Njemački agenti u ozbiljnim su problemima. Pomagali su SAD-u pri ubijanju vlastitih ljudi
Slali su im brojeve telefona kako bi dronovi njima locirali mete
Prošlo je otprilike godinu dana otkako je u jednom specijalnom istraživačkom odboru njemačkog Bundestaga sjedio Brandon Bryant, poznati američki pilot dronova i zviždač koji je svijetu otkrio kako su se pomoću bespilotnih letjelica ubijali ljudi. Lociralo ih se, navodno, preko telefona.
Bio je prvi koji je javno tvrdio kako za lociranje mete nije potrebno više od telefonskog broja osobe koju treba pogubiti, piše Süddeutsche Zeitung. A zatim se saznalo kako je njemačka savezna vlada američkim obavještajnim službama redovito proslijeđivala telefonske brojeve.
To je potvrdila kako niz svjedoka, tako i Bundesamt für Verfassungsschutz (BfV), njemačka nacionalna obavještajna agencija koja se bavi ustavnim pitanjima. No, i BfV i svjedoci tvrdili su tada da se ljudi ne mogu locirati preko telefonskih brojeva – kako je to tvrdio Bryant. Tu poziciju njemačka savezna vlada, inače, zastupa još uvijek što je prilično važno za nastavak ove priče.
Njemačka vlada, prema vlastitoj ekspertizi, laže
U međuvremenu je, naime, objavljena stručna ekspertiza koju je naručio isti onaj Bundestagov odbor koji se pred godinu dana počeo baviti istraživanjem povezanosti dronova i lociranja meta preko mobitela. Ekspertiza je, vjerojatno na užas savezne vlade, pokazala kako za lociranje ljudi nije potrebno više od njihovog broja mobilnog telefona.
Spomenutu ekspertizu potpisuje Hannes Federrath, cijenjeni profesor informatike sa Sveučilišta u Hamburgu. On je na 20 stranica raspisao tehničke mogućnosti egzaktnog lociranja mobilnih uređaja, čime se u pravilu pronalaze i njihovi vlasnici.
Sve što je za lociranje potrebno jest broj mobitela
Jedna od jednostavnijih mogućnosti tako je, piše, opremanje bespilotne letjelice uređajem koji gradi lažnu baznu stanicu u koju se željeni telefon potom logira. Budući da se dron kreće može na temelju jačanja ili slabljenja signala mobitela izračunati njegove točne koordinate.
“Telefonski broj je pri povoljnim vremenskim uvjetima jedini tehnički podatak potreban za uporabu letjelice na daljinsko upravljanje s ciljem ubijanja neke određene mete”, tvrdi njemački profesor. “Metode autonomne lokalizacije koje koriste dronovi omogućuju lokalizaciju s visine od 2 kilometra s točnošću između 5 i 53 metara.”
Dakle, što se bespilotna letjelica više približi mobitelu, to će ga i lakše lokalizirati, a pri tome će joj zasigurno pomoći i dodatne informacije agenata s terena kao i podaci iz međunarodnih baza podataka. No ti dodatni parametri, tvrdi Federrath, nisu potrebni za nečije precizno lokaliziranje.
Vlada tvrdi da o tome ranije nije ništa znala
Njemačka savezna vlada danas tvrdi kako o tome ranije nije ništa znala. Vladini svjedoci koji su bili uključeni u istraživanje parlamentarnog odbora koji se bavio tim problemom kažu da do 2013. (posljednja godina koja je bila uključena u istraživanje) nisu imali nikakve informacije o tome da je takvo što moguće.
Jedan od tada vodećih ljudi BfV-a, koji je svjedočio pod lažnim imenom Folker Berfuß, priznao je, primjerice, kako se znalo događati da njegova agencija povremeno američkim kolegama ustupa određene brojeve telefona.
No, tvrdi kako tada nije znao da Amerikanci te podatke koriste za ubijanje ljudi pomoću dronova. Osim toga, tvrdio je, svi su se takvi podaci slali s dodatnom uputom da se mogu koristiti isključivo u obavještajne svrhe, što god to značilo.
Tehničke mogućnosti za lociranje postojale su ranije
Ravnatelj BfV-a Hans-Georg Maaßen objašnjavao je tako još u lipnju ove godine kako su njegovi zaposlenici telefonske brojeve Amerikancima slali u dobroj vjeri. Pretpostavljali su kako se ti podaci ne mogu i neće koristiti za lociranje meta dronova.
Čak i da je sve to točno, iz svega proizlazi kako je BfV u najmanju ruku, za jednu važnu obavještajnu agenciju, raspolagao sa sramotno malo informacija. A zanimljivo je i kako se sve metode lociranja mobitela o kojima je Federrath u svojoj ekspertizi pisao odnose na slučajeve prije 2013. Da stvar bude gora, stručnjaci su već i tada znali za te tehničke mogućnosti dronova.
Vlada je znala za što Amerikanci koriste brojeve
Osim toga, uzme li se u obzir jedna prilično nevjerojatna slučajnost iz 2010. bijelodano je da se njemačka savezna vlada danas pravi da o cijeloj toj priči zna manje nego što je to doista slučaj.
24. studenog 2010. na snagu je stupila uredba poznata i kao Romannova uredba koju je napisao jedan tadašnji zaposlenik njemačkog ministarstva unutarnjih poslova, Dieter Romann – koji je danas, usput, ravnatelj policije. Uredba je bila tajna, a propisivala je da se ne smiju odavati podaci o osumnjičenima za terorizam, ako se mogu koristiti za njihovo direktno lociranje.
Vlada je odgovorna za smrt vlastitog građanina
Takva uredba bila bi, jasno, besmislena da nisu postale spoznaje o tome da dronovi pomoću telefonskog broja mogu locirati mete. A spominje se i slučaj Bünyamina Erdoğana, njemačkog građanina, koji je dva mjeseca prije donošenja te uredbe u Afganistanu poginuo u napadu dronom.
Njemačke obavještajne službe proslijedile su, naime, njegove podatke – uključujući i njegov telefonski broj – svojim američkim kolegama. Savezna vlada, pak, još uvijek negira da su te dvije stvari povezane.