Nemaš cestu i vodovod, ali načelnik općine vozi auto da se smrzneš. Eto zašto je u Hrvatskoj nikad manje školaraca

Vlasti su, kao, zabrinute što fali 70 tisuća školaraca

Djeca nisu nestala nego su ih roditelji odveli u inozemstvo pa ih se, jasno, ovdje više ne broji. Statističari javljaju da je u posljednjih 10 godina broj đaka upisanih u osnovne i srednje škole pao za 55.600. Ali ni s tim ne znamo koliko nam djece ukupno “fali” jer bi trebalo pribrojiti i predškolarce, a možda i one koje su friško raseljeni našijenci donijeli na svijet u Irskoj i u Njemačkoj.

Sve su to djeca bez koje smo ostali. Odoka, moglo bi ih biti 70 tisuća. Vlasti su kao zabrinute. Neće nam imati tko raditi i zarađivati za mirovine. Ali zašto bi tu djecu i njihove majke i očeve trebalo biti briga za naš deficit radne snage i za naše mirovine?

Arogantno slijeganje ramenima bivše predsjednice

Zašto bi se oni uzrujavali na temu brojenja, depopulacije i demografije? Oni su se rastali s Hrvatskom da spase sami sebe i svoje obitelji jer tu još mogu nešto učiniti i jer su se za sve dalje od toga osjetili kao vezani. Ako Državu nije briga za njene ljude, količina ljubavi postaje recipročna.

Zbog količine ljubavi obostrano, rastalo se s Hrvatskom između dva popisa skoro 400.000 stanovnika, a trend se nastavlja, možda još i ubrzava. Prošle godine – dakle nakon popisa – u inozemstvo se opet odselilo novih 46.287 ljudi. Putuju kompletne obitelji u naponu snage i vode djecu, a to je onda zauvijek. Što to znači? Sigurno ne da im je kod kuće bilo krasno. Nitko s koferima i dječjim kolicima ne napušta svoj dom, stare roditelje, prijatelje i naranču pod prozorom ako se ikako može zbrojiti za kakav-takav život. Mnogi očito ne mogu.

No, još u siječnju 2017., lijepo je rekla HDZ-ova predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović da ljudi u Hrvatskoj “danas imaju slobodan izbor. Mogu otići ako smatraju da im ovdje nije dovoljno dobro”. To je bilo arogantno slijeganje ramenima nakon nekih kritika. Samo idite, vi koji toliko prigovarate. Pa otišli su i odlaze.

Godina dana nije dovoljna da se uštedi za kvadrat stana

Kako to čitati osim da ljudi vjeruju da će im drugdje biti bolje? Za mladog inženjera građevine iz moje obitelji koji živi u Dalmaciji, istina, stalno ima posla u struci, ali tako da mu dio plaće obećaju na bijelo, a dio na crno. Onda ovo na crno nikad ne isplate. Onda on ode drugdje. Pa i tamo opet isto. To je hrvatski poduzetnički folklor. Bi li te brige i stresa bio lišen u Njemačkoj? Bi.
A to je već veliko kao planina. Jer se možeš oženiti, praviti djecu i osigurati si stan. Ovaj momak, srećom, ima gdje živjeti kod roditelja, ali mnogi nemaju ni to.

Ako bi se skućili, treba u Zagrebu i na moru izvaditi tri hiljade eura po kvadratu pa i više. A otkud kad su plaće 800 i 1200 eura? Tog ostatka za jedan jedini kvadrat ne uštediš ni za godinu dana. Pa ubij se kad nisi sposoban.

A onda vidiš kako se razuzdano krade i muti pod HDZ-ovim političkim patronatom. Kako se rođaci zapošljavaju kod države, kako slatko posluju s državom i kako se te obilate fakture podmiruju kao po loju. To se ovima koji su otišli s djecom više nije dalo gledati pa su učinili kako je izravno rekla predsjednica Kolinda i kako svojim djelima poručuje njena stranka otkako je ima.

U Vukovaru broj školaraca pao 30 posto

Čitamo da su sada u Hrvatskoj najtraženija zanimanja konobar, sobarica, prodavač, skladištar, vozač, kuhar, recepcioner i radnik. Ne inženjeri brodogradnje jer brodogradnje više nema. Ne tekstilci. Ne tehnolozi. Ne građevinski konstrukteri jer su velike građevinske tvrtke rasparčane i razdane politički podobnim gazdama. Bivši Plenkovićev minister Paladina cijeli je nekretninski imetak stvorio sebi na imovini Instituta građevinarstva Hrvatske u doba kad je tamo bio direktor. Za to bi u drugoj zemlji EU bio u zatvoru, ovdje je s takvim renomeom pozvan da postane član Vlade.

U velikom gradu Zadru nema više nijednog pedijatra pa neka ti se dijete razboli. Na Baniji i kojegdje u državi nemaš cestu do kuće ni vodu, ali zato načelnik općine vozi auto da se smrzneš. Za oporavak Slavonije godinama postoji poseban Vladin projekt, ali posla i dalje nema pa se golema imanja rasprodaju za 30.000 eura i nosi, a njihovi stari vlasnici se pakiraju za van. U Vukovaru je broj školaraca pao za 30 posto, tako je divno tamo živjeti u limbu između Penavinog hrvatstva i isto takvog srpstva.

Broj škola opada, ali broj kladionica je eksplodirao

U zemlji je zatvoreno 158 škola, matičnih i područnih, ali zato je broj kladionica eksplodirao. Kladionice se smiju reklamirati jer to valjda narod čini sretnim pa njihovi spotovi iskaču iz svakih bogovetnih vijesti i svakog filma da se i mladi što brže navuku. Pretvorili smo se u naciju sluga. Politička iskaznica otvara sva vrata. Ministrima se sudi za korupciju. U javnoj školi imaš demokratski izbor hoćeš li maloga upisati vjeronauk ili nećeš pa ako nećeš, dijete će ti samo sjediti na hodniku.

U državnim bolnicama primit će te na pretragu za 14 mjeseci uza sve pare koje im se prebacuju iz plaća. Osuđeni financijski kriminalci pobjegnu u BiH jer ih policija nije primijetila. Na stadionima se skandira ubij Srbina, ubij Riječanina. Zakon je odredio da porezni dug može zastarjeti pa se fino otpiše.

Eto zato više nemamo tih 70 tisuća djece. To su djeca takozvanih običnih ljudi koji sve ovo neće, a, kako reče predsjednica, izbora imaju. I fućka im se svima skupa za vaše mirovine, točno kako se i pristoji nakon što ste im oduzeli dom i domovinu.