Možda je slabo zamijećeno, ali Stier je u svom istupu zapravo jako napao Crkvu. Donosimo kontekst
Gospodin Stier izravno je optužio 'crkvenu hijerarhiju' da je ucijenjena zbog 'prljavština' u svojim redovima
S obzirom na to da je politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier prošli petak iznio krajnje kontroverznu ocjenu odnosa Crkve i vladajuće stranke ispred sjedišta HDZ-a i neposredno prije početka sjednice Predsjedništva, sva pozornost javnosti bila je usmjerena na poruke koje su se odnosile, doduše posredno, na premijera Andreja Plenkovića. Pritom je gotovo potpuno zanemareno da se Davor Ivo Stier s jednakom, ako ne i većom žestinom obračunao i s vrhom Katoličke crkve u Hrvatskoj. Stier je, naime, kazao kako “političari koji traže podršku Crkve možda znaju i pokoju prljavštinu iz crkvene hijerarhije, ali ne žele da se te prljavštine očiste već da one ostanu i na temelju toga ucjenjuju i kontroliraju Crkvu”.
Dakle, Stier je izravno optužio “crkvenu hijerarhiju” da je zbog “prljavština” u svojim redovima ucijenjena te da zbog toga mora donositi odluke koje su protivne načelima crkvenog poslanje. I što je najgore, da ju “kontroliraju” političari. Tako teške optužbe protiv crkvenog vrha u Hrvatskoj još nikada nisu izrečene od strane nekog vjernika i to još vrlo bliskog jednom dijelu crkvenih struktura. Stoga je za očekivati da će Kaptol, kao što to traži premijer Plenković, inzistirati da Stier iznese konkretne dokaze za svoje objede.
Po crkvenim i HDZ-ovim kuloarima kruži više objašnjenja zašto se Davor Ivo Stier odlučio na tako brutalno iskren istup. Prema jednoj teoriji, doduše prilično neuvjerljivoj, politički tajnik HDZ-a previše se zanio, prepustio se emocijama, izgubio je kontrolu pa je rekao ono što zapravo ne misli. Drugi pak smatraju kako Stier nije znao da je nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, u manje od 24 sata, povukao svoju izjavu o potpori Istanbulskoj konvenciji, pa je zbog toga napao crkveni vrh.
Bez obzira na sve, ovo nije bio ishitren potez
Po trećima, a takvih je daleko najviše, Stier se uopće nije zaletio niti je bio neupućen, već je odlučio otvoreno nasrnuti na crkveni vrh nezadovoljan načinom na koji vodi Katoličku crkvu u Hrvatskoj te njegovom, po Stierovu mišljenju, nevoljkošću da se još intenzivnije i odlučnije uključi u politički i društveni život zemlje. Odnosno Stier je posredno zatražio da se Kaptol javno opredijeli za desno krilo u HDZ-u te za ultra konzervativne udruge. Stier, a to nije nikakva tajna, pripada tradicionalno desnom, konzervativnom krilu unutar crkvenih redova, a kao dokaz da nije riječ o njegovom ishitrenom potezu, na Kaptolu se spominje kako sintagma “prljavština u crkvenoj hijerarhiji” već neko vrijeme kruži kaptolskim kuloarima te da ona nije Stierova izmišljotina.
Kad je ekstremno konzervativni američki kardinal Raymond Burke došao u Zagreb, premda ga je papa Franjo prije toga smijenio, Stier je, koji je tada bio potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, bio jedan od govornika nas TradFesta, Festivala tradicije i konzervativnih ideja. Na tom je skupu, kako je ocijenjeno na Kaptolu, ultrakonzervativaca i žestokih boraca protiv feminizma, sekularizma i liberalizama, kardinal Burke bio glavni govornik.
Inače, papa Franjo smijenio je američkog kardinala Raymonda Burkea s mjesta predsjednika vrhovnog suda apostolske signature, najvišeg suda Svete stolice, jer ga je kritizirao zbog njegovih reformističkih i liberalnih stajališta. Zbog toga nitko od vodećih hrvatskih biskupa nije htio, preciznije rečeno, nije smio službeno se sastati s kardinalom Burkeom, tako da je na kraju njegov posjet imao tek privatni karakter. Kardinal Burke tražio je, među ostalim, da se političarima katolicima koji se ne suprotstave pobačaju ne dopusti pričest, kritizirao je papu Franju zbog njegove popustljivosti prema homoseksualcima i razvedenima, a za pedofiliju u Crkvi optužio je žene jer su nakon feminističkog pokreta u 60-ima prošlog stoljeća u Crkvu ušli “feminizirani i slabi” muškarci.
Najveći protivnici Pape u posjetima Hrvatskoj
Kardinal Burke koautor je knjige u kojoj se ističe da “Krist nedvosmisleno zabranjuje rastavu i ponovno vjenčanje”, a poslije je dodatno objasnio kako osuđuje “neprihvatljive izjave o spolnim odnosima izvan braka i između osoba istog spola”. Burke je u SAD-u pristaša radikalno desne Tea party i Republikanaca, a Demokratsku stranku nazvao je strankom smrti.
Posljednjih godina Hrvatsku su u više navrata posjetili neki od najistaknutijih pripadnika kardinalskog zbora koji se otvoreno suprotstavljaju liberalnijim idejama pape Franje.
Tako su u Zagreb došli prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kardinal Robert Sarah, vatikanski prefekt Tajništva za ekonomska pitanja, kardinal Raymond Leo Burke, također smijenjeni kardinal Gerhard Muller te kardinal George Pell, koji se upravo pred australskim sudom brani od optužbi za seksualno zlostavljanje djece. Tako je Stier prozvao na najgrublji način ne samo premijera Plenkovića već i kardinala Josipa Bozanića. Svojom izjavom demonstrirao je pripadnost radikalnoj desnoj struji unutar HDZ-a, ali se i izravno uključio u aktualne sporove između dviju grupacija na Kaptolu, dakako, na strani one konzervativnije struje koja ne krije svoje nezadovoljstvo papom Franjom.
Pokušaji stvaranja razdora između Crkve i vjernika
Tek manji dio onih koji su skloni Stieru smatraju da mu nije bilo ni na kraj pameti napasti Katoličku crkvu već mu je ona trebala poslužiti da na što uvjerljiviji način diskreditira Andreja Plenkovića. No, po njihovu mišljenju, učinio je to tako nespretno i nezgrapno da je polučio posve suprotan učinak od onoga što je želio. U što, dakako, malo tko vjeruje budući da je Stier previše inteligentan, obrazovan i iskusan političar, a osim toga i iskreno odan vjeri, da bi napravio tako velik kiks te nesvjesno ušao u rat s crkvenom hijerarhijom.
U Stierovu nastupu mnogi su prepoznali njegovo nastojanje da napravi ozbiljnu distinkciju između Crkve kao institucije te iskrenih vjernika. Taj zaključak temelji se na drugom dijelu njegovog kontroverznog istupa u kojemu je ustvrdio da on nije klerikalac. “Najviše je antiklerikalaca među vjernicima koji idu redovno i tiho svaku nedjelju na misu i pokušavaju slijediti Kristov nauk, a najviše je klerikalaca među političarima koji se tu i tamo pojave da bi pokupili pljesak u crkvi, da se slikaju te prije izbora dobiju podršku klera”. I ta konstatacija jednako je neprihvatljiva i uvredljiva za Katoličku crkvu u Hrvatskoj kao i ona o prljavštini u crkvenoj hijerarhiji.