Novi dokumenti teško kompromitiraju Pia XII, 'Hitlerovog papu'. Zbog toga drastično padaju i šanse da Stepinac postane svetac

Njihovo se političko djelovanje isprepletalo - imali su vrlo sličan odnos spram fašizma i nacizma, odnosno ustaša

FOTO: Pixsell / AFP

Analiza povjesničara Ive Goldsteina u njegovoj novoj knjizi Povijesni revizionizam i neoustaštvo o djelovanju kardinala Alojzija Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata, izazvala je burne reakcije i polemike. Goldstein, naime, upozorava na brojne kontroverze koje prate kardinala Stepinca u to doba, koje su ujedno i razlog zašto ga Vatikan, odnosno papa Franjo, još ne proglašava svetim.

Valja svakako podsjetiti da se Katolička crkva i Sveta Stolica na sličan način odnose i spram pape Pia XII. On je bio na čelu Crkve od 1939. do 1958., dakle i za Drugog svjetskog rata, u isto vrijeme kad je Stepinac bio zagrebački nadbiskup.

Njihovo se političko djelovanje isprepletalo te pokazuje da su tijekom rata imali vrlo sličan odnos spram fašizma i nacizma, odnosno ustaša. Stoga ne čudi da se papi Piju XII i kardinalu Stepincu stavljaju na dušu slični grijesi. Dok jedni tvrde da je Stepinac bio preblizak ustašama i Anti Paveliću te da se nije suprotstavio pogromu Židova i Srba, drugi uvjeravaju da je učinio puno spašavajući ih za Nezavisne Države Hrvatske.

Problem s kanonizacijom

Slično su povjesničari podijeljeni oko pontifikata Pija XII. Njegovi pristaše inzistiraju na tome da je koristio tihu diplomaciju kako bi spasio živote mnogih Židova te da je bio moralna vertikala u teškim ratnim okolnostima. Papini kritičari optužuju ga pak da je šutio dok su svakodnevno ubijane na tisuće Židova, pa su ga prozvali Hitlerovim papom i antisemitom.

Zbog toga nije ni čudno da su sudbine Stepinca i Pia XII, kad je pitanju proglašenje svecima, vrlo slične. Kao ni Stepinac, tako ni papa Pio XII, još uvijek nije proglašen svetim. Dio hrvatskih biskupa uvjeren je da je problem s kanonizacijom kardinala Stepinca i tome što u Vatikanu više nema nikoga tko bi zastupao i branio interese Katoličke crkve u Hrvatskoj.

Nekoć je to bio kardinal Franjo Šeper koji je bio pročelnik važne Kongregacije za nauk vjere. Zaslužan je za razvoj postkoncilske teologije i Crkve te je bio prvi Hrvat koji je dosegnuo tako važan crkveni položaj.

Hrvati na visokim pozicijama

Veliki ugled i autoritet u Vatikanu uživao je i kardinal Franjo Kuharić, kojemu je zbog toga dopušteno prekoračiti dobnu granicu za odlazak u mirovinu. Drugi Hrvat koji je obnašao visoku dužnost u Vatikanu bio je nadbiskup Nikola Eterović. U veljači 2004. papa Ivan Pavao II imenovao ga je tajnikom Biskupske sinode.

Tu dužnost obavljao je sve do rujna 2013., kad ga je papa Franjo, nakon jednog neugodnog razgovora, razriješio dužnosti te imenovao apostolskim nuncijem u Njemačkoj. Nakon njega, već deset godina, nitko od biskupa nije uspio steći ugled ili se nametnuti za neku funkciju u Vatikanu. Doduše, papa Franjo sada ne krije simpatije i uvažavanje spram Dražena Kutleše kojega je nedavno imenovao zagrebačkim nadbiskupom.

Ako nema čuda, nema kanonizacije

Prije nego je izabran za papu, Eugenio Pacelli bio je apostolski nuncij u Njemačkoj te državni tajnik Svete Stolice, odnosno ministar vanjskih poslova. Tako je zahvaljujući tim funkcijama, tvrde njegovi osporavatelji, bio detaljno upoznat s planiranjem Hitlerovih ratnih pohoda i zločinima koje je počinila nacistička Njemačka.

Premda ni njegovi prethodnici nisu kanonizirali Pia XII, u toj odluci posebno je čvrst papa Franjo. Kao razlog za takav odnos, papa Franjo je objasnio da još nije pronađeno drugo čudo pape Pia XII koje je uvjet za proglašenje svetim. Na kraju posjeta Izraelu, papa Franjo je novinarima jasno je dao do znanja da se kanonizacija Pia XII neće provesti.

“Još uvijek nema čuda”, rekao je. “Ako nema čuda, ne može se ići naprijed, postupak je blokiran.” No papa Franjo nije se pridržavao tog kriterija za kanonizacije pape Ivana XXIII, ali i još nekih crkvenih velikodostojnika, koje je proglasio svetim, a nisu imali dva čuda.

