No, Nevenina opravdano otrovna poruka Westgateu sada dočekuje desetke tisuća ljudi koji se svakoga dana voze najfrekventnijim zagrebačkim mostom: ”Sve glase na moje ime. Peglam ih svugdje u svijetu, ali ne i u Westgateu”.
Primitivna dosjetka
Na pitanje medija kako su mogli pustiti van tako uvredljiv marketing, tvrtka Westgate se, naravno, pravi da ”nije odavde” i da ništa ne razumije. Brecaju se da njihova kampanja ”nema veze sa spolom” nego se ”osvrće na stereotipe u našem društvu”. Umjesto da su povukli to ruglo i ispričali se, oni upiru poput sivonja i brane svoju sramotu spočitavajući svima da su krivo shvatili njihovu primitivnu dosjetku, koja je valjda trebala biti duhovita. Ali nije se imalo što krivo shvatiti budući da je stvar krajnje plitka i doslovna i ništa tu nije smiješno. Nije mi smiješno.
Jer toliko je očito da su žene sveli na sponzoruše i prazne tikve koje po cijeli dan lakiraju nokte i lijepe umjetne trepavice, a novce koje zarađuje njihov suprug ili ljubavnik troše u mahnitom šopingu, koji je valjda jedini smisao njihovog dokonog i pritupog života. Pa čijom bi karticom kupovale ako ne ”njegovom” kad žene, po umišljaju koji propagira Westgate, znaju jedino trgovati svojim ženstvom? Utoliko svakoj treba muž ili sugar daddy s karticom, a ona će mu se za tu povlasticu oduživati ”ženskim” sredstvima.
Svuda oko nas
Ti samozvani marketinški stručnjaci koji rade za Westgate trebali su samo pitati svoje vlastite žene, djevojke, kćeri i majke kako im se sviđa njihovo ženomrzačko djelce pa bi možda shvatili koji su tikvani i primitivci ispali. I ne, nije ovo nešto efemerno, ni usputno, niti je riječ o običnoj sitnici koju se sada bespotrebno napuhuje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Takve ”sitnice”, koje ženama guraju prst u oko, nalaze se svuda oko nas i moraju se istrebljivati i deratizirati efikasnim supstancama uzduž i poprijeko cijeloga društva. Jedna po jedna. Svaka i uvijek. Dok ih ima. A ima ih u školskim udžbenicima, u reklamama, u politici, u ženskim plaćama, u staklenim plafonima, u klečanju katoličkih talibana po trgovima i u pravilima odijevanja u nekim tvrtkama gdje žene na posao moraju dolaziti u visokim štiklama kao da su eksponati na pijaci za muškarce.
Što još treba?
Iritantno je spuštati se na tu razinu da se Westgateu ili bilo kojem duduku objašnjava doprinos žena ovom društvu jer žene rade, školuju se, postižu rezultate u svemu čime se bave i – da – imaju svoje plaće i svoje kartice koje glase na njihova imena.
Nedavno je, recimo, objavljeno da je u prošlog godini u Hrvatskoj obranjeno 792 doktorata znanosti među kojima 52,5 posto pripada ženama, a ženski postotak je sličan već niz godina. Institut Ruđer Bošković lani je čestitao Osmi mart naglašavajući da njihov znanstveni korpus od ukupno preko tisuću istraživača – čini čak 61 posto kolegica. Što još treba?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zato neka nam se skinu s vrata s ovakvim mizoginim pošalicama tipa pećina i Westgate. I bravo Nevena Crljenko. Ne peglaj kartice u Westgateu. Neću ni ja moje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mizogine pošalice su posvuda, uzduž cijelog društva. Treba ih istrebljivati jednu po jednu, svaku i uvijek. Dok ih ima
Kako je građanka Nevena Crljenko odigrala superioran šah-mat protiv šoping centra i seksizma
Iritantno je spuštati se na tu razinu da se Westgateu ili bilo kojem duduku objašnjava doprinos žena ovom društvu jer žene rade, školuju se, postižu rezultate u svemu čime se bave i - da - imaju svoje plaće i svoje kartice koje glase na njihova imena
Rijetko se odigra tako superioran šah-mat kakvim je građanka Nevena Crljenko potukla tvrtku Westgate City, trgovački centar na izlazu iz Zagreba, koji se reklamira kao ”najveći u Hrvatskoj”.
