Osijek mora obitelji Židova koji su ubijeni u Auschwitzu vratiti 5 milijuna kuna za oduzetu tvornicu u centru grada
Bračni par Heller imao je Prvu tvornicu octa. Imovina im je oduzeta, oni su završili u logoru, povijest obitelji je mučna
U središtu Osijeka nekoć je radila Prva tvornica octa. Početkom prošlog stoljeća vodio ju je poduzetnik Aron Heller. Prostirala se, zajedno s posjedom obitelji Heller na oko četiri tisuće kvadrata u središtu grada, nekadašnjoj Desatičinoj, a današnjoj Županijskoj ulici, na kućnom broju 17. Helleri su bili poznati industrijalci. Židovi. Njihova tvornica bila je značajan dio osječke industrije na početku 20. stoljeća. Nakon Drugog svjetskog rata obitelji je ta vrijedna imovina odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz travnja 1952., oduzeta.
Sada, međutim, stiže nova sudska odluka. Prije nekoliko dana Općinski sud u Osijeku donio je nepravomoćnu presudu kojom Grad Osijek mora nasljedniku obitelj Heller, Alexanderu Auferberu iz Izraela, platiti nešto više od pet milijuna kuna naknade za oduzete nekretnine. Naime, Prva tvornica octa, kao i cijeli posjed Hellerovih, gradske su vlasti odavno prodale. Učinjeno je to, kako kaže osječki sud, potpuno nezakonito, odnosno prije nego što je povrat imovine nasljednicima u Izraelu bio okončan. Sada su tamo potpuno nove zgrade i nekretnine se ne mogu fizički vratiti židovskoj obitelji. Zato će Osijek morati platiti tržišnu vrijednost kvadrata otetih Auferberovom djedu, Aronu Helleru.
Obitelj Heller – od Osijeka do Auschwitza
Priča ove osječke obitelji datira u 19. stoljeće. Aron Heller rođen je davne 1860. godine. Sa svojom suprugom Luizom Eicner, rođenom 1882., izgradio je uspješan biznis. Kći Olga rodila im se 1922. godine. Uspjeli su 1933. zajedno kupiti Prvu tvornicu octa u Osijeku. S poslovanjem su nastavili sve do Drugog svjetskog rata. Međutim, u travnju 1941. sva ta imovina im je oduzeta.
Aron i Luiza završavaju u logoru Auschwitz. Prema izvodima iz matice umrlih oboje su tamo stradali već 31. kolovoza 1942. godine. Njihova kćer Olga uspjela je nekako preživjeti holokaust, a njezin budući odabranik, Miroslav Auferber, bio je među logorašima koji su se u travnju 1945. spasili bijegom iz Jasenovca. Do tada se Auferber nalazio u logorskoj radnoj grupi Kožara, da bi se nakon izlaska na slobodu priključio partizanima.
Iduće godine, Auferber se, kako proizlazi iz dokumentacije u sudskom spisu, oženio upravo Olgom Heller. U studenom 1946. rodio im se i sin Alexander. Iako su, dakle, preživjeli Drugi svjetski rat relativno brzo napuštaju Hrvatsku i odlaze u Izrael. Njihova imovina – tvornica octa i posjed u središtu Osijeka, ostaju napušteni. Olga Auferber formalno je bila vlasnica tih nekretnina, jer ih je naslijedila od svojih roditelja. Rješenje o nasljeđivanju donijeto je u prosincu 1946. godine.
Vrhovni sud oduzeo je obitelji tvornicu
Međutim, kako se obitelj neko vrijeme nije vraćala iz Izraela, ondašnje Ministarstvo industrije i rudarstva 1947. traži da Prva tvornica octa, koja je cijelo vrijeme dobro radila, postane društveno vlasništvo Republike Hrvatske.
Objašnjavaju kako bi “vraćanje tvornice privatnim vlasnicima bilo štetno za narodnu privredu”. Vrhovni sud u travnju 1952. tu argumentaciju i prihvaća, te donosi rješenje kojim se Auferberima oduzima obiteljska ostavština u Hrvatskoj. Odluka je bila utemeljena na tada vrijedećem Zakonu o postupanju s imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagača.
