Premijer je u utorak bio kratak: “Uopće nam nije jasno kako se termin izbora može dovesti u pitanje”. U srijedu još kraći: “Ne postoji mogućnost odgode izbora”, kazao je Andrej Plenković komentirajući rast broja zaraženih. Njegove izjave davane su u vrijeme kad su službeni podaci govorili da je u Hrvatskoj 19, odnosno 30 zaraženih. Danas ih je 95, samo jedan manje od hrvatskog koronarekorda iz prvog travnja.
Kako je do izbora još deset dana, nije teško zamisliti scenarij katastrofe po kojem se u posljednji tjedan predizborne kampanje ulazi s po nekoliko stotina novozaraženih – svakog dana. I s tisućama i tisućama građana u samoizolaciji. Koliko bi se ljudi u takvoj atmosferi uopće usudilo na birališta i kakav bi legitimitet imala vlast koju je biralo značajno manje birača od uobičajenog postotka? Bi li sastavljanje Vlade, bilo čije, na osnovu izjašnjavanja 20-30 posto biračkog tijela bilo recept za trajnu političku nestabilnost i kotrljanje vlasti ulicama?
Značka narodnog heroja
Sve to su pitanja koja ovih dana sebi užurbano postavljaju akteri domaće političke scene, zabrinuto prateći podatke o novom širenju koronavirusa. Naravno, postoji mogućnost da je ovih stotinjak novozaraženih dnevno vrh i da je lipanjski virus blaži od proljetnog, te da ćemo posljednji tjedan kampanje ipak gledati manje brojke, a za izlazak na izbore neće biti nužno sudjelovati u play-offu za značku narodnog heroja.
Ali, što ako se to ne dogodi? Kako se da čuti, stranke ovih dana imaju problema i s članovima biračkih odbora koji otkazuju dolazak na birališta 5. srpnja, se pa užurbano traže njihove zamjene. Nastavi li se rast broja zaraženih, jasno je da bi i ovo mogao postati i ozbiljan tehnički problem za održavanje izbora, koje bi ionako, i bez svog kaosa kojem svjedočimo, bilo teško čista srca nazvati demokratskima i poštenima.
Divinizacija umjesto konsenzusa
Naravno, sad je savršeno jasno što su Plenković i njegova stranka trebali napraviti početkom svibnja, umjesto hrljenja u koronaizbore kako bi profitirali na trenutnom rastu popularnosti zbog početnih uspjeha u borbi s virusom – odluku o datumu izbora trebalo se donijeti konsenzusom. U prvim danima korone činilo se da je premijer spreman na takvo, krizno zajedništvo – dva puta je sazvao predstavnike oporbenih klubova u Saboru kako bi se dogovorili daljnji potezi. No, kad je parlament izglasao proširene ovlasti Stožeru civilne zaštite RH, oporbu se zaboravilo, a sve karte su bačene na u medijsku divinizaciju članova Stožera, danas prominentnih kandidata na izbornim listama HDZ-a.
Da je, međutim, bilo samo zrno više poniznosti i isto toliko manje vlastohleplja, vlast je oko datuma izbora u korona uvjetima trebala sjesti s čelnicima oporbe i dogovoriti kad će se na izbore – u ljeto, najesen ili – kad to situacija dozvoli. Krajnji rok za redovno održavanje izbora ionako je bila sredina prosinca, a mandat ovog saziva Sabora se, ako bi to uvjeti pandemije zahtijevali, mogao i produžiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slobodan pad
Ako se oporba (prije svih SDP) ne bi složila s niti jednom opcijom, Plenković bi imao posve otvorene ruke da radi što god misli da treba. Ukoliko bi dogovora bilo (a vjerojatno bi, jer bi malo tko dozvolio da ga se u tim okolnostima optuži za politikantsko kockanje sa zdravljem građana) – premijer bi oko datuma izbora podijelio odgovornost s opozicijom.
