Nobelova nagrada za mir ide u Tunis, iako su svi mislili da će je dobiti Angela Merkel

Cijenjenu nagradu je dobio Tuniški nacionalni kvartet za dijalog

(FILES) A photo taken on September 21, 2013 shows Tunisian mediators (LtoR) the President of the Tunisian employers union (UTICA), Wided Bouchamaoui, Secretary General of the Tunisian General Labour Union (UGTT) Houcine Abbassi (L) , President of the Tunisian Human Rights League (LTDH), Abdessattar ben Moussa and the president of the National Bar Association, Mohamed Fadhel Mahmoud at a press conference in Tunis. Tunisian national dialogue mediators won the 2015 Nobel Peace Prize, the Norwegian Nobel Commitee announced on October 9, 2015. 
AFP PHOTO / FETHI BELAID
FOTO: AFP

U Oslu je danas Tuniški nacionalni kvartet za dijalog proglašen dobitnikom Nobelove nagrade za mir zbog svog presudnog doprinosa u izgradnji pluralističke demokracije u Tunisu u buđenju Revolucije jasmina 2011. godine. Radi se o udruženju više nevladinih organizacija.

“Norveški odbor za Nobela odlučio je da Nobel ide Tuniškom nacionalnom kvartetu za dijalog u Tunisu”, objavila je čelnica norveškog odbora za Nobel Kaci Kullmann Five.

“Ustanovio je alternativu i mirni politički proces kada je zemlja bila na rubu građanskog rata.” objavila je Kulmann Five i dodala kako je ova organizacija omogućila građanska prava svima u Tunisu.

Spasili su demokraciju u Tunisu

U obrazloženju svoje odluke norveški odbor za nobela objasno je kako je ova organizacija, formirana u ljeto 2013. zaslužila Nobela jer je uspostavila alternativni, miran politički proces kada je demokratizacija bila u velikoj opasnosti od urušavanja zbog političkih ubojstava i raširenih socijalnih nemira.

U nekoliko godina, Tuniški nacionalni kvartet za dijalog uspio je uspostaviti ustavni sustav države koji jamči temeljna prava za cjelokupno stanovništvo, bez obzira na spol, politička uvjerenja ili vjeru.

Nacionalni kvartet za dijalog sastavljen je od četiri ključne organizacije tuniškog civilnog društva: Tuniškog generalnog sindikata rada, Tuniške konfederacije industrije, trgovine i rukotvorina, Tuniške lige ljudskih prava i Tuniškog reda prava. Ove organizacije predstavljaju različite sektore i vrijednosti u tuniškom društvu i zalažu se za načela vladavine prava i ljudska prava.

Arapsko proljeće krenulo iz Tunisa

Arapsko proljeće krenulo je iz Tunisa krajem 2010., te se ubrzo proširilo u brojne zemlje sjeverne Afrike i Bliskog istoka. “U mnogim tim zemljama, borba za demokraciju ili temeljna prava pretrpili su zastoje. Tunis je, međutim, ostvario demokratsku tranziciju”, stoji u obrazloženju. Ta je tranzicija ostvarena uz veliku pomoć civilnog društva.

Veliki napori Kvarteta koji je podržao ustavotvornu skupštinu i utro put u miran dijalog između građana i vlasti. Smjer kojim su događaji krenuli nakon pada autoritativnog režima Ben Alija 2011. godine jedinstveni su značajni za Tunis. Pokazali su da islamistički i svjetovni pokreti mogu raditi zajedno, te je Tunis dobar primjer dijaloga. “Nacionalnom kvartetu za dijalog mora se dati mnogo kredita za ova postignuća i osiguravanje da se korist od Revolucije jasmina ne izgubi”, stoji u priopćenju.

Potencijalni dobitnici

Analitičari su kao potencijalnog dobitnika uoči objave navodili i neke mirovne sporazume, poput nuklearnog sporazuma između Irana i šest svjetskih sila, ili ugovora između kolumbijske vlade i revolucionara FARC-a.

Favoriti za nagradu bili su njemačka kancelarka Angela Merkel i papa Franjo.

Potencijalni kandidat za kojeg su analitičari procijenjivali da ima velike šanse, bio je katolički svećenik iz Eritreje Mussie Zerai, osnivač humanitarne organizacije Habeshia. Sa svojom je organizacijom pomagao izbjeglicama koji dolaze u Europu. Izbjeglicama je pomagao i na Mediteranskom moru, pronalazeći im GPS koordinate.

Prošli dobitnici

Osobe i organizacije koje su posljednjih deset godina dobili Nobelovu nagradu su Malala Yousafzai (2014.) za borbu za pravo djece na obrazovanje, Organizacija za zabranu kemijskog oružja (2013.) za napore kojima želi osloboditi planetu od tog oružja za masovno uništenje, EU (2012.) za projekt koji je pridonio pacificiranju kontinenta uništenog s dva svjetska rata, te Ellen Johnson Sirleaf i Leymah Gbowee iz Liberije i Tawakkol Karman iz Jemena (2011.) za nenasilnu borbu za sigurnost žena i njihovo pravo na sudjelovanje u mirovnom procesu.

Disident Liu Xiaobo iz Kine dobio je nagradu 2010. za borbu za ljudska prava u Kini, američki predsjednik Barack Obama dobio je Nobela 2009. za iznimne napore prema jačanju međunarodne diplomacije i suradnje među narodima, Finac Martti Ahtisaari 2008. za brojna mirovna posredništva u svijetu, bivši američki potpredsjednik Al Gore i panel UN-a za klimu za širenje znanja o klimatskim promjenama 2007., Muhamad Junus iz Bangladeša i njegova banka za mikrokredite “jer se trajni mir ne može postići dok jedan veliki dio svjetskog stanovništva ne izađe iz bijede” 2006. te Međunarodna agencija za atomsku energiju i njezin direktor Mohamed El Baradei 2005. za napore na neširenju nuklearnog oružja.