Vladin projekt “Biram Hrvatsku” još je jedna u nizu propalih birokratskih ideja, za koju je od samog početka bilo jasno da nema nikakve šanse da uspije. Ideja da će se ljudi vraćati iz inozemstva i u Hrvatskoj pokretati posao, uz pomoć državne subvencije od stotinjak tisuća kuna, od samog početka zvučala je kao loš vic.
Od početka godine Hrvatski zavod za zapošljavanje, u čijoj ingerenciji je provođenje tog projekta, zaprimio je samo 16 zahtjeva, od kojih se samo pet odnosi na povratak iz inozemstva, dok su ostatak ljudi koji se žele preseliti unutar Hrvatske.
Samo 5 ljudi, od par stotina tisuća, pomislilo da je povratak dobra ideja
Znači, od stotina tisuća Hrvata koji su posljednjih godina pobjegli iz zemlje, mahom u druge članice Europske unije, samo pet njih – ili otprilike jedan mjesečno – pomislilo je da bi se bilo dobro prijaviti za poticaje i u domovini pokrenuti biznis.
Hrvatska je sve do ulaska u Europsku unije, 2013., pa i još par godina nakon toga, bila zemlja s vrlo visokom nezaposlenošću, što je, naravno, rezultat loše poslovne klime. Teško je stvarati poslove u okruženju koje nije poticajno – već upravo suprotno – guši svaku privatnu inicijativu.
Komplicirana zakonska regulativa, sporo pravosuđe, loš porezni sustav, sve je to negativno utjecalo na razvoj ekonomije i rezultiralo masovnim iseljavanjem nakon što su se za hrvatske radnike otvorila tržišta rada razvijenijih zemalja zapada Europe.
Birokracija misli da se sve, pa i loša demografija, može riješiti pravilnikom
Iseljavanje je, naravno, vrlo loše utjecalo na demografsku sliku. Kao što je pokazao i posljednji popis stanovništva, Hrvatska je pala ispod četiri milijuna stanovnika i takvi, negativni trendovi će se nastaviti u budućnosti. Mala je vjerojatnost da dođe do pozitivnog preokreta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kako birokrati misle da sve može riješiti pravilnikom, zakonom, s dva papira na kojem je uredno udaren pečat, tako su mislili da će ljudi masovno početi davati otkaze u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj, i pomamiti se za njihovom “mjerom”. Da će doći u Hrvatsku i sa sto tisuća kuna poticaja ovdje otvarati firme. U zemlji iz koje su bili prisiljeni pobjeći upravo zato što je jako teško poslovati, pa onda i zapošljavati druge.
Spektakularno glupih ideja bilo je i u prošlosti. Sjetimo se CRO kartice
Sličnih ideja bilo je i u prošlosti. Jedan od zabavnijih, koji je jednako spektakularno propao kao i ovaj za povratak iseljenika, jest turistički projekt CRO Kartice. Prije otprilike dvije godine Vlada je došla na genijalnu ideju poticanja turističke potrošnje hrvatskih građana, uvođenjem posebne kartice s koje će se novac moći trošiti isključivo na turističke i ugostiteljske sadržaje.
U sklopu jedne od bezbroj poreznih reformi, uvedeno je pravilo da poslodavci na Cro karticu mogu uplatiti neoporezivih 2500 kuna, koje će onda građani trošiti na turizam. Niti je turizam trebalo nešto posebno poticati, s obzirom na to da je sve do pandemije imao vrlo snažan rast, niti je ideja da država određuje gdje će netko trošiti svoju plaću – jer nagrada poslodavca jest plaća, iako bila i neoporeziva, niti je, u konačnici cijela priča naišla na interes poslodavaca, radnika a ni turističkog sektora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prošlo ljeto je do sredine sezone izdano tek nešto više od tri tisuće kartica, što je zanemariva brojka u odnosu na više od 1,6 milijuna zaposlenih. Na kartice je uplaćeno oko dva milijuna eura, što je također zanemariva brojka u odnosu na ukupnu turističku potrošnju. Znači, država je i u tom slučaju smislila projekt bez smisla, od kojeg apsolutno nitko nema koristi, osim državne administracije koja valjda ubija vrijeme smišljajući takve gluposti i praveći se da nešto, kao, rade.
