Istina je voda duboka, duboko se i proročanski izrazila gospođa Vučemilović. Sada, međutim, ispada da iza Škorine abruptne ostavke ne stoje nikakve dubine nego najobičnije i vrlo prozaične plićine kakve inače bogato nadahnjuju pučke romane žanra ”plitka drama”. Novac, dakle, i žena, dakako ne Škorina.
To je objavio Nacional. Škoro je, kažu im njihovi izvori, zgrabio stranačke pare u svoje ruke, a u toj mu je operaciji asistirala asistentica, stanovita mladica na plaći u stranci – navedeno ime namjerno izostavljamo jer je slobodno mogla biti i neka druga – kojoj je doktor i politički vizionar Škoro kupovao skupe narukvice i druge darove na račun Domovinskog pokreta.
Uvalio po 70 kuna butelju
Pripovijest dalje kaže da su njih dvoje jedini raspolagali stranačkim bankovnim karticama i da su njoj, toj anonimnoj 25-godišnjakinji, odjednom svi morali polagati računi tko gdje putuje, zbog čega i zašto uopće. A u sljedećem poglavlju otkriva se i zaplet oko vina iz Škorine proizvodnje. Njega je, fino bogami, uvalio svome čedu Domovinskom pokretu po 70 kuna butelja, u količini za koju su mu imali platiti 52.000 eura.
Usputno primjećujem da bi se teško dalo objasniti što će jednoj omanjoj političkoj stranci tako razuzdani potoci graševine, ali navodno da im Škoro nije ni isporučio ugovorenih 5200 boca nego samo 1200.
I zbog svih tih događaja, koji nisu bili lijepi ni pohvalni, navodno su ga pritjerali da se povuče.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakav klišej
Naravno, postoji teoretska mogućnost da je Nacional sve to izmislio, premda nije vjerojatno da bi ijedan medij tako eksplicitno lagao i naslagivao. Istina, pojave se kojegdje takvi slučajevi, skroz fabricirane reportaže, lažni intervjui, nepostojeći izvori i incijali, ako se dobro sjećam, jedna novinarka, Amerikanka Janet Cook iz Washington Posta, čak je za svoju totalno izmišljenu priču dobila Pulitzera koga je onda morala vratiti.
Ali ne bi se reklo da je ovo taj slučaj, pucao bi si Nacional ne u noge nego drito u kičmu s takvom stvari. A i sudovi bi ga upokojili na duševnim bolima Miroslava Škore i rečene asistentice. Nisi trknut da se igraš životom.
Pa utoliko izgleda da će ipak brat gospođe Vučemilović morati vratiti pare i te hektolitre vina, stranku je već predao, kao što je falša Janet Cook vratila Pulitzera. Ah, što ćemo, sestra valjda nije ništa ni znala, nije njoj na račun stranke kupovao elegantne narukvice, a graševinu moguće i ne pije. I tako ta ”duboka” afera završava krajnje prizemno, kakav klišej, na lovi i ljubovci, pardon za ovo drugo, moguće stvarno da je curi koja mu može biti kći davao poklone zbog poštovanja za njen intelekt.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su ga toliki ljudi popušili?
Uglavnom, hrvatska politika, sirota nebila, definitivno je ostala bez Škore. Pri čemu iza te flash epizode s ”čovjekom bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja, koji će krojiti Hrvatsku po mjeri čovjeka i Hrvatsku kakvu je hrvatski narod zaslužio” (Ruža Tomašić) – ostaje jedno jedino pažnje vrijedno pitanje, sve drugo je čisti trash. A ono glasi: kako je moguće da su ga toliki ljudi popušili?
Kako, naime, kad se znalo da je momak iz svake ladice koja se u životu pred njim otvorila izvukao lijepu, a ponekad i nepripadnu korist za svoj duboki džep? I otkud se onda našlo toliko tih kojima je prodao bozu o sebi kao antipodu ”političkih elita koje su se potpuno otuđile od naroda u svojoj bahatosti i aroganciji”?
Što li je od njega i na temelju čega očekivalo onih 465.703 birača koji su ga birali u prvom krugu predsjedničkih izbora 2019. godine? Čime je zabljesnuo oko 200 tisuća građana koji su za njega glasali na lanjskim parlamentarnim izborima i opskrbili ga sa 16 mandata? I čime je to u svibnju navabio 106.300 glasova u Zagrebu?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žalosno je kako se lako na našim tezgama prodaju nestvarno šuplje priče. Iz toga je lako zaključiti koliko su ljudi zapravo očajni.
Očito, iza Škorine ostavke ne stoje nikakvi duboki politički razlozi. Morao je otići zbog starog klišeja - novca i žene
Predsjedniku Domovinskog pokreta presudili su mlada asistentica i neisporučeno vino
I tako ta 'duboka' afera završava krajnje prizemno, kakav klišej, na lovi i ljubovci, pardon za ovo drugo, moguće stvarno da je curi koja mu može biti kći davao poklone zbog poštovanja za njen intelekt.