Time bi izbjegao stupicu u koju se sad sam doveo – koronavirus se vratio i ozbiljno ugrožava legitimitet, a možda i samu tehničku organizaciju izbora, a rejting HDZ-a je, pritom, u slobodnom padu. Promjena Plenkovićeve retorike oko održavanja izbora bi stoga bila doživljena, prije svega, kao pokušaj bijega od suočavanja s mršavim izbornim rezultatima.
Tanak led
Pritom je i sama odgoda već raspisanih izbora potencijalna pravna i politička zavrzlama sama za sebe. Izbore je svojom odlukom za 5. srpnja raspisao predsjednik Republike Zoran Milanović. Tko može poništiti tu odluku i u kojoj točno proceduri pitanja su koja priču dovode, uz sve ostalo i na tanak pravni led.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najizgledniji izlaz iz ove situacije, a tom razmišljanju su skloni i na Pantovčaku, jest članak 101. Ustava RH u kojem se, između ostalog, kaže da u slučaju kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovno obavljaju svoje dužnosti, predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade, donositi uredbe sa zakonskom snagom. U konkretnom slučaju, kad je Sabor već raspušten, to bi značilo da Milanović, na Plenkovićev prijedlog, može donijeti odluku da se raspisani izbori odgađaju, a do normalizacije stanja i novih izbora bi se tako donosile i ostale odluke.
Dokad bi, međutim, to izvanredno stanje trajalo? I što bi napravio Milanović da cijela oporba ustane protiv eventualnog premijerovog prijedloga o odgodi izbora? Mnogo pitanja, toliko mogućnosti za ozbiljnu destabilizaciju države ususret ekonomskoj krizi stoljeća, a sve zbog žarke želje za političkim unovčavanjem profita nastalog na početnoj fazi borbe s pandemijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nastavi li korona ovako eskalirati veliko je pitanje mogu li se održati izbori. Evo kako ih se može odgoditi
Stranke ovih dana imaju problema i s članovima biračkih odbora koji odustaju od tog posla
Kako je do izbora još deset dana, nije teško zamisliti scenarij katastrofe po kojem se u posljednji tjedan predizborne kampanje ulazi s po nekoliko stotina novozaraženih - svakog dana. I s tisućama i tisućama građana u samoizolaciji. Koliko bi se ljudi u takvoj atmosferi uopće usudilo na birališta i kakav bi legitimitet imala vlast koju je biralo značajno manje birača od uobičajenog postotka?
Premijer je u utorak bio kratak: “Uopće nam nije jasno kako se termin izbora može dovesti u pitanje”. U srijedu još kraći: “Ne postoji mogućnost odgode izbora”, kazao je Andrej Plenković komentirajući rast broja zaraženih. Njegove izjave davane su u vrijeme kad su službeni podaci govorili da je u Hrvatskoj 19, odnosno 30 zaraženih. Danas ih je 95, samo jedan manje od hrvatskog koronarekorda iz prvog travnja.
Kako je do izbora još deset dana, nije teško zamisliti scenarij katastrofe po kojem se u posljednji tjedan predizborne kampanje ulazi s po nekoliko stotina novozaraženih – svakog dana. I s tisućama i tisućama građana u samoizolaciji. Koliko bi se ljudi u takvoj atmosferi uopće usudilo na birališta i kakav bi legitimitet imala vlast koju je biralo značajno manje birača od uobičajenog postotka? Bi li sastavljanje Vlade, bilo čije, na osnovu izjašnjavanja 20-30 posto biračkog tijela bilo recept za trajnu političku nestabilnost i kotrljanje vlasti ulicama?
Značka narodnog heroja
Sve to su pitanja koja ovih dana sebi užurbano postavljaju akteri domaće političke scene, zabrinuto prateći podatke o novom širenju koronavirusa. Naravno, postoji mogućnost da je ovih stotinjak novozaraženih dnevno vrh i da je lipanjski virus blaži od proljetnog, te da ćemo posljednji tjedan kampanje ipak gledati manje brojke, a za izlazak na izbore neće biti nužno sudjelovati u play-offu za značku narodnog heroja.
