Ministarstvo turizma i Vlada očito ne odustaju od propalog projekta Hrvatske turističke kartice, što je vidljivo iz reklamne kampanje koja se ovih dana vrti po radijskim postajama.
Iako CRO kartica nije pobudila interes poslodavaca i radnika, pa se njima obavi mizeran broj transakcija, Ministarstvo turizma očito samo sebi ne želi priznati da se radi o promašenoj ideji i cijelu priču jednostavno – ugasiti.
Hrvatski turizam ne treba ovu vrstu poticaja
Ideja CRO kartice jest da se njome potakne turistička potrošnja hrvatskih građana, što je besmisleno, ako uzmemo u obzir da imamo jako veliki broj inozemnih ali i lokalnih turista, te da se ne radi o sektoru ili gospodarskoj grani koja treba tu vrstu poticaja.
Do pandemije hrvatski turizam je godinu za godinom obarao rekorde. I ove godine očekuje se da će turističke brojke i prihodi nadmašiti pretpandemijsku godinu pa nema nikakvog razloga novac zaposlenih usmjeravati još dodatno u turističku potrošnju.
CRO kartica funkcionira tako da poslodavci mogu na nju uplatiti do 2500 kuna, koje onda zaposlenici mogu trošiti u ugostiteljskim i turističkim objektima. Svakako je pozitivno da se poslodavcima omogućuju neoporezive isplate, koje omogućuju svojevrsnu stimulaciju, ali je nejasno zašto bi se u zemlji poput Hrvatske, taj novac morao trošiti isključivo na turizam.
Ideja prekopirana od Orbana
Ideja je zapravo prekopirana iz Mađarske. Vlada Viktora Orbana je prije nekoliko godina uvela turističku karticu koja funkcionira na sličan način. No, u Mađarskoj ta ideja donekle i ima smisla, s obzirom na to da im je vjerojatno cilj bio da dio novca koji bi njihovi građani kao turisti, potrošili u Hrvatskoj, ili nekoj drugo zemlji – da se zadrži u Mađarskoj. No, u Hrvatskoj, koja je što se turizma tiče, daleko razvijenija, takvi potezi nemaju smisla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turistička sezona, barem njen vrhunac, tek su pred nama, tako da još nema relevantnih podataka o korištenju CRO kartice, no sjećamo se prošlogodišnjih brojki, kada je do kraja srpnja izdano tek nešto više od tri tisuće kartica, te je njima napravljen promet od oko devet milijuna kuna, što je kap u moru hrvatske turističke potrošnje.
Promašenu ideju i dalje guraju jer ne žele priznati da je – promašena
Za izdavanje tih kartica nema ni pretjeranog interesa banaka, pa je glavni nositelj priče Hrvatska poštanska banka, koja, s obzirom na to da je pod kontrolom države, ne može reći da ih taj posao ne zanima. No, da zaista postoji interes ljudi za CRO kartice, sasvim sigurno bi se uključile i druge banke.
Uglavnom cijela ta priča vrlo je tipična za hrvatsku administraciju – izmisliš neki potpuno besmisleni projekt jer nemaš doticaja sa stvarnošću, onda ga guraš do besvijesti jer ne želiš priznati da si pogriješio. I tako te ništa ne košta. Sve troškove platit će netko drugi – hrvatski građani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ministarstvo turizma i dalje uporno gura CRO kartice. Naravno, jer ne žele priznati da im je ideja promašena
Njima je napravljen promet od oko devet milijuna kuna, što je kap u moru hrvatske turističke potrošnje
Cijela priča vrlo je tipična za hrvatsku administraciju - izmisliš neki potpuno besmisleni projekt jer nemaš doticaja sa stvarnošću, onda ga guraš do besvijesti jer ne želiš priznati da si pogriješio. I tako te ništa ne košta. Sve troškove platit će netko drugi - hrvatski građani.
Ministarstvo turizma i Vlada očito ne odustaju od propalog projekta Hrvatske turističke kartice, što je vidljivo iz reklamne kampanje koja se ovih dana vrti po radijskim postajama.
Iako CRO kartica nije pobudila interes poslodavaca i radnika, pa se njima obavi mizeran broj transakcija, Ministarstvo turizma očito samo sebi ne želi priznati da se radi o promašenoj ideji i cijelu priču jednostavno – ugasiti.
Hrvatski turizam ne treba ovu vrstu poticaja
Ideja CRO kartice jest da se njome potakne turistička potrošnja hrvatskih građana, što je besmisleno, ako uzmemo u obzir da imamo jako veliki broj inozemnih ali i lokalnih turista, te da se ne radi o sektoru ili gospodarskoj grani koja treba tu vrstu poticaja.
Do pandemije hrvatski turizam je godinu za godinom obarao rekorde. I ove godine očekuje se da će turističke brojke i prihodi nadmašiti pretpandemijsku godinu pa nema nikakvog razloga novac zaposlenih usmjeravati još dodatno u turističku potrošnju.
CRO kartica funkcionira tako da poslodavci mogu na nju uplatiti do 2500 kuna, koje onda zaposlenici mogu trošiti u ugostiteljskim i turističkim objektima. Svakako je pozitivno da se poslodavcima omogućuju neoporezive isplate, koje omogućuju svojevrsnu stimulaciju, ali je nejasno zašto bi se u zemlji poput Hrvatske, taj novac morao trošiti isključivo na turizam.
Ideja prekopirana od Orbana
Ideja je zapravo prekopirana iz Mađarske. Vlada Viktora Orbana je prije nekoliko godina uvela turističku karticu koja funkcionira na sličan način. No, u Mađarskoj ta ideja donekle i ima smisla, s obzirom na to da im je vjerojatno cilj bio da dio novca koji bi njihovi građani kao turisti, potrošili u Hrvatskoj, ili nekoj drugo zemlji – da se zadrži u Mađarskoj. No, u Hrvatskoj, koja je što se turizma tiče, daleko razvijenija, takvi potezi nemaju smisla.
Turistička sezona, barem njen vrhunac, tek su pred nama, tako da još nema relevantnih podataka o korištenju CRO kartice, no sjećamo se prošlogodišnjih brojki, kada je do kraja srpnja izdano tek nešto više od tri tisuće kartica, te je njima napravljen promet od oko devet milijuna kuna, što je kap u moru hrvatske turističke potrošnje.
Promašenu ideju i dalje guraju jer ne žele priznati da je – promašena
Za izdavanje tih kartica nema ni pretjeranog interesa banaka, pa je glavni nositelj priče Hrvatska poštanska banka, koja, s obzirom na to da je pod kontrolom države, ne može reći da ih taj posao ne zanima. No, da zaista postoji interes ljudi za CRO kartice, sasvim sigurno bi se uključile i druge banke.
Uglavnom cijela ta priča vrlo je tipična za hrvatsku administraciju – izmisliš neki potpuno besmisleni projekt jer nemaš doticaja sa stvarnošću, onda ga guraš do besvijesti jer ne želiš priznati da si pogriješio. I tako te ništa ne košta. Sve troškove platit će netko drugi – hrvatski građani.