Slično kao i kod kardinala Stepinca gdje se Pravoslavna crkva i židovske organizacije protive njegovoj kanonizaciji, tako i brojne utjecajne židovske udruge traže od Vatikana da odustane od zahtjeva da se papa Pio XII proglasi svetim. Stoga je jasno da je u pitanju nešto posve drugo: odnos pape Pia XII spram holokausta i nacističkih i fašističkih zločina tijekom II Svjetskog rata.

Tajne veze s Hitlerom i Mussolinijem

Slične sumnje razlog su što ni kardinal Stepinac još nije proglašen svetim. Više svjetla na slučaj pape Pia XII bacila je knjiga Davida Kertzera, dobitnika Pulitzerove nagrade, “Papa u ratu. Tajna povijest Mussolinija, Hitlera i Pia XII”, koja je objavljena krajem svibnja prošle godine.

Kertzer je američki antropolog, povjesničar i akademik, specijaliziran za političku, demografsku i vjersku povijest Italije. Zbog brojnih kritika na račun papine odluke da ne kanonizira Pia XII, Vatikan je, upravo na poticaj pape Franje, 2020. učinio javnim oko 16 milijuna dokumenata o papi Piu XII. Time je očito želio pokazati javnosti zašto do sada Piju XII nije proglasio svetim.

“Crkva se ne boji povijesti”, istakao je papa Franjo u ožujku 2019., kada je odlučio skinuti oznaku tajnosti s dokumenata koji se odnose na Pija XII. Priznao je da njegova ostavština uključuje “trenutke teških problema, mučne odluke ljudske i kršćanske razboritosti, koje bi se nekima mogle činiti kao suzdržanost”.

Dugotrajna analiza novih dokumenata

Predviđa se da će proći cijelo desetljeće dok se ne analiziraju svi dokumenti koji su prethodno bili skriveni od očiju javnosti. No, Kertzer je prvi koji je na temelju njih već objavio knjigu. U njoj istražuje razloge za politiku neutralnosti Vatikana tijekom II Svjetskog rata te posljedice šutnje pape Pija XII o masovnim ubojstvima Židova.

Kertzer je tako otkrio dokumente iz kojih je vidljivo da se papa Pio XII bojao da bi njegovo javno protivljenje Hitleru moglo odbiti njemačke katolike od Vatikana. Za New York Times Kertzer je pak izjavio da je bio zaprepašten otkrićem kako je visoki vatikanski savjetnik napisao pismo Piu XII pozivajući ga da ne protestira protiv naredbe Nijemaca da se uhite svi talijanski Židovi i pošalju u koncentracijske logore.

Kertzer je također pronašao u arhivi potvrdu da je papa Pio XII počeo tajno pregovarati s Hitlerom već nekoliko tjedana nakon završetka konklave na kojoj je izabran. Posrednik je bio njemački nacistički princ, praunuk engleske kraljice Viktorije, koji je bio oženjen kćerkom talijanskog kralja. Čak dvije godine vodio je, u ime Hitlera, tajne razgovore s Piom XII.

Zaštita crkve za vrijeme terora nacista

Kertzer tvrdi da papa Pio XII “iako je imao nepobitne dokaze o kontinuiranom istrebljenju Židova, nikada nije osudio nacističke zločine”. Zaključuje kao je papa “bio spreman odreći se uloge moralnog vodiča kako bi sačuvao tisućljetnu moć Crkve”. Činjenica je, napominje Kertzer, da se Pio XII u prvim godinama rata bojao da će nacisti pobijediti. “Zbog toga je planirao Europu koja će biti pod kontrolom nacista uz pomoć Hitlerovog prijatelja Benita Mussolinija.

Papina glavna briga u tim ranijim godinama, od 1939. do 1942., bila je zaštititi Crkvu u vrijeme kad bi Europa mogla biti pod kontrolom nacista”. Među dokumentima Kertzer je također pronašao zapise koji otkrivaju da su 16. listopada 1943. njemački nacisti imali popise svih Židova u Rimu te da su išli vrata do vrata i uhićivali ih.

“Pronašli su njih oko 1.260., uhapsili ih, odveli u vojni koledž neposredno ispred zidina Vatikana i tamo ih držali dva dana”, tvrdi Kertzer te dodaje: “Novootkrivena arhiva pokazuje da je Vatikan nastojao dokazati da su neki od Židova bili kršteni te da ih se, sa stajališta crkve, ne bi trebalo smatrati Židovima. Radi toga je traženo da ih se ne odvodi u Auschwitz s ostalim Židovima”.

Pio kao heroj konzervativaca u Crkvi

Najstrašnije je međutim u tom slučaju to da ni Vatikan ni papa Pio XII nisu čak ni verbalno osudili likvidaciju Židova koji nisu kršteni. Vatikan je izvukao iz logora oko 250 krštenih Židova, dok je njih 1.007 ukrcano u vlak i otpremljeno u Auschwitz. Nakon tjedan dana većina je pobijena, a preživjelo je svega 16 logoraša.