Škorina sestra Vesna Vučemilović poručila je prije par dana zainteresiranima da se samo malo strpe jer će se – bez brige – uskoro doznati imena onih stranačkih zlotvora čije su opačine nagnale njenog svetački savršenog brata da napusti predsjedničko mjesto u Domovinskom pokretu.
Istina je voda duboka, duboko se i proročanski izrazila gospođa Vučemilović. Sada, međutim, ispada da iza Škorine abruptne ostavke ne stoje nikakve dubine nego najobičnije i vrlo prozaične plićine kakve inače bogato nadahnjuju pučke romane žanra ”plitka drama”. Novac, dakle, i žena, dakako ne Škorina.
To je objavio Nacional. Škoro je, kažu im njihovi izvori, zgrabio stranačke pare u svoje ruke, a u toj mu je operaciji asistirala asistentica, stanovita mladica na plaći u stranci – navedeno ime namjerno izostavljamo jer je slobodno mogla biti i neka druga – kojoj je doktor i politički vizionar Škoro kupovao skupe narukvice i druge darove na račun Domovinskog pokreta.
Uvalio po 70 kuna butelju
Pripovijest dalje kaže da su njih dvoje jedini raspolagali stranačkim bankovnim karticama i da su njoj, toj anonimnoj 25-godišnjakinji, odjednom svi morali polagati računi tko gdje putuje, zbog čega i zašto uopće. A u sljedećem poglavlju otkriva se i zaplet oko vina iz Škorine proizvodnje. Njega je, fino bogami, uvalio svome čedu Domovinskom pokretu po 70 kuna butelja, u količini za koju su mu imali platiti 52.000 eura.
Usputno primjećujem da bi se teško dalo objasniti što će jednoj omanjoj političkoj stranci tako razuzdani potoci graševine, ali navodno da im Škoro nije ni isporučio ugovorenih 5200 boca nego samo 1200.
I zbog svih tih događaja, koji nisu bili lijepi ni pohvalni, navodno su ga pritjerali da se povuče.
Kakav klišej
Naravno, postoji teoretska mogućnost da je Nacional sve to izmislio, premda nije vjerojatno da bi ijedan medij tako eksplicitno lagao i naslagivao. Istina, pojave se kojegdje takvi slučajevi, skroz fabricirane reportaže, lažni intervjui, nepostojeći izvori i incijali, ako se dobro sjećam, jedna novinarka, Amerikanka Janet Cook iz Washington Posta, čak je za svoju totalno izmišljenu priču dobila Pulitzera koga je onda morala vratiti.
Ali ne bi se reklo da je ovo taj slučaj, pucao bi si Nacional ne u noge nego drito u kičmu s takvom stvari. A i sudovi bi ga upokojili na duševnim bolima Miroslava Škore i rečene asistentice. Nisi trknut da se igraš životom.
Pa utoliko izgleda da će ipak brat gospođe Vučemilović morati vratiti pare i te hektolitre vina, stranku je već predao, kao što je falša Janet Cook vratila Pulitzera. Ah, što ćemo, sestra valjda nije ništa ni znala, nije njoj na račun stranke kupovao elegantne narukvice, a graševinu moguće i ne pije. I tako ta ”duboka” afera završava krajnje prizemno, kakav klišej, na lovi i ljubovci, pardon za ovo drugo, moguće stvarno da je curi koja mu može biti kći davao poklone zbog poštovanja za njen intelekt.
Kako su ga toliki ljudi popušili?
Uglavnom, hrvatska politika, sirota nebila, definitivno je ostala bez Škore. Pri čemu iza te flash epizode s ”čovjekom bogoljublja, domoljublja i čovjekoljublja, koji će krojiti Hrvatsku po mjeri čovjeka i Hrvatsku kakvu je hrvatski narod zaslužio” (Ruža Tomašić) – ostaje jedno jedino pažnje vrijedno pitanje, sve drugo je čisti trash. A ono glasi: kako je moguće da su ga toliki ljudi popušili?
Kako, naime, kad se znalo da je momak iz svake ladice koja se u životu pred njim otvorila izvukao lijepu, a ponekad i nepripadnu korist za svoj duboki džep? I otkud se onda našlo toliko tih kojima je prodao bozu o sebi kao antipodu ”političkih elita koje su se potpuno otuđile od naroda u svojoj bahatosti i aroganciji”?
Što li je od njega i na temelju čega očekivalo onih 465.703 birača koji su ga birali u prvom krugu predsjedničkih izbora 2019. godine? Čime je zabljesnuo oko 200 tisuća građana koji su za njega glasali na lanjskim parlamentarnim izborima i opskrbili ga sa 16 mandata? I čime je to u svibnju navabio 106.300 glasova u Zagrebu?
Žalosno je kako se lako na našim tezgama prodaju nestvarno šuplje priče. Iz toga je lako zaključiti koliko su ljudi zapravo očajni.