Bio je ovo tjedan u kojem smo vidjeli kako zapravo funkcionira ovdašnja politika i kako nam izgledaju društva i države, odnosno koji su učinci tih politika. Od izbjegavanja odgovornosti zbog smrti Vladimira Matijanića, preko nevjerovatne pljačke INA-e do demografskog sloma.
Usput je tradicionalno licemjerno obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, potpisana je deklaracija između Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, Aleksandar Vučić je de facto priznao Kosovo pa zabranio Europride, pucano je na zgradu SDP-a, Christian Schmidt je pokrenuo novi krug konzultacija oko reformi izbornog zakona u BiH, Ivica Puljak je raspisao natječaj za Istočnu obalu i shvatio potrebu za promjenom aktualnih obrazaca u splitskom turizmu, a Dinamo se plasirao u Ligu prvaka.
Slučaj Matijanić
O presici na kojoj je predočen nalaz istrage oko okolnosti smrti Vladimira Matijanića rečeno je manje-više sve. Vidjeli smo manifestaciju kolektivnog zaobilaženja odgovornosti, izbjegavanje da se odgovori na konkretna pitanja, poput onih zbog čega Matijanić nije temeljito pregledan kad je došao u bolnicu, zašto nije u nju odveden kad je bilo očito da mu je bolnička pomoć potrebna i zašto u splitskoj bolnici nije bilo potrebnih lijekova.
Sve drugo što tamo jeste izneseno, a tiče se odnosa Vladimira Matijanića prema svojim bolestima i terapijama, jednostavno ne mijenja ništa od navedenog, niti nudi odgovor na ova najbitnija pitanja. Kasnije pak premijerovo pravdanje ministra Beroša, koji po njemu ne može biti kriv jer on nije stajao uz telefon, na više je razina problematično, pa ću ovdje izdvojiti samo onaj dio koji se tiče potpunog izostanka svijesti o postojanju političke odgovornosti.
Pljačka u INA-i
Što se pak pljačke u INA-i tiče, teško se oteti dojmu o disproporciji materijalne štete koja je ogromna i penje se skoro do iznosa od milijardu kuna, i amaterske izvedbe. Što može značiti samo to da su svi oni koji su bili uvezani u čitavu priču osjećali gotovo potpunu sigurnost da im se ništa neće dogoditi. Ako to ne svjedoči o karakteru države, teško da će išta drugo moći.
Pucanj na SDP
Jedna od bizarnih, koliko i opasnih vijesti tjedna jeste pucanj na zgradu SDP-a, koji na svu sreću nije završio tragedijom. Zanimljivo bi bilo ući u motive onoga koji se odlučio na ovaj realno teroristički čin. I vrlo je vjerovatno da se nije radilo o nekakvom nezadovoljstvu konkretnim potezom te stranke, a još je manje vjerovatno da je pucao netko od razočaranih birača. Dobar dio radikalno desne scene u zemlji, iz samo njima poznatih razloga, misli da je riječ o nekakvoj opasnoj antidržavnoj stranci, ako ne i nešto gore. Što bi bilo iznimno komično, da nije opasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima
Kao i obično, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima obilježen je licemjernim službenim izjavama i posvećenosti zločinima samo jednog od spomenutih. Onoga koji se teško može staviti u istu rečenicu sa staljinizmom. Ali je zato, po tko zna koji put oštećena ploča Prvom splitskom partizanskom odredu, noć uoči obilježavanja godišnjice njihovog stradanja. Što je izravna posljedica desetljećima uzgajane atmosfere da su fašizam i otpor spram njega otprilike na istoj ravni.
Schmidtove konzultacije
U međuvremenu, Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt je pokrenuo novi krug konzultacija oko izmjena Izbornog zakona, kojeg je očito definitivno odlučio izmijeniti, na opće protivljenje manje-više svih stranaka iz Sarajeva kojima ovakav status quo odgovara, dok neke od njih sad već otvoreno zagovaraju ukidanje konstitutivnosti naroda, što stoji u predizbornom programu Komšićevog DF-a. Proteklog tjedna obilježena je i trideseta godišnjica spaljivanja sarajevske biblioteke, najvećeg kulturocida u ratu u BiH, uz rušenje Starog mosta i Ferhadije u Banjoj Luci.