Kertzer ističe da se, primjerice, u Njemačkoj i Francuskoj, Katolička crkva suočila sa svojom odgovornošću, ali da Vatikan nije. “Čak je Sveta Stolica izjavila 1998. da njihova demonizacija Židova nema apsolutno nikakve veze s holokaustom, što je, dakako, daleko od istine”, napominje Kertzer.

Zaključio je kako su pape i prije Franje pokušale kanonizirati Pia XII, ali da u tomu nisu uspjeli. “Pio XII je heroj desnog krila i konzervativaca u crkvi, koji vjeruju da je crkva pogriješila nakon njegove smrti s Drugim vatikanskim saborom pod njegovim nasljednikom, Ivanom XXIII”, zaključio je Kertzer svoju priču o papi Piu XII.

Papa je znao za nacističke tajne

Rasprave o ulozi pape Pia XII u Drugom Svjetskom ratu dodatno će rasplamsati dijelovi dokumenata iz vatikanskih arhiva koji će biti objavljeni u knjizi istraživača i arhivista Vatikanskog apostolskog arhiva Giovanni Cocca. Naime, milanski dnevni list Corriere della Sera objavio je izvod iz knjige u kojem je objavljeno pismo njemačkog isusovačkog svećenika Lothara Koeniga papinom tajniku isusovcu Robertu Leiberu, također Nijemcu, od 14. prosinca 1942.

U pismu napisanom na njemačkom Leibera izvještava papinog tajnika da su nacisti dnevno ubijali do 6.000 Židova i Poljaka iz Rawa Ruska, grada u prijeratnoj Poljskoj, koji je sada u Ukrajini. U tom je logoru stradalo ukupno 500.000 Židova. U vrijeme kad je Koenig poslao pismo upozorenja, tri tjedna prije Božića 1942., Papa je istodobno primao niz diplomatskih nota britanskih i poljskih izaslanika u Vatikanu s izvješćima da je već do tada u Poljskoj ubijeno do milijun Židova.

Cocco je objasnio da su informacije o nacističkom istrebljenju Židova dolazile od obaviještenog crkvenog izvora u Njemačkoj, koji je bio dio katoličkog antihitlerovskog otpora i koji je znao je za sve njihove tajne. “Sada je posve izvjesno da je Pio XII od Katoličke crkve u Njemačkoj dobio točne i detaljne vijesti o zločinima počinjenim nad Židovima”, zaključuje Cocco. To pismo pronađeno je 2019. u arhivu Državnog tajništva Vatikana.

Pomagao nacističkim prebjezima

Dio optužbi na ponašanje pape Pia XII odnosi se i na razdoblje neposredno nakon završetka rata. Tada je, naime, Vatikan organizirao bjegove nacističkih zločinaca u Južnu Ameriku, a među njima su bili i neki ustaše.

Također pokušao je ishoditi pomilovanje za nacističke ratne zločince nakon rata. “Opravdanje za pomoć nacističkim ratnim zločincima bila je kršćanska ljubav i milosrđe”, kaže Suzanne Brown-Fleming, čije se istraživanje usredotočuje na taj dio povijesti.

No papa Pio XII i Vatikan nisu se pridržavali tog načela kad su bili u pitanju Židovi, upozorava doktorica Brown-Fleming, direktorica međunarodnih akademskih programa Memorijalnog muzeja holokausta SAD-a i autorica nekoliko knjiga o holokaustu. Zanimljivo je da je Brown-Fleming unuka pobožnog i lokalno istaknutog nacista.

Otpor drugih religijskih organizacija

Ona je na temelju dokumenata zaključila da su nakon rata, u kasnim četrdesetim godinama prošlog stoljeća, postojali strahovi na najvišim razinama crkvenog vodstva da židovski vođe nemaju na umu katoličke interese i da imaju veliki utjecaj na američku vojnu politiku. “To je za mene bilo šokantno”, kaže Brown-Fleming. “Šest milijuna Židova je ubijeno, sigurno nisu bili u poziciji da odgovaraju za američku vojnu prisutnost u okupiranoj Njemačkoj.”

Općenito, Brown-Fleming vidi da je u Vatikanu ostalo “puno straha” od “mitske prijetnje koju predstavljaju Židovi i judaizam”. Nema sumnje da će o nizu nedavno otvorenih vatikanskih arhiva biti puno govora na konferenciji na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu sredinom mjeseca, jer oni bacaju novo svjetlo na odnos između pape Pia XII i Hitlera. Na skupu će sudjelovati brojni znanstvenici, a među njima i Kertzer i Coco.

Dokumenti iz arhiva, po procjenama povjesničara, sasvim sigurno neće ubrzati proces kanonizacije pape Pia XII. A dok Vatikan ne proglasi svetim papu Pia XII, tvrde u Rimu, neće ni kardinal Stepinac biti proglašen svetim. Dakle, njegova kanonizacija ne ovisi samo o otporu Pravoslavne crkve i židovskih udruga, kako se smatra u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Kanonizacija kardinala Stepinca, pokazuje se, ovisi ponajprije o odnosu Vatikana spram ostavštine pape Pia XII iz razdoblja II Svjetskog rata.