1200 maturanata
Sada mi kažu da termin kod logopeda košta 250 do 300 kuna. I još ih moraš svijećom tražiti jer su potrebe ogromne, i u Zagrebu, a okolo naokolo – možeš zamisliti. Djeca s teškoćama u razvoju, djeca koja frfljaju, ljudi koji su preživjeli moždani udar i mnogi drugi nasušno trebaju logopede, a do njih se ne može doći osim ako si u stanju plaćati. Majka dječaka s autizmom rekla mi je nedavno da bi njezin sin trebao ići k logopedu više puta tjedno, ali ona ga vodi koliko novca skupi.
No, za upis na Logopediju, koja se studira na zagrebačkom Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, ove je godine bilo 50 mjesta, a interes za taj studij iskazalo je preko 1200 maturanata.
Istodobno, za niz drugih visokoškolskih programa na nizu fakulteta u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj ne samo da je interes nikakav nego su ljetos uspjeli upisati jedva nekoliko polaznika.
Dotacije programima koje upisuje troje brucoša
Nastranu kojekakvi nakrivo kalibrirani studiji koje otvaraju razna provincijska veleučilišta; dosta je razumljivo da mladi ne vide veliku sreću u tome da, na primjer, u Kninu završe stručni studij Poljoprivreda krša. Ali nitko više ne želi kročiti ni na nastavničke smjerove matematike, fizike i kemije na uglednom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Ove godine na devet studija diljem Hrvatske nije upisan ni jedan jedini student, a na ukupno 40 do troje.
E sad, kako to da je za neatraktivnu i propalu Poljoprivredu krša u Kninu bilo otvoreno 30 mjesta, a za traženu i krajnje deficitarnu Logopediju u Zagrebu 50? Zašto je, uostalom, Logopedija tako popularna, a Poljoprivredu krša čak ni maturanti iz Knina i okolice ne zarezuju ni pola posto? Zašto, nadalje, djeca ne žele postati nastavnicima prirodnih predmeta? I po kojoj praktičnoj logici državne dotacije idu na visokoškolske i sveučilišne programe bez puno smisla na koje se godinama na živu muku upisuje po dvoje ili troje brucoša?
Puno pitanja za ministra Fuchsa
Pitanja je jako mnogo za ministra Radovana Fuchsa koji upravo priprema novi Zakon o visokom obrazovanju jer ovaj sadašnji nije mijenjan punih 20 godina, ali i za sve koji o školstvu odlučuju.
Postoji, naime, to jedno i vječno prosto pravilo trojno da mladi ljudi u svom novom zanimanju žele vidjeti perspektivu, a nju čine mogućnost zapošljavanja i zarada plus društveno poštovanje koje to zanimanje nosi.
Logopedi – koje ovdje uzimamo samo kao primjer propulzivne struke – kotiraju tako visoko jer ih nema ni izdaleka dovoljno u javno financiranim sustavima iako bi u njima trebali imati važno mjesto. A kako je potreba za njihovim uslugama iznimno velika, za njih se otvaraju obilate mogućnosti rada u privatnom aranžmanu od čega se može jako dobro živjeti. Ako logoped naplati 250 kuna za 45 minuta, pa tako samo pet puta na dan, izračunajte.
Ljudi bježe glavom bez obzira
S druge strane, jasno je da mladi ne žele studirati za nastavnike fizike i matematike kad mogu izučavati iste predmete na nenastavničkim smjerovima i sutra raditi za plaće koje su pet puta veće od onih koje idu u zbornice? Ili zašto bi itko dreždio nad knjigama o Poljoprivredi krša, opet samo primjer, kad s tim uskim znanjem nigdje neće naći kruha?
Kad su, prije nešto godina, serijski kolabirale sve velike građevinske tvrtke u Hrvatskoj, odjednom je interes za studij građevinarstva drastično splasnuo. Jer gdje da ti inženjeri rade? Medicinske sestre bježe u inozemstvo jer ih ovdje bijedno plaćaju i još k tome padaju s nogu u kaosu i neredu.
Nitko inteligentan, ako mu roditelji nisu rentijeri, ne želi uložiti pet godina u zanimanja iz kojih se ne možeš zaposliti i gdje su bijedne plaće. Ako za tebe nema posla, a kad ga nađeš, plate te sitnišem, bježi glavom bez obzira. To je jednostavno. Kao dva i dva.
Javni studij mora postupati odgovorno
Prema tome, Fuchs bi, pod broj jedan, trebao urediti i osigurati da onaj dio visokog školstva koji se sufinancira iz proračuna, dakle javnim novcem, bude fino usklađen s potrebama tržišta. Nije prihvatljivo da se javne visokoškolske ustanove ponašaju kao da plutaju u zrakopraznom prostoru održavajući studije koji nikome ne trebaju i spašavajući tako onaj dio nastavničkog kadra koji za drugo ili više nije, ili se zna spretno pobrinuti za svoje fuševe.
Autonomija fakulteta je jako lijepa stvar, ali nastavnicima koji umiju predavati samo nepotrebna znanja na jednako nepotrebnim studijskim programima – možda bi se naprosto trebalo zahvaliti. Privatni fakultet, s vlastitim izvorima financiranja, može otvoriti studij klingonskog jezika, ali javni mora postupati odgovorno jer ga financira cijelo društvo.
A drugo, država mora puno bolje platiti struke poput nastavničkih koje društvu trebaju i uvijek će trebati. Kad ima para za borbene avione i uhljebe u administraciji, onda ima i za njih. Tada će se pojaviti i studenti koji su odbjegli jer za to imaju krajnje razumne razloge.