Ali, što ako se to ne dogodi? Kako se da čuti, stranke ovih dana imaju problema i s članovima biračkih odbora koji otkazuju dolazak na birališta 5. srpnja, se pa užurbano traže njihove zamjene. Nastavi li se rast broja zaraženih, jasno je da bi i ovo mogao postati i ozbiljan tehnički problem za održavanje izbora, koje bi ionako, i bez svog kaosa kojem svjedočimo, bilo teško čista srca nazvati demokratskima i poštenima.
Divinizacija umjesto konsenzusa
Naravno, sad je savršeno jasno što su Plenković i njegova stranka trebali napraviti početkom svibnja, umjesto hrljenja u koronaizbore kako bi profitirali na trenutnom rastu popularnosti zbog početnih uspjeha u borbi s virusom – odluku o datumu izbora trebalo se donijeti konsenzusom. U prvim danima korone činilo se da je premijer spreman na takvo, krizno zajedništvo – dva puta je sazvao predstavnike oporbenih klubova u Saboru kako bi se dogovorili daljnji potezi. No, kad je parlament izglasao proširene ovlasti Stožeru civilne zaštite RH, oporbu se zaboravilo, a sve karte su bačene na u medijsku divinizaciju članova Stožera, danas prominentnih kandidata na izbornim listama HDZ-a.
Da je, međutim, bilo samo zrno više poniznosti i isto toliko manje vlastohleplja, vlast je oko datuma izbora u korona uvjetima trebala sjesti s čelnicima oporbe i dogovoriti kad će se na izbore – u ljeto, najesen ili – kad to situacija dozvoli. Krajnji rok za redovno održavanje izbora ionako je bila sredina prosinca, a mandat ovog saziva Sabora se, ako bi to uvjeti pandemije zahtijevali, mogao i produžiti.
Slobodan pad
Ako se oporba (prije svih SDP) ne bi složila s niti jednom opcijom, Plenković bi imao posve otvorene ruke da radi što god misli da treba. Ukoliko bi dogovora bilo (a vjerojatno bi, jer bi malo tko dozvolio da ga se u tim okolnostima optuži za politikantsko kockanje sa zdravljem građana) – premijer bi oko datuma izbora podijelio odgovornost s opozicijom.
Time bi izbjegao stupicu u koju se sad sam doveo – koronavirus se vratio i ozbiljno ugrožava legitimitet, a možda i samu tehničku organizaciju izbora, a rejting HDZ-a je, pritom, u slobodnom padu. Promjena Plenkovićeve retorike oko održavanja izbora bi stoga bila doživljena, prije svega, kao pokušaj bijega od suočavanja s mršavim izbornim rezultatima.
Tanak led
Pritom je i sama odgoda već raspisanih izbora potencijalna pravna i politička zavrzlama sama za sebe. Izbore je svojom odlukom za 5. srpnja raspisao predsjednik Republike Zoran Milanović. Tko može poništiti tu odluku i u kojoj točno proceduri pitanja su koja priču dovode, uz sve ostalo i na tanak pravni led.
Najizgledniji izlaz iz ove situacije, a tom razmišljanju su skloni i na Pantovčaku, jest članak 101. Ustava RH u kojem se, između ostalog, kaže da u slučaju kad su tijela državne vlasti onemogućena da redovno obavljaju svoje dužnosti, predsjednik Republike može, na prijedlog predsjednika Vlade, donositi uredbe sa zakonskom snagom. U konkretnom slučaju, kad je Sabor već raspušten, to bi značilo da Milanović, na Plenkovićev prijedlog, može donijeti odluku da se raspisani izbori odgađaju, a do normalizacije stanja i novih izbora bi se tako donosile i ostale odluke.
Dokad bi, međutim, to izvanredno stanje trajalo? I što bi napravio Milanović da cijela oporba ustane protiv eventualnog premijerovog prijedloga o odgodi izbora? Mnogo pitanja, toliko mogućnosti za ozbiljnu destabilizaciju države ususret ekonomskoj krizi stoljeća, a sve zbog žarke želje za političkim unovčavanjem profita nastalog na početnoj fazi borbe s pandemijom.