Plaćanje ljudima da se vrate u Hrvatsku spektakularno je glupa ideja, koja je jednako tako i propala
Od početka godine HZZ, u čijoj ingerenciji je provođenje tog projekta, zaprimio je samo 16 zahtjeva
Birokrati su mislili da će ljudi masovno početi davati otkaze u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj, i pomamiti se za njihovom “mjerom”. Da će doći u Hrvatsku i sa sto tisuća kuna poticaja ovdje otvarati firme. U zemlji iz koje su bili prisiljeni pobjeći upravo zato što je jako teško poslovati, pa onda i zapošljavati druge
Vladin projekt “Biram Hrvatsku” još je jedna u nizu propalih birokratskih ideja, za koju je od samog početka bilo jasno da nema nikakve šanse da uspije. Ideja da će se ljudi vraćati iz inozemstva i u Hrvatskoj pokretati posao, uz pomoć državne subvencije od stotinjak tisuća kuna, od samog početka zvučala je kao loš vic.
Od početka godine Hrvatski zavod za zapošljavanje, u čijoj ingerenciji je provođenje tog projekta, zaprimio je samo 16 zahtjeva, od kojih se samo pet odnosi na povratak iz inozemstva, dok su ostatak ljudi koji se žele preseliti unutar Hrvatske.
Samo 5 ljudi, od par stotina tisuća, pomislilo da je povratak dobra ideja
Znači, od stotina tisuća Hrvata koji su posljednjih godina pobjegli iz zemlje, mahom u druge članice Europske unije, samo pet njih – ili otprilike jedan mjesečno – pomislilo je da bi se bilo dobro prijaviti za poticaje i u domovini pokrenuti biznis.
Hrvatska je sve do ulaska u Europsku unije, 2013., pa i još par godina nakon toga, bila zemlja s vrlo visokom nezaposlenošću, što je, naravno, rezultat loše poslovne klime. Teško je stvarati poslove u okruženju koje nije poticajno – već upravo suprotno – guši svaku privatnu inicijativu.
Komplicirana zakonska regulativa, sporo pravosuđe, loš porezni sustav, sve je to negativno utjecalo na razvoj ekonomije i rezultiralo masovnim iseljavanjem nakon što su se za hrvatske radnike otvorila tržišta rada razvijenijih zemalja zapada Europe.
Birokracija misli da se sve, pa i loša demografija, može riješiti pravilnikom
Iseljavanje je, naravno, vrlo loše utjecalo na demografsku sliku. Kao što je pokazao i posljednji popis stanovništva, Hrvatska je pala ispod četiri milijuna stanovnika i takvi, negativni trendovi će se nastaviti u budućnosti. Mala je vjerojatnost da dođe do pozitivnog preokreta.
No, kako birokrati misle da sve može riješiti pravilnikom, zakonom, s dva papira na kojem je uredno udaren pečat, tako su mislili da će ljudi masovno početi davati otkaze u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj, i pomamiti se za njihovom “mjerom”. Da će doći u Hrvatsku i sa sto tisuća kuna poticaja ovdje otvarati firme. U zemlji iz koje su bili prisiljeni pobjeći upravo zato što je jako teško poslovati, pa onda i zapošljavati druge.
Spektakularno glupih ideja bilo je i u prošlosti. Sjetimo se CRO kartice
Sličnih ideja bilo je i u prošlosti. Jedan od zabavnijih, koji je jednako spektakularno propao kao i ovaj za povratak iseljenika, jest turistički projekt CRO Kartice. Prije otprilike dvije godine Vlada je došla na genijalnu ideju poticanja turističke potrošnje hrvatskih građana, uvođenjem posebne kartice s koje će se novac moći trošiti isključivo na turističke i ugostiteljske sadržaje.
U sklopu jedne od bezbroj poreznih reformi, uvedeno je pravilo da poslodavci na Cro karticu mogu uplatiti neoporezivih 2500 kuna, koje će onda građani trošiti na turizam. Niti je turizam trebalo nešto posebno poticati, s obzirom na to da je sve do pandemije imao vrlo snažan rast, niti je ideja da država određuje gdje će netko trošiti svoju plaću – jer nagrada poslodavca jest plaća, iako bila i neoporeziva, niti je, u konačnici cijela priča naišla na interes poslodavaca, radnika a ni turističkog sektora.
Prošlo ljeto je do sredine sezone izdano tek nešto više od tri tisuće kartica, što je zanemariva brojka u odnosu na više od 1,6 milijuna zaposlenih. Na kartice je uplaćeno oko dva milijuna eura, što je također zanemariva brojka u odnosu na ukupnu turističku potrošnju. Znači, država je i u tom slučaju smislila projekt bez smisla, od kojeg apsolutno nitko nema koristi, osim državne administracije koja valjda ubija vrijeme smišljajući takve gluposti i praveći se da nešto, kao, rade.