Na Mostu slobode dala je kao privatna osoba postaviti svoj jumbo pano kojim je majstorski razvalila Westgate i njihov reklamni plakat lansiran prošlog mjeseca. Na toj njihovoj umotvorini nasađeni su mladi muškarac i njegov citat da mu je prekipjelo jer ga je ”opet” u sedam ujutro probudio poštar da ”ovoj” preda paket koji je naručila online. I zato će joj sada ”uzeti karticu”. I na to onda ide Westgateov poziv ženama da slobodno dođu k njima kupovati ”s njegovom karticom” jer ih oni ”neće odati”.
No, Nevenina opravdano otrovna poruka Westgateu sada dočekuje desetke tisuća ljudi koji se svakoga dana voze najfrekventnijim zagrebačkim mostom: ”Sve glase na moje ime. Peglam ih svugdje u svijetu, ali ne i u Westgateu”.
Primitivna dosjetka
Na pitanje medija kako su mogli pustiti van tako uvredljiv marketing, tvrtka Westgate se, naravno, pravi da ”nije odavde” i da ništa ne razumije. Brecaju se da njihova kampanja ”nema veze sa spolom” nego se ”osvrće na stereotipe u našem društvu”. Umjesto da su povukli to ruglo i ispričali se, oni upiru poput sivonja i brane svoju sramotu spočitavajući svima da su krivo shvatili njihovu primitivnu dosjetku, koja je valjda trebala biti duhovita. Ali nije se imalo što krivo shvatiti budući da je stvar krajnje plitka i doslovna i ništa tu nije smiješno. Nije mi smiješno.
Jer toliko je očito da su žene sveli na sponzoruše i prazne tikve koje po cijeli dan lakiraju nokte i lijepe umjetne trepavice, a novce koje zarađuje njihov suprug ili ljubavnik troše u mahnitom šopingu, koji je valjda jedini smisao njihovog dokonog i pritupog života. Pa čijom bi karticom kupovale ako ne ”njegovom” kad žene, po umišljaju koji propagira Westgate, znaju jedino trgovati svojim ženstvom? Utoliko svakoj treba muž ili sugar daddy s karticom, a ona će mu se za tu povlasticu oduživati ”ženskim” sredstvima.
Svuda oko nas
Ti samozvani marketinški stručnjaci koji rade za Westgate trebali su samo pitati svoje vlastite žene, djevojke, kćeri i majke kako im se sviđa njihovo ženomrzačko djelce pa bi možda shvatili koji su tikvani i primitivci ispali. I ne, nije ovo nešto efemerno, ni usputno, niti je riječ o običnoj sitnici koju se sada bespotrebno napuhuje.
Takve ”sitnice”, koje ženama guraju prst u oko, nalaze se svuda oko nas i moraju se istrebljivati i deratizirati efikasnim supstancama uzduž i poprijeko cijeloga društva. Jedna po jedna. Svaka i uvijek. Dok ih ima. A ima ih u školskim udžbenicima, u reklamama, u politici, u ženskim plaćama, u staklenim plafonima, u klečanju katoličkih talibana po trgovima i u pravilima odijevanja u nekim tvrtkama gdje žene na posao moraju dolaziti u visokim štiklama kao da su eksponati na pijaci za muškarce.
Što još treba?
Iritantno je spuštati se na tu razinu da se Westgateu ili bilo kojem duduku objašnjava doprinos žena ovom društvu jer žene rade, školuju se, postižu rezultate u svemu čime se bave i – da – imaju svoje plaće i svoje kartice koje glase na njihova imena.
Nedavno je, recimo, objavljeno da je u prošlog godini u Hrvatskoj obranjeno 792 doktorata znanosti među kojima 52,5 posto pripada ženama, a ženski postotak je sličan već niz godina. Institut Ruđer Bošković lani je čestitao Osmi mart naglašavajući da njihov znanstveni korpus od ukupno preko tisuću istraživača – čini čak 61 posto kolegica. Što još treba?
Zato neka nam se skinu s vrata s ovakvim mizoginim pošalicama tipa pećina i Westgate. I bravo Nevena Crljenko. Ne peglaj kartice u Westgateu. Neću ni ja moje.