Gemišt s labudovima
Formalni razlog Bandićevog napada na ministricu je navodno sporni trošak izrade metodičkih priručnika koji se neće primjenjivati u “Školi za život” (7,3 milijuna kuna) i nabava 8000 tableta po cijeni koja je, navodno, dvostruko viša od tržišne.
Atak gradonačelnika inače toliko osjetljivog na trošenje proračunskog novca da se pojam “zlatni WC-i” vezuje isključivo uz Zagreb i Milana Bandića, izazvao je i žestoki odgovor HNS-a. Pa su tako, odjednom, mostovi po Zagrebu postali nesigurni za građane, a u paljbi između dva HNS-ova ministarstva i Bandića nisu se pretjerano birale riječi.
Rat ograničenog dosega dvije manje stranke vladajuće koalicije ne bi bio, međutim, toliko zanimljiv i znakovit da ne dolazi u vrijeme najvećih napetosti u HDZ-u. U čekanju velikog obračuna s labudovima i ostalim devijacijama stožerne stranke, tako se otvorio i front unutar koalicije i pojačao dojam posvemašnje političke nestabilnosti koja je izletjela pred oči javnosti nakon objave HDZ-ovog lošeg rezultata na europskim izborima.
Cijena opoziva
Teorija oko toga zbog čega je Bandić odjednom odlučio udariti na Divjak (i HNS) ima otprilike kao i onih o iznenadnom odlasku iz politike premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera prije deset godina. No, dok se motivi gradonačelnikovog udara ne raščiste, zanimljivo se pozabaviti potencijalnim posljedicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Da bi se pokrenula procedura opoziva nekog od ministara potreban je potpis 31 saborskog zastupnika. Dosta saborskih klubova je već (s indignacijom) odbilo ideju o tome da potpišu Bandićevu inicijativu, makar su neki, poput SDP-a, spremni glasati za opoziv ministrice. No, ključno pitanje nije može li Bandić skupiti 31 potpis za opoziv Divjak. Ključno je može li Bandić uopće računati na 12 ljudi, koje navodno kontrolira u Saboru (11 u Klubu Stranke rada i solidarnosti, plus nezavisni Željko Lacković koji je u parlament ušao kao zamjena Milana Bandića).
Strašni birački sud
S obzirom na to da su neki od tih ljudi već (anonimno) izrazili skepsu prema cijeloj akciji opoziva Divjak, Bandić bi se, poput gospođe iz Velike Britanije s početka teksta, mogao naći u problemčiću. Naime, ne računajući možda neke zastupnike nacionalnih manjina iz Kluba Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika, dobar dio tog kluba s priličnom sigurnošću može računati na to da odrađuje posljednji saborski mandat. Kažimir Varda, Marija Puh, Ana Komparić Devčić, Mladen Madjer, Milanka Opačić i Zdravko Ronko izabrani su s liste Narodne koalicije, koju su predvodili SDP i Zoran Milanović. Ivica Mišić je, pak, izabran na listi Živog zida. Svi oni su, dakle, iz oporbenih redova pretrčali u vladajuće i time svoje buduće političke ambicije sveli na minimum.
Koliki je dakle interes tih ljudi da svojim potpisom ili glasom izazovu nestabilnost u vladajućoj većini i potencijalno toliko potresu Vladu da izazovu njen pad? Koji bi, pritom, značio njihov prijevremeni povratak ili prvo pred strašni birački sud, ili odmah u političku anonimnost?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mjehur od sapunice
Ne želeći podcijeniti mogućnosti uvjeravanja koje su na raspolaganju vječitom gradonačelniku uvjerljivo najbogatijeg i najmoćnijeg grada u Hrvatskoj, iz ove se perspektive čini prilično nevjerojatnim da svi članovi Bandićevog kluba potpišu inicijativu za smjenu Divjak. Ako, dakle, Bandić ostane kratak za nekoliko od “svojih” 12 potpisa, pokazat će se da je njegova već opjevana politička moć na razini države, nastala neprestanim okupljanjem “žetončića”, kako je znao okarakterizirati nove članove svog kluba, zapravo mjehur od sapunice.
Moglo bi se, dakle, pokazati da je broj Bandićevih ljudi, na koje zagrebački gradonačelnik u Saboru može bezrezervno računati daleko manji. Snaga sve nervoznijeg šefa Zagreba postala bi tako mnogo bliža njegovim izbornim rezultatima na nacionalnoj razini – na europskim izborima je, podsjetimo, njegova lista osvojila tek 1,97 posto glasova.
Alien i manevarska municija
Ukoliko Bandić ipak uspije disciplinirati svih “svojih” 12 zastupnika da mu daju potpise, bila bi to svojevrsna pokazna vježba snage Plenkoviću. No, obojica znaju da su potpisi tek manevarska municija. Pravo, bojevo streljivo, ispaljuje se tek pri glasanju o povjerenju i veliko je pitanje bi li i tad – kad bi se pad Vlade (i skraćivanje mandata svim saborskim zastupnicima) osjetio opako blizu, poput Alienovog daha na obrazu Sigourney Weaver – Bandićevi “žetončići” bili disciplinirani.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kad se stvari ovako poslože, čini se da je jedini način na koji Bandić može doći makar do 31 potpisa za smjenu Blaženke Divjak taj da na svoju stranu privuče dio saborskih zastupnika HDZ-a. E, to bi bila demonstracija snage, ravno u lice Andreju Plenkoviću.