Promjena imena ulica u Kijevu
Kijev je pak odlučio promijeniti sva imena ulica nazvanih po nekome iz Rusije ili iz sovjetskog razdoblja. Što može biti razumljivo, ali je duboko pogrešno, kao što je bilo pogrešno i u također napadnutoj Hrvatskoj devedesetih. Prošlost, kao ni kulturne veze nije moguće, niti treba poništiti, u najmanju ruku zbog toga što to na kraju oštećuje i društvo koje to radi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kosovo i Europride
Aleksandar Vučić je pak u istom danu de facto priznao Kosovo, prihvativši državne dokumente te zemlje kao validne za prelazak granice, potom je zabranio održavanje Europridea i na koncu, da ironija bude potpuna, još jednom imenovao Anu Brnabić za mandatarku Vlade. Drugim riječima, Srbija i njen vladar nastavljaju plutati u mjestu, od danas do sutra, bez ikakvog iskrenog odnosa prema prošlosti, a također i bez ikakve stvarne vizije budućnosti.
Demografski slom
Za nevolju, UN je proteklog tjedna obznanio svoje demografske projekcije, kada smo saznali da prvo mjesto po depopulaciji drže Bosna i Hercegovina te Bugarska, Hrvatska je sedma, a Srbija osma, pri čemu Hrvatskoj do kraja stoljeća predviđaju tek 2,2 milijuna stanovnika. To je konačna i tužna bilanca tzv. tranzicije, odnosno nacionalističkog doba.
Deklaracija Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije
Imajući to u vidu, potpisivanje zajedničke deklaracije Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, od strane Milorada Pupovca i Tomislava Žigmanova, do koje je došlo u Golubiću obrovačkom, koliko god bila dobro došla, jako je zakašnjela i teško će polučiti bilo kakav efekt kod onih koji zbilja vode Hrvatsku i Srbiju. A još manje spasiti te dvije zajednice od postupnog nestanka na folklornu razinu. Uostalom, te dvije zajednice odavno aktivno surađuju, što je naravno lijepo, ali ništa bitno ne uspijevaju promijeniti. Kao što ništa bitno nije promijenio ni SDSS-ov ulazak u nekoliko Vlada, niti će ulazak Tomislava Žigmanova u Vladu Srbije ista novo donijeti Hrvatima u toj zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Splitska Istočna obala, po tko zna koji put
Splitski gradonačelnik Puljak raspisao je još jedan, tko zna koji po redu, natječaj za uređenje Istočne obale, vjerovatno najvrednijeg neizgrađenog javnog prostora u Splitu. Na kojeg investitori već desetljećima bacaju oči. Ako se natječaj okonča tako da će tamo ostati integrirani trajektni, željeznički i autobusni prijevoz, a grad dobiti nove funkcionalne javne površine ili parkove, bit će divno. Sve drugo što bi išlo ka komercijalizaciji, zagušilo bi i devastiralo ionako devastiran grad. Čega i u splitskoj gradskoj vlasti postaju svjesni.
Dinamo u Ligi prvaka
I na koncu Dinamo, koji je zasluženo, nakon dramatične utakmice, ušao u Ligu prvaka u kojoj će igrati u atraktivnoj skupini, ali na još uvijek derutnom stadionu i s potpunom nepoznanicom oko Mamićeve aktualne uloge u klubu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nedodirljivost koju je ova ekipa osjećala najbolje svjedoči o karakteru naše države
Markovina donosi još jedan pregled tjedna za nama
Izbjegavanje odgovornosti zbog Matijanićeve smrti, demografski potop, pljačka u INI, pucanj na SDP, Vučićevo priznavanje Kosova i zabrana Europridea, deklaracija Srba iz Hrvatska i Hrvata iz Srbije i Dinamo u Ligi prvaka
Bio je ovo tjedan u kojem smo vidjeli kako zapravo funkcionira ovdašnja politika i kako nam izgledaju društva i države, odnosno koji su učinci tih politika. Od izbjegavanja odgovornosti zbog smrti Vladimira Matijanića, preko nevjerovatne pljačke INA-e do demografskog sloma.
