Kao što se moglo i pretpostaviti, niti višednevno zatvaranje međunarodnih posrednika Palmera i Eichhorst, s čelnicima bosanskohercegovačkog HDZ-a i bošnjačkih stranaka u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na moru nije donijelo rezultat u vidu izmjena izbornog zakona i smirivanja političkih napetosti u Federaciji BiH. Objektivno govoreći, definitivan dogovor bilo je teško za očekivati, budući da su svi pregovarači došli najavljujući da neće ni milimetar odstupiti od svojih stavova.
No, bez obzira na to što do njega nije došlo i što su novinari očito uzaludno dežurali čitav vikend pred Hotelom Neum, odgovor na pitanje je li bilo uzalud još uvijek nismo dobili. Ako je suditi po današnjim izjavama Palmera i Eichhorst, Bakira Izetbegović, Dine Konakovića i Dragana Čovića, u kojima se svi slažu da su došli jako blizu dogovora, ali da on nije finaliziran, uz informaciju da će idućeg tjedna finiširati pregovore u Sarajevu, očito je kako je u Neumu pogođena stativa.
S tom razlikom, što dvoje međunarodnih pregovarača isijavaju s mnogo više optimizma za postizanje dogovora, u odnosu na skeptične domaće političare. Što je logično i nije ohrabrujuće, ali i dalje ne mora značiti da do dogovora neće doći.
Najmanje razloga za optimizam ima Dragan Čović
Kad priču svedemo na bitno iz ono malo poluslužbenih informacija koje su dostupne javnosti, najmanje razloga za optimizam imaju Dragan Čović i stranke s hrvatskim nacionalnim predznakom, unatoč tome što su s najvećim optimizmom pa i jasnom potporom međunarodnih pregovarača došli u Neum. Dva su razloga za to.
Prvi je što su i Visoki predstavnik Schmidt i kompletna međunarodna zajednica zaključili kako se izbori svakako moraju održati po postojećem i važećem izbornom zakonu, čak i ako se u Neumu ništa ne dogovori. Drugi razlog je to što je Čović došao u Neum s maksimalističkih zahtjevima, očekujući nemoguće. Tj. odluku da će se kompletno izići u susret njegovim zahtjevima, bez da on popusti u bilo čemu.
Preostaju dvije opcije
Za neupućene, stvar je sljedeća. Bošnjačke stranke bi prihvatile jedan od prijedloga koji bi omogućio da isključivo Hrvati biraju svog člana predsjedništva, ali su zauzvrat tražili da se jasno definira što su ovlasti Doma naroda, odnosno što konkretno spada u tzv. vitalni nacionalni interes zahvaljujući kome većina u klubu zastupnika određenog naroda može blokirati svaku odluku, u vezi bilo čega.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa između ostalog i onemogućavati izbor vlade godinama nakon izbora. Bez obzira pak što je taj zahtjev logičan, Čović mu očito nije želio udovoljiti jer je pitanje člana predsjedništva simboličko pitanje, dok je kontrola u Domu naroda izvor stvarne političke moći.
No, po svemu sudeći, a tu ponajprije mislim na Čovićevu nervozu nakon sastanka, HDZ je shvatio da ipak mora popustiti u smislu prihvaćanja modernizacije izbornog procesa, onemogućavanja da se zauvijek vlada u tehničkom mandatu i definiranja mogućnosti izvanrednih izbora, a vjerojatno će morati popustiti i oko toga da se doista definira što predstavlja vitalni nacionalni interes. Stoga, iz svega što smo dobili u Neumu možemo zaključiti to da preostaju dvije opcije.
Definitivni odgovor stiže u uskoro
Jedna je da ne bude ništa od dogovora i da se izbori održe po postojećem izbornom zakonu, što strankama s hrvatskim predznakom nikako ne ide u prilog, čak i ako bi te izbore bojkotirale. Druga je da pristanu na popuštanje oko jasnog definiranja vitalnog nacionalnog interesa i dobiju pravo na legitimno predstavljanje. Činjenica jest da bi u HDZ-u i HNS-u i ovo smatrali porazom u pregovorima, ali to ostaje kao jedina održiva opcija za budućnost zemlje i Federacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svakako bolja po HDZ od aktualnog stanja stvari. Jer koliko god se činilo da će time izgubiti jaki ucjenjivački argument iz ruku, naivno je za očekivati da bi bilo koja od stranaka s druge strane, uključujući i građanske lijevo-liberalne stranke koje su odbile doći u Neum, pristale na izlazak u susret HDZ-u, pa u krajnjoj liniji i Hrvatima, bez ikakvih garancija da će nakon toga dobiti funkcionalnu Federaciju i državu generalno. Ostaje nam stoga da sljedećih dana vidimo hoće li se ova stativa u Neumu pretvoriti u gol ili u gol-aut.
Neumski pregovori nisu potpuno propali. Pokazali su da je dogovor o izbornom zakonu u BiH moguć samo ako HDZ popusti
Ostaje nam stoga da sljedećih dana vidimo hoće li se ova stativa u Neumu pretvoriti u gol ili u gol-aut
No, po svemu sudeći, a tu ponajprije mislim na Čovićevu nervozu nakon sastanka, HDZ je shvatio da ipak mora popustiti u smislu prihvaćanja modernizacije izbornog procesa, onemogućavanja da se zauvijek vlada u tehničkom mandatu i definiranja mogućnosti izvanrednih izbora, a vjerojatno će morati popustiti i oko toga da se doista definira što predstavlja vitalni nacionalni interes.