No, HDZ je na vlasti. Andrej Plenković je premijer. Rasplet u kojem mu Bandić otkida dio kluba čini se daleko većim SF-om od maloprije spomenutog Aliena.
Svi pristojni ljudi
Ipak, valja s oprezom napomenuti da je na jučerašnjem brifingu za medije ministrica Divjak, kako piše srednja.hr, najmanje pet puta apelirala na javnost za podršku reformi školstva. “Pozivam sve pristojne ljude da dobro razmisle o tome što bi značilo zaustavljanje reforme”, kazivala je ministrica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Događa li se doista u pozadini nešto što bi Bandića moglo pogurati ne samo do 12, ni do 31 potpisa, nego i do 76 glasova za smjenu ministrice i praktično rušenje Vlade, pokazat će naredni dani. U ovom trenutku se, ipak, čini da je gradonačelnik, s obzirom na karte koje ima, krenuo u mrvicu preveliki blef. Ili da je potpuno uvjeren kako je ono što ima u rukama sasvim dovoljno za promjenu ukupnog odnosa snaga u svoju korist. Baš poput Therese May prije dvije godine i dva mjeseca.
Bandićev rat s Divjak mogao bi za njega nezgodno završiti. I konačno pokazati da ne kontrolira svojih 12 zastupnika
Prikupljanje potpisa za smjenu Divjak moglo bi dati odgovor na pitanje jesu li Bandićevi zastupnici doista - Bandićevi
Ukoliko Bandić ipak uspije disciplinirati svih “svojih” 12 zastupnika da mu daju potpise, bila bi to svojevrsna pokazna vježba snage Plenkoviću. No, obojica znaju da su potpisi tek “manevarska municija”. Pravo, bojevo streljivo, se ispaljuje tek pri glasanju o povjerenju i veliko je pitanje bi li i tad - kad bi se pad Vlade (i skraćivanje mandata svim saborskim zastupnicima) osjetio opako blizu, poput Alienovog daha na obrazu Sigourney Weaver - Bandićevi “žetončići” bili disciplinirani.
Theresa May imala je fenomenalnu ideju. U travnju 2017. godine učinilo joj se da je najbolje da raspiše izvanredne izbore i tako pojača parlamentarnu većinu njenih torijevaca kako bi lakše odradila Brexit. Dvije godine i dva mjeseca kasnije, dakle danas, postoji deset kandidata za upražnjeno mjesto čelnika torijevaca i premijera Velike Britanije. Brexit i dalje postoji samo na papiru.
Fenomenalnu ideju imao je neki dan i Milan Bandić. Napast će žestoko Blaženku Divjak, nestranačku ministricu znanosti i obrazovanja iz kvote HNS-a i zatražiti da predsjednik Vlade Andrej Plenković “postupi državnički”, dakle, da ju smijeni. Ako to ne prođe, njegov saborski klub počet će prikupljati potpise za opoziv Divjak.
Gemišt s labudovima
Formalni razlog Bandićevog napada na ministricu je navodno sporni trošak izrade metodičkih priručnika koji se neće primjenjivati u “Školi za život” (7,3 milijuna kuna) i nabava 8000 tableta po cijeni koja je, navodno, dvostruko viša od tržišne.
Atak gradonačelnika inače toliko osjetljivog na trošenje proračunskog novca da se pojam “zlatni WC-i” vezuje isključivo uz Zagreb i Milana Bandića, izazvao je i žestoki odgovor HNS-a. Pa su tako, odjednom, mostovi po Zagrebu postali nesigurni za građane, a u paljbi između dva HNS-ova ministarstva i Bandića nisu se pretjerano birale riječi.
Rat ograničenog dosega dvije manje stranke vladajuće koalicije ne bi bio, međutim, toliko zanimljiv i znakovit da ne dolazi u vrijeme najvećih napetosti u HDZ-u. U čekanju velikog obračuna s labudovima i ostalim devijacijama stožerne stranke, tako se otvorio i front unutar koalicije i pojačao dojam posvemašnje političke nestabilnosti koja je izletjela pred oči javnosti nakon objave HDZ-ovog lošeg rezultata na europskim izborima.
Cijena opoziva
Teorija oko toga zbog čega je Bandić odjednom odlučio udariti na Divjak (i HNS) ima otprilike kao i onih o iznenadnom odlasku iz politike premijera i predsjednika HDZ-a Ive Sanadera prije deset godina. No, dok se motivi gradonačelnikovog udara ne raščiste, zanimljivo se pozabaviti potencijalnim posljedicama.