Usput je tradicionalno licemjerno obilježen Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, potpisana je deklaracija između Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, Aleksandar Vučić je de facto priznao Kosovo pa zabranio Europride, pucano je na zgradu SDP-a, Christian Schmidt je pokrenuo novi krug konzultacija oko reformi izbornog zakona u BiH, Ivica Puljak je raspisao natječaj za Istočnu obalu i shvatio potrebu za promjenom aktualnih obrazaca u splitskom turizmu, a Dinamo se plasirao u Ligu prvaka.
Slučaj Matijanić
O presici na kojoj je predočen nalaz istrage oko okolnosti smrti Vladimira Matijanića rečeno je manje-više sve. Vidjeli smo manifestaciju kolektivnog zaobilaženja odgovornosti, izbjegavanje da se odgovori na konkretna pitanja, poput onih zbog čega Matijanić nije temeljito pregledan kad je došao u bolnicu, zašto nije u nju odveden kad je bilo očito da mu je bolnička pomoć potrebna i zašto u splitskoj bolnici nije bilo potrebnih lijekova.
Sve drugo što tamo jeste izneseno, a tiče se odnosa Vladimira Matijanića prema svojim bolestima i terapijama, jednostavno ne mijenja ništa od navedenog, niti nudi odgovor na ova najbitnija pitanja. Kasnije pak premijerovo pravdanje ministra Beroša, koji po njemu ne može biti kriv jer on nije stajao uz telefon, na više je razina problematično, pa ću ovdje izdvojiti samo onaj dio koji se tiče potpunog izostanka svijesti o postojanju političke odgovornosti.
Pljačka u INA-i
Što se pak pljačke u INA-i tiče, teško se oteti dojmu o disproporciji materijalne štete koja je ogromna i penje se skoro do iznosa od milijardu kuna, i amaterske izvedbe. Što može značiti samo to da su svi oni koji su bili uvezani u čitavu priču osjećali gotovo potpunu sigurnost da im se ništa neće dogoditi. Ako to ne svjedoči o karakteru države, teško da će išta drugo moći.
Pucanj na SDP
Jedna od bizarnih, koliko i opasnih vijesti tjedna jeste pucanj na zgradu SDP-a, koji na svu sreću nije završio tragedijom. Zanimljivo bi bilo ući u motive onoga koji se odlučio na ovaj realno teroristički čin. I vrlo je vjerovatno da se nije radilo o nekakvom nezadovoljstvu konkretnim potezom te stranke, a još je manje vjerovatno da je pucao netko od razočaranih birača. Dobar dio radikalno desne scene u zemlji, iz samo njima poznatih razloga, misli da je riječ o nekakvoj opasnoj antidržavnoj stranci, ako ne i nešto gore. Što bi bilo iznimno komično, da nije opasno.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima
Kao i obično, Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima obilježen je licemjernim službenim izjavama i posvećenosti zločinima samo jednog od spomenutih. Onoga koji se teško može staviti u istu rečenicu sa staljinizmom. Ali je zato, po tko zna koji put oštećena ploča Prvom splitskom partizanskom odredu, noć uoči obilježavanja godišnjice njihovog stradanja. Što je izravna posljedica desetljećima uzgajane atmosfere da su fašizam i otpor spram njega otprilike na istoj ravni.
