Obišli smo poplavljena mjesta i pronašli očajne ljude: 'Ovo smo gradili 17 godina, sad smo ostali bez svega'

Građani su neumorno iz podrumskih prostora i dvorišta izbacivali vodu, oko kuća su postavljene vreće s pijeskom koje vojska od jutra puni, ali ni one nisu pretjerano pomogle u obuzdavanju silovite Une. Kao niti boks barijere postavljene uz najkritičnije dijelove grada koje smo danas obišli. Mutna rijeka probila se i kroz njih.

Sve službe na terenu

U ispumpavanju vode pomažu visokotlačne pumpe postavljene na boks barijerama, ali i drugdje po gradu. Kako su nam kazali iz DVD-a Hrvatska Kostajnica, čijim pripadnicima vrve ulice grada, pumpe su se pokazale korisnima, ali još korisnije bi bile barijere na samoj obali. One koje već pet godina najavljuje šef Hrvatskih voda Zoran Đuroković.

No one se, objašnjavaju iz DVD-a, nisu mogle postaviti uz Unu zbog radova koji se u posljednje vrijeme vrše na obali. Pripadnici DVD-a Hrvatska Kostajnica nam kažu da su danonoćno na terenu, a osim njih građanima pomažu i volonteri Crvenog križa te članovi HGSS-a.

Dvor gotovo odsječen

Vodostaj rijeke Une nije stvorio probleme samo na području Hrvatske Kostajnice, već i na području općine Dvor. Tamo je nekoliko naselja, kao i sam grad Dvor, gotovo u potpunosti odsječeno od svega. Do Dvora se zbog ceste koja je poplavljena ne može doći iz smjera Hrvatske Kostajnice, a situacija nije ništa bolje ni kada se ide iz smjera Gline.

Na jednom dijelu cesta je zbog sanacije klizišta u potpunosti raskopana, te je inače zatvorena za promet. Ipak, s obzirom na poplavu između Hrvatske Kostajnice i Dvora, ta dionica, koja znači vožnju preko klizišta, sada je otvorena.

‘Tamo se može samo s čamcem’

Uputili smo se u Dvor kako bismo provjerili situaciju u tom gradu. Ceste su mahom bile puste, na njima tek pokoji prolaznik. Na punktu na cesti koja iz Dvora vodi prema Hrvatskoj Kostajnici, a koja je trenutno zatvorena zbog poplave, nas čeka Dejan Bojovski, pročelnik HGSS-a stanice Koprivnica. Netom prije nego smo se sreli, Bojovski se s ostatkom ekipe vraćao iz sela Unčani.

Cesta prema selu je također zatvorena, voda je, objašnjava, još uvijek poprilično visoko iznad dijela ceste. Do Unčana se, kaže, još i može nekako, većim autom ili kamionom, ali dalje – samo čamcem. “Imamo tamo baš sad jednog gospodina koji se treba vratiti za Zagreb. Pričekat ćemo da vidimo hoće li se voda na cesti povući. Ili ćemo ga prebaciti do Dvora čamcem, ili će moći proći svojim autom”, govori Bojovski.

‘U kontaktu smo s mještanima’

Kaže kako u Unčanima i okolnim selima većinom živi starije stanovništvo, ali ima i mlađih mještana. “Stalno smo s njima u kontaktu. Nazovu nas, kažu što trebaju i mi im to dopremimo”, govori Bojovski.

Jučer su se, kaže, više bavili opskrbom nego danas. “Ljudima su se dopremile potrepštine i pitka voda jer je preporuka da se ne koristi voda iz bunara”, tumači.

HGSS-ovci optimistični

Dok pričamo, pored nas prolazi kamion nakrcan bocama pitke vode. Vozač se zaustavlja i pita članove HGSS-a do kuda je prohodno. Objašnjava kako s dvije djelatnice Crvenog križa vozi vodu kako bi je podijelili ljudima.

U šali mu HGSS-ovci kažu da će s tolikim kamionom moći i kroz Unčane, ako se baš namjerio u tom smjeru. Razmjenjuju brojeve, a on će im, kaže, javiti do kud je stigao i dati im nove informacije o vodostaju. Bojovski je zbog svega optimističan. Vode je, kaže, manje nego jučer. “Una se povlači, što je dobro, a tijekom noći bi se situacija mogla još više popraviti”, ističe.

Puknuće nasipa u Sisku

Nakon Dvora, zaputili smo se prema Sisku, prema četvrti Galdovo gdje je danas došlo do puknuća nasipa uz rijeku Savu. Uslijed puknuća nasipa u potpunosti su poplavljeni prostori i objekti udruge za terapijsko jahanje KAS.

“Voda je probila u jutarnjim satima. Zaposlenik koji hrani konje dignuo je paniku i alarmirao sve”, govori nam Anita Trstenjak, tajnica Udruge KAS, opisujući kako je sve počelo. “Imamo sedam konja i on ih je sve izveo van. Da su ostali još neko vrijeme zatvoreni u objektima, utopili bi se. Sada su dobro, prebacili smo ih u Topolovac”, kaže Trstenjak.

Potop u 20 minuta

Kaže kako su Hrvatske vode dva dana pumpale vodu kako ne bi poplavio čitav prostor i teren koji koristi udruga, no Sava je bila jača od njih, kao i od nasipa.

“Sve je poplavilo u roku od 20 minuta. Kada sam došla u udrugu i ušla u kancelariju vode je bilo do koljena, još uvijek je. Pokušala sam spasiti što se moglo”, kazala je. Ističe kako je bilo najvažnije da spase papirologiju jer provode Europske projekte. Neke dokumente, kaže, treba čuvati i do pet godina.

‘Ostali smo bez svega’

U poplavi je, kaže Trstenjak, stradalo apsolutno sve što su gradili posljednjih 17 godina. “Kupili smo hranu za konje, sijeno koje je trebalo biti dostatno do prve košnje, ali je potopljeno. Ostali smo bez didaktičke opreme za jahanje, sedla su uništena, kao i sav alat za održavanje kompletnog prostora”, govori na rubu suza Trstenjak.

Kaže kako je glavni problem što nakon ove poplave više ne mogu provoditi terapije. “U Topolovcu gdje su trenutno konji nemamo ništa, a i mjesto je udaljeno od Siska. Didaktičke opreme više nemamo, a važna je fizioterapeutima za rad. Oni ne stave samo dijete na konja, nego koriste i razna pomagala kako bi animirali dijete, a mi smo sada ostali bez svega toga”, kaže Trstenjak.

Vojska, vatrogasci i djelatnici sisačke vodoprivrede pokušavaju sanirati oštećenje na nasipu. Ima ih više od stotinu, pune vreće s pijeskom te se bore s nabujalom Savom. Vrh vodenog vala u Sisak tek stiže.