Kao što se moglo i pretpostaviti, niti višednevno zatvaranje međunarodnih posrednika Palmera i Eichhorst, s čelnicima bosanskohercegovačkog HDZ-a i bošnjačkih stranaka u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na moru nije donijelo rezultat u vidu izmjena izbornog zakona i smirivanja političkih napetosti u Federaciji BiH. Objektivno govoreći, definitivan dogovor bilo je teško za očekivati, budući da su svi pregovarači došli najavljujući da neće ni milimetar odstupiti od svojih stavova.
No, bez obzira na to što do njega nije došlo i što su novinari očito uzaludno dežurali čitav vikend pred Hotelom Neum, odgovor na pitanje je li bilo uzalud još uvijek nismo dobili. Ako je suditi po današnjim izjavama Palmera i Eichhorst, Bakira Izetbegović, Dine Konakovića i Dragana Čovića, u kojima se svi slažu da su došli jako blizu dogovora, ali da on nije finaliziran, uz informaciju da će idućeg tjedna finiširati pregovore u Sarajevu, očito je kako je u Neumu pogođena stativa.
S tom razlikom, što dvoje međunarodnih pregovarača isijavaju s mnogo više optimizma za postizanje dogovora, u odnosu na skeptične domaće političare. Što je logično i nije ohrabrujuće, ali i dalje ne mora značiti da do dogovora neće doći.
Najmanje razloga za optimizam ima Dragan Čović
Kad priču svedemo na bitno iz ono malo poluslužbenih informacija koje su dostupne javnosti, najmanje razloga za optimizam imaju Dragan Čović i stranke s hrvatskim nacionalnim predznakom, unatoč tome što su s najvećim optimizmom pa i jasnom potporom međunarodnih pregovarača došli u Neum. Dva su razloga za to.
Prvi je što su i Visoki predstavnik Schmidt i kompletna međunarodna zajednica zaključili kako se izbori svakako moraju održati po postojećem i važećem izbornom zakonu, čak i ako se u Neumu ništa ne dogovori. Drugi razlog je to što je Čović došao u Neum s maksimalističkih zahtjevima, očekujući nemoguće. Tj. odluku da će se kompletno izići u susret njegovim zahtjevima, bez da on popusti u bilo čemu.
Preostaju dvije opcije
Za neupućene, stvar je sljedeća. Bošnjačke stranke bi prihvatile jedan od prijedloga koji bi omogućio da isključivo Hrvati biraju svog člana predsjedništva, ali su zauzvrat tražili da se jasno definira što su ovlasti Doma naroda, odnosno što konkretno spada u tzv. vitalni nacionalni interes zahvaljujući kome većina u klubu zastupnika određenog naroda može blokirati svaku odluku, u vezi bilo čega.
Pa između ostalog i onemogućavati izbor vlade godinama nakon izbora. Bez obzira pak što je taj zahtjev logičan, Čović mu očito nije želio udovoljiti jer je pitanje člana predsjedništva simboličko pitanje, dok je kontrola u Domu naroda izvor stvarne političke moći.
No, po svemu sudeći, a tu ponajprije mislim na Čovićevu nervozu nakon sastanka, HDZ je shvatio da ipak mora popustiti u smislu prihvaćanja modernizacije izbornog procesa, onemogućavanja da se zauvijek vlada u tehničkom mandatu i definiranja mogućnosti izvanrednih izbora, a vjerojatno će morati popustiti i oko toga da se doista definira što predstavlja vitalni nacionalni interes. Stoga, iz svega što smo dobili u Neumu možemo zaključiti to da preostaju dvije opcije.
Definitivni odgovor stiže u uskoro
Jedna je da ne bude ništa od dogovora i da se izbori održe po postojećem izbornom zakonu, što strankama s hrvatskim predznakom nikako ne ide u prilog, čak i ako bi te izbore bojkotirale. Druga je da pristanu na popuštanje oko jasnog definiranja vitalnog nacionalnog interesa i dobiju pravo na legitimno predstavljanje. Činjenica jest da bi u HDZ-u i HNS-u i ovo smatrali porazom u pregovorima, ali to ostaje kao jedina održiva opcija za budućnost zemlje i Federacije.
Svakako bolja po HDZ od aktualnog stanja stvari. Jer koliko god se činilo da će time izgubiti jaki ucjenjivački argument iz ruku, naivno je za očekivati da bi bilo koja od stranaka s druge strane, uključujući i građanske lijevo-liberalne stranke koje su odbile doći u Neum, pristale na izlazak u susret HDZ-u, pa u krajnjoj liniji i Hrvatima, bez ikakvih garancija da će nakon toga dobiti funkcionalnu Federaciju i državu generalno. Ostaje nam stoga da sljedećih dana vidimo hoće li se ova stativa u Neumu pretvoriti u gol ili u gol-aut.