Schmidtove konzultacije
U međuvremenu, Visoki predstavnik u BiH, Christian Schmidt je pokrenuo novi krug konzultacija oko izmjena Izbornog zakona, kojeg je očito definitivno odlučio izmijeniti, na opće protivljenje manje-više svih stranaka iz Sarajeva kojima ovakav status quo odgovara, dok neke od njih sad već otvoreno zagovaraju ukidanje konstitutivnosti naroda, što stoji u predizbornom programu Komšićevog DF-a. Proteklog tjedna obilježena je i trideseta godišnjica spaljivanja sarajevske biblioteke, najvećeg kulturocida u ratu u BiH, uz rušenje Starog mosta i Ferhadije u Banjoj Luci.
Promjena imena ulica u Kijevu
Kijev je pak odlučio promijeniti sva imena ulica nazvanih po nekome iz Rusije ili iz sovjetskog razdoblja. Što može biti razumljivo, ali je duboko pogrešno, kao što je bilo pogrešno i u također napadnutoj Hrvatskoj devedesetih. Prošlost, kao ni kulturne veze nije moguće, niti treba poništiti, u najmanju ruku zbog toga što to na kraju oštećuje i društvo koje to radi.
Kosovo i Europride
Aleksandar Vučić je pak u istom danu de facto priznao Kosovo, prihvativši državne dokumente te zemlje kao validne za prelazak granice, potom je zabranio održavanje Europridea i na koncu, da ironija bude potpuna, još jednom imenovao Anu Brnabić za mandatarku Vlade. Drugim riječima, Srbija i njen vladar nastavljaju plutati u mjestu, od danas do sutra, bez ikakvog iskrenog odnosa prema prošlosti, a također i bez ikakve stvarne vizije budućnosti.
Demografski slom
Za nevolju, UN je proteklog tjedna obznanio svoje demografske projekcije, kada smo saznali da prvo mjesto po depopulaciji drže Bosna i Hercegovina te Bugarska, Hrvatska je sedma, a Srbija osma, pri čemu Hrvatskoj do kraja stoljeća predviđaju tek 2,2 milijuna stanovnika. To je konačna i tužna bilanca tzv. tranzicije, odnosno nacionalističkog doba.
Deklaracija Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije
Imajući to u vidu, potpisivanje zajedničke deklaracije Srba iz Hrvatske i Hrvata iz Srbije, od strane Milorada Pupovca i Tomislava Žigmanova, do koje je došlo u Golubiću obrovačkom, koliko god bila dobro došla, jako je zakašnjela i teško će polučiti bilo kakav efekt kod onih koji zbilja vode Hrvatsku i Srbiju. A još manje spasiti te dvije zajednice od postupnog nestanka na folklornu razinu. Uostalom, te dvije zajednice odavno aktivno surađuju, što je naravno lijepo, ali ništa bitno ne uspijevaju promijeniti. Kao što ništa bitno nije promijenio ni SDSS-ov ulazak u nekoliko Vlada, niti će ulazak Tomislava Žigmanova u Vladu Srbije ista novo donijeti Hrvatima u toj zemlji.
Splitska Istočna obala, po tko zna koji put
Splitski gradonačelnik Puljak raspisao je još jedan, tko zna koji po redu, natječaj za uređenje Istočne obale, vjerovatno najvrednijeg neizgrađenog javnog prostora u Splitu. Na kojeg investitori već desetljećima bacaju oči. Ako se natječaj okonča tako da će tamo ostati integrirani trajektni, željeznički i autobusni prijevoz, a grad dobiti nove funkcionalne javne površine ili parkove, bit će divno. Sve drugo što bi išlo ka komercijalizaciji, zagušilo bi i devastiralo ionako devastiran grad. Čega i u splitskoj gradskoj vlasti postaju svjesni.
Dinamo u Ligi prvaka
I na koncu Dinamo, koji je zasluženo, nakon dramatične utakmice, ušao u Ligu prvaka u kojoj će igrati u atraktivnoj skupini, ali na još uvijek derutnom stadionu i s potpunom nepoznanicom oko Mamićeve aktualne uloge u klubu.