Oporba će Bandića pokušati rušiti referendumom; zvuči krasno, ali provjerili smo kolike su im zbilja šanse
Da bi ga se srušilo za to treba glasati 100.000 ljudi više nego što je glasalo protiv Bandića 2017.
U situaciji kad se dug grada popeo na milijardu kuna i kad ga vjerovnici već prodaju faktoring agencijama, jasno je da politički potezi moraju biti ambiciozni i radikalni. Stoga je i razumljivo da je šef zagrebačkog SDP-a Gordan Maras obznanio kako kreće u pokretanje referenduma za opoziv Milana Bandića. Potez je pritom politički savršeno logičan – jer se doima da je pravo vrijeme za pokušaj dodatnog klimanja uzdrmanog gradonačelnika, a u isto vrijeme se u nezgodan položaj stavlja sve nevoljnijeg koalicijskog Bandićevog partnera u glavnom gradu – HDZ.
Pitanje je, međutim, realnosti. Doći do referenduma za rušenje Bandića i na njemu uspjeti ne samo da nije lako, nego je prokleto teško.
Ne velika, nego vrlo velika koalicija
Dva su načina na koja se referendum o opozivu gradonačelnika (i njegovih zamjenica – idu u paketu) može raspisati: potpisima građana ili dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Gradskoj skupštini. Potonja opcija je, ne dođe li do potpunog urušavanja Bandićevog imperija sasvim nerealna, u Klubu gradskih zastupnika njegove stranke ima 16 članova, samo dva manje od blokirajuće trećine svih zastupnika.
Većina kojom je izglasan posljednji gradski proračun, prije niti dva mjeseca, pritom je iznosila 28 ruku. Protiv Bandića je, dakle, bilo tek 23 zastupnika. Za dvotrećinsku većinu ih treba 34. Dakle, u roku od samo dva mjeseca bi čak 11 ljudi trebalo prijeći s Bandićeve na oporbenu stranu. Još gore, u toj brojci bi morao biti cijeli, ili gotovo cijeli Kluba gradskih zastupnika HDZ-a, koji čini sedam ljudi. Koliko je realno da HDZ s Marasom i zagrebačkom ljevicom, dakle Tomislavom Tomaševićem, Radom Borić i ostalima ide rušiti Bandića? I koliko bi glasno stranačka desnica u HDZ-u i oni izvan te stranke vikali o “velikoj koaliciji”, čak “vrlo velikoj koaliciji” na djelu?
Tvrda matematika
Politički je nešto realnija mogućnost rušenja Bandića referendum za koji bi se skupili potpisi građana. No, osim politike, ovdje igra i matematika. A ona je na zagrebačkom terenu tvrda, teška.
Za referendum o opozivu, naime, treba 20 posto od ukupnog broja upisanih birača u jedinici lokalne samouprave. Kako je u drugom krugu lokalnih izbora 2017. godine u Zagrebu bilo malo više od 693 tisuće birača, za raspisivanje referenduma treba prikupiti nešto manje od 139 tisuća potpisa. Što nije nimalo lak zadatak – to je za osam tisuća više potpisa nego što je glasova dobila Bandićeva protukandidatkinja u drugom krugu izbora.
Gdje naći još sto tisuća protivnika Milana Bandića?
Ali, to je tek početak. Ukoliko Maras i ekipa prikupe potpise za rušenje Bandića i referendum bude raspisan (krenu li odmah sa skupljanjem potpisa, referendum bi mogao biti održan početkom ljeta), na njemu se većina građana treba izjasniti za smjenu gradonačelnika. S obzirom na raspoloženje u javnosti, to ne izgleda kao nemoguća misija. Ali, to je tek prvi uvjet da opoziv bude valjan – po Zakonu o lokalnoj samoupravi ta većina za smjenu mora pritom brojati najmanje ⅓ od ukupnog broja birača!
U Zagrebu to znači da na referendumu opoziv Bandića mora zaokružiti najmanje cca 231 tisuća ljudi – čak 100.000 birača više nego što je svoj glas dalo Anki Mrak Taritaš u lipnju 2017. godine. Ili, da bude plastičnije, više od 81 posto od svih birača koji su tad izašli na drugi krug izbora za gradonačelnika.