Da bi se pokrenula procedura opoziva nekog od ministara potreban je potpis 31 saborskog zastupnika. Dosta saborskih klubova je već (s indignacijom) odbilo ideju o tome da potpišu Bandićevu inicijativu, makar su neki, poput SDP-a, spremni glasati za opoziv ministrice. No, ključno pitanje nije može li Bandić skupiti 31 potpis za opoziv Divjak. Ključno je može li Bandić uopće računati na 12 ljudi, koje navodno kontrolira u Saboru (11 u Klubu Stranke rada i solidarnosti, plus nezavisni Željko Lacković koji je u parlament ušao kao zamjena Milana Bandića).
Strašni birački sud
S obzirom na to da su neki od tih ljudi već (anonimno) izrazili skepsu prema cijeloj akciji opoziva Divjak, Bandić bi se, poput gospođe iz Velike Britanije s početka teksta, mogao naći u problemčiću. Naime, ne računajući možda neke zastupnike nacionalnih manjina iz Kluba Stranke rada i solidarnosti i nezavisnih zastupnika, dobar dio tog kluba s priličnom sigurnošću može računati na to da odrađuje posljednji saborski mandat. Kažimir Varda, Marija Puh, Ana Komparić Devčić, Mladen Madjer, Milanka Opačić i Zdravko Ronko izabrani su s liste Narodne koalicije, koju su predvodili SDP i Zoran Milanović. Ivica Mišić je, pak, izabran na listi Živog zida. Svi oni su, dakle, iz oporbenih redova pretrčali u vladajuće i time svoje buduće političke ambicije sveli na minimum.
Koliki je dakle interes tih ljudi da svojim potpisom ili glasom izazovu nestabilnost u vladajućoj većini i potencijalno toliko potresu Vladu da izazovu njen pad? Koji bi, pritom, značio njihov prijevremeni povratak ili prvo pred strašni birački sud, ili odmah u političku anonimnost?
Mjehur od sapunice
Ne želeći podcijeniti mogućnosti uvjeravanja koje su na raspolaganju vječitom gradonačelniku uvjerljivo najbogatijeg i najmoćnijeg grada u Hrvatskoj, iz ove se perspektive čini prilično nevjerojatnim da svi članovi Bandićevog kluba potpišu inicijativu za smjenu Divjak. Ako, dakle, Bandić ostane kratak za nekoliko od “svojih” 12 potpisa, pokazat će se da je njegova već opjevana politička moć na razini države, nastala neprestanim okupljanjem “žetončića”, kako je znao okarakterizirati nove članove svog kluba, zapravo mjehur od sapunice.
Moglo bi se, dakle, pokazati da je broj Bandićevih ljudi, na koje zagrebački gradonačelnik u Saboru može bezrezervno računati daleko manji. Snaga sve nervoznijeg šefa Zagreba postala bi tako mnogo bliža njegovim izbornim rezultatima na nacionalnoj razini – na europskim izborima je, podsjetimo, njegova lista osvojila tek 1,97 posto glasova.
Alien i manevarska municija
Ukoliko Bandić ipak uspije disciplinirati svih “svojih” 12 zastupnika da mu daju potpise, bila bi to svojevrsna pokazna vježba snage Plenkoviću. No, obojica znaju da su potpisi tek manevarska municija. Pravo, bojevo streljivo, ispaljuje se tek pri glasanju o povjerenju i veliko je pitanje bi li i tad – kad bi se pad Vlade (i skraćivanje mandata svim saborskim zastupnicima) osjetio opako blizu, poput Alienovog daha na obrazu Sigourney Weaver – Bandićevi “žetončići” bili disciplinirani.
Kad se stvari ovako poslože, čini se da je jedini način na koji Bandić može doći makar do 31 potpisa za smjenu Blaženke Divjak taj da na svoju stranu privuče dio saborskih zastupnika HDZ-a. E, to bi bila demonstracija snage, ravno u lice Andreju Plenkoviću.
No, HDZ je na vlasti. Andrej Plenković je premijer. Rasplet u kojem mu Bandić otkida dio kluba čini se daleko većim SF-om od maloprije spomenutog Aliena.
Svi pristojni ljudi
Ipak, valja s oprezom napomenuti da je na jučerašnjem brifingu za medije ministrica Divjak, kako piše srednja.hr, najmanje pet puta apelirala na javnost za podršku reformi školstva. “Pozivam sve pristojne ljude da dobro razmisle o tome što bi značilo zaustavljanje reforme”, kazivala je ministrica.
Događa li se doista u pozadini nešto što bi Bandića moglo pogurati ne samo do 12, ni do 31 potpisa, nego i do 76 glasova za smjenu ministrice i praktično rušenje Vlade, pokazat će naredni dani. U ovom trenutku se, ipak, čini da je gradonačelnik, s obzirom na karte koje ima, krenuo u mrvicu preveliki blef. Ili da je potpuno uvjeren kako je ono što ima u rukama sasvim dovoljno za promjenu ukupnog odnosa snaga u svoju korist. Baš poput Therese May prije dvije godine i dva mjeseca.