Može li, prije neminovnih novih izbora, HDZ uvjeriti ljude da su za ovaj debakl krivi Most i premijer?

Sramna prodaja dionica Karlovačke pivovare

Tuđman je izabrao upravo Milasa za tu ceremonijalnu dužnost nastojeći ga politički neutralizirati i marginalizirati. Naime, Milas koji je, među ostalim, obavljao i dužnost predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a od 1993. do 1998., bio je žestoki protivnik tadašnjeg privatizacijskog modela.

Tako odluka o sramnoj prodaji 30 posto dionica Karlovačke pivovare 1994. Androniku Lukšiću za današnjih 5 milijuna eura nikada ne bi bila donesena da je Milas ustrajao u svom otporu prvom hrvatskom predsjedniku, a njihov razgovor na Pantovčaku koji je prethodio odluci Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, naravno ako je zabilježen, ostaje budućim povjesničarima kao vrijedan dokaz vrlo dvojbenog načina upravljanja i odlučivanja u netom stasaloj hrvatskoj demokraciji.

Ministar koji se skriva od predsjednice i premijera

Kada je Vlada na svojoj prvoj svibanjskoj sjednici najavila ukidanje upotrebe pečata u privatnom sektoru prisjetio sam se Ivana Milasa kao jedinog čuvara državnog pečata u Republici Hrvatskoj, ali i vremena u kojem je Pantovčak odlučivao i o cijeni udjela u državnim poduzećima. Dvadeset godina kasnije svaki viđeniji zastupnik vladajuće koalicije ili čelnik stranke koju je HDZ-ova šlep-služba dovezla u Sabor dopušta si javno šamaranje Vlade, premijera ili ponekog ministra.

Ministar vanjskih poslova priprema put u Washington skrivajući se od premijera i predsjednice Republike, a premijer se javno hvali kako je za imenovanje novog ravnatelja SOA-e dobio podršku američkog i kanadskog veleposlanika. Istodobno mu ni najmanje ne smeta protivljenje stranke koja mu je omogućila stolovanje u Banskim dvorima.

Pomankanje elementarnog političkog iskustva

Hrvatski sabor već dva tjedna nema kvorum za donošenje nekoliko benignih zakonskih prijedloga, a čelnik jedne od stranaka vladajuće koalicije poručuje premijeru da je vrijeme za njegov povratak u Kanadu. Još u vrijeme postizbornih pregovora izrazio sam veliku rezerviranost prema nestranačkom premijeru kao osnovnom uvjetu Mosta za formiranje vlade.

Takav politički eksperiment bez presedana slutio je na nepotrebno gubljenje vremena još kada u Hrvatskoj nitko nije ni znao za Tihomira Oreškovića. Bilo je potpuno očekivano da će ménage à trois u Banskim dvorima garniran preambicioznim Pantovčakom rezultirati nemogućnošću donošenja bilo kakvih, a kamoli reformskih odluka. Istodobno, pomanjkanje elementarnog političkog iskustva dijela sudionika ove predstave cijelu stvar čini povremeno komičnom.

Prividna stabilizacija javnog duga

Tako je turski kabadahija kao dragi gost Pantovčaka i Banskih dvora postao po premijeru i neupitni arbitar suda o “tolerantnoj Hrvatskoj”, a prijedlog izmjena mirovinskog zakona nadležna ministrica opravdava potrebom da se “djedovi i unuci natječu za ista radna mjesta”. Bez obzira na potpunu nefunkcionalnost vladajuće ekipe gospodarski rast, potaknut još prošle godine utjecajem vanjskog okruženja, dovest će do prividne stabilizacije javnog duga u odnosu na BDP.

U stankama od međusobnih razračunavanja to će se koristiti kao argument uspješnosti “reformske politike” iako će ukidanje upotrebe pečata u privatnom sektoru biti vjerojatno i jedina provedena reforma u kratkotrajnom mandatu ove vladajuće garniture.

‘Neprincipijelna koalicija premijera i Mosta’

Budući da je očito da vladajući orkestar više uopće ne svira postavlja se pitanje tko će i kada prvi napustiti pozornicu. HDZ je u ovo kratko vrijeme doživio previše političkih poniženja da bi svoju odluku o općem razlazu mogao previše odlagati. Probni baloni o mogućem preslagivanju vladajuće kombinacije služe više za uveseljavanje javnosti i zastrašivanje Mosta.

Novi izbori su jedina opcija, a mogući termin njihova održavanja je između rane jeseni i lokalnih izbora u svibnju 2017. Kako izvesti cijelu, ne tako jednostavnu operaciju, sa što manje štete u javnosti sigurno je glavni problem u čelništvu HDZ-a. Uz očekivanu iako uvjetovanu podršku Pantovčaka potrebno je uvjeriti javnost da je za neuspjeh vladajućih kriva “neprincipijelna koalicija premijera Oreškovića i Mosta” koja je onemogućila HDZ u ispunjavanju predizbornog programa.

Besmisleno trošenje javnog novca

Budući da je ministar kulture u nekoliko mjeseci postao glavna zvijezda nacionalističke desnice za očekivati je da i sljedeći izbori proteknu u borbi za drukčiju i bolju prošlost. Tim više jer je potrebna debela dimna zavjesa za sve kolosalne promašaje kratkotrajnog boravka u Banskim dvorima.

Ovako loša i nekompetentna vladajuća ekipa uz nekoliko časnih iznimaka i dalje će erodirati ionako slabašno povjerenje dobrog dijela javnosti u demokratske institucije i politiku kao takvu. Svi problemi uzrokovani preskupom, neučinkovitom i predimenzioniranom državnom i lokalnom upravom, nepravednim i neravnomjernim poreznim opterećenjima, privilegiranim dijelovima privatnog i javnog sektora, te besmislenim trošenjem javnog novca na političke infrastrukturne projekte čekat će svoje rješavanje u nekoj drugoj vladajućoj kombinaciji.

Potencijalan smisao ove izgubljene godine

Nažalost, prekasno za sve one koji će u međuvremenu kupiti jednosmjernu autobusnu ili avionsku kartu za neku od europskih destinacija. Pojačano iseljavanje te daljnje smanjivanje broja zaposlenih dovodi u pitanje samu održivost hrvatskog socijalnog i društvenog modela. Uspješnost vladajućih mjeri se prije svega otvaranjem novih radnih mjesta i postizanjem pune zaposlenosti.

Ako bi na sljedećim izborima pravo na rad kao temeljno ljudsko pravo i potreba napokon postalo središnja točka političkih nadmetanja, možda bi ova izgubljena godina imala nekog smisla. Ako će i dalje želja za ljepšom prošlošću biti jača od potrebe za boljom budućnošću onda će broj onih koji će htjeti plaćati račun održavanja takve zajednice biti svakoga dana sve manji. Glasanje nogama ipak je daleko najpopularniji oblik protesta na ovim prostorima.