Kako je Osijek stekao židovsku imovinu
Iako je Osijek upravo u tom periodu od pedesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća bio jedno od vodećih industrijskih središta bivše države, ta se slika mijenja do 1990. godine. Naime, dio industrije se gasi, a dio definitivno izmješta iz središta na rubne dijelove grada. Tako i lokacija u Desetičinoj ulici 17 taj period dočekuje kao neizgrađeno zemljište.
Grad Osijek, kojeg je tada – nakon prvih višestranačkih izbora, kao kandidat HDZ-a, vodio Zlatko Kramarić – vlasnik nekretnina obitelji Auferber postaje u kolovozu 1990. godine.
U posjed mu je predaje ondašnja Komisija za financije. Već mjesec dana kasnije gradske vlasti izdaju tada moćnoj građevinskoj tvrtki ‘Gradnja’ iz Osijeka dozvolu za izgradnju stambeno-poslovnog objekta baš na parceli na kojoj se nekoć nalazila Hellerova tvornica octa. Zemljište im je dodijeljeno neposrednom pogodbom. U dokumentaciji je pisalo da je u pitanju neizgrađena čestica.
Na drugom dijelu zemljišta Auferberovih, Grad Osijek dozvoljava u veljači 1991. Fondu za stambeno gospodarstvo Općine Osijek također gradnju stambeno-poslovnog objekta.
Osijek je nezakonito dao zemljište?
Učinjeno je to iako se, kaže sada sud, nije smjelo. Naime, 1. svibnja 1990. trebao je biti zaustavljen svaki oblik raspolaganja imovinom oduzetom za vrijeme komunističke vlasti. To je propisivao Zakon o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Drugim riječima Grad Osijek nije mogao u ljeto 1990. dati nekretninu obitelji Auferber građevinskim tvrtkama.
Da je to nekim slučajem želio učiniti morao je tražiti od Vlade izuzimanje tih nekretnina od zabrane. Međutim, Vlada RH potvrdila je u lipnju prošle godine sudu, da se to nikada nije dogodilo.
Sudski proces protiv Grada Osijeka
Taj dopis Vlade nalazi se u sudskom spisu Općinskog suda u Osijeku na kojem je Alexander Auferber pokrenuo postupak protiv Grada Osijeka. Još 2003. on je bio podnio zahtjev za utvrđivanje naknade za oduzetu imovinu. Nije u prvom trenutku bilo jasno ima li na to uopće pravo budući da nije državljanin Republike Hrvatske. U međuvremenu je Ustavni sud RH donio odluku da i stranci ipak mogu dobiti naknadu.
Auferber, kaže nam njegov odvjetnik Albin Hotić, unatoč svemu voli svoju djedovinu. U Hrvatsku se vraćao u više navrata zbog postupka za otetu imovinu. Sve traje jako dugo. No, novi moment događa se prije dvije i pol godine. U veljači 2017. Ured državne uprave u Osijeku, koji je do tada još vodio postupak utvrđivanja naknade, traži od gospodina Auferbera da ipak pokrene i sudski proces protiv Grada Osijeka.
Trebalo je, naime, razjasniti jesu li ugovori kojima je Grad ustupio nekretninu židovske obitelji uopće vrijedeći. Alexander Auferber ubrzo i podiže tužbu kojom traži da se utvrdi kako su gradske vlasti zapravo nezakonito raspolagale njegovim nasljedstvom, te da mu plate naknadu za otetu imovinu.
Sada kreću teći i kamate
Vještaci tijekom suđenja utvrđuju da nekretnina u središtu Osijeka vrijedi 5.002.000 kuna. Riječ je o tržišnoj vrijednosti na koju bi gospodin Auferber imao pravo da je Grad Osijek sredinom 1990., po tada vrijedećem zakonu i uz pomoć Vlade RH, proveo proces oduzimanja imovine njegovoj obitelji.
Kako nadležna tijela to nisu učinila, već su mu obiteljske nekretnine jednostavno uzeli, budžet Grada Osijeka mogao bi, ako ova presuda postane pravomoćna, ostati bez značajnog novčanog iznosa. Naime, s danom donošenja nepravomoćne presude počele su teći i kamate na milijunski iznos. Zbog izgubljene parnice Osijek bi trebao podmiriti i 354 tisuće kuna sudskih troškova gospodinu Auferberu.