Pozivala je KBC Osijek na dogovor, ali nisu htjeli

“Greške koje postoje kod pogrešnog obračuna plaća, odnosno prekovremenog rada, zasigurno su mogle biti ispravljene i bez sudskih sporova – kaže naša sugovornica. – Kolektivni ugovor za zdravstvo stupio je na snagu 1. prosinca 2013. godine, a već prvi obračun plaća za prosinac te godine, koji je isplaćen u siječnju 2014., bio je pogrešan. Prve tužbe iz našeg odvjetničkog ureda izašle su još početkom 2015. godine, i najkasnije tada sustav se trebao ozbiljno pozabaviti ovom tematikom”, kaže Mišević.

Sanja Mišević kaže kako ni nakon prvih nepravomoćnih, a naročito pravomoćnih presuda u korist liječnika nije bilo pokušaja nagodbe između bolnica i liječnika. Tvrdi kako je nakon prvih pokrenutih sporova, tijekom 2015. godine, u više navrata pozivala upravu Kliničkog bolničkog centra Osijek na dogovor, međutim nikada se nije sjelo za stol.

“Kroz suradnju s Hrvatskim liječničkim sindikatom, koji se oko tog problema krajem 2018. uključio u pokretanje sudskih sporova, znamo da je sindikat godinu dana prije pokušavao postići dogovor s Ministarstvom zdravstva o plaćanju dodataka u prekovremenom radu, no i ti pokušaji su bili bezuspješni. Štoviše, nakon što su bolnice pravomoćno izgubile više desetaka sporova, u sporove se kao umješača počelo pozivati Državno odvjetništvo. Neke bolnice su čak išle tako daleko da su predlagale da se kao umješača pozove i FINU i pojedina ministarstva. Time je samo dolazilo do odugovlačenja postupaka i gomilanja troškova”.

Teško je reći koliki su sudski troškovi

Koliki su sudski troškovi i koliko oni povećavaju ukupni iznos koji će morati biti isplaćen, teško je reći, no sigurno je da je upravo dugotrajnost pojedinih sudskih postupaka, uzrokovana inatom pojedinih bolnica, te troškove značajno uvećavala.

“Procijeniti prosječne troškove postupka nije jednostavno” – kaže osječka odvjetnica – “jer oni uvijek ovise o trajanju postupka, vrijednosti predmeta spora, je li u tom postupku netko pozvan kao umješač. Ono što načelno mogu reći je da su troškovi uvijek bili manji u sporovima s bolnicama koje nisu pokušavale odugovlačiti postupke, koje nisu inzistirale na miješanju Državnog odvjetništva, na provođenju financijskog vještačenja i sličnom.”

Visina troškova ovisi najviše od drugoj strani

“Troškovi su bili manji u sporovima s bolnicama koje su prije pokretanja postupka dostavile platne liste. U sporovima u kojima je bolnica sama radila obračun po zahtjevu iz tužbe, bez da smo morali tijekom postupka provoditi knjigovodstveno vještačenje, troškovi su uvijek bili značajno manji. Ukratko, visina troškova je najviše ovisila o držanju druge strane.”

“Kad god bi tuženici (bolnice) postavljali pitanje troška, uvijek sam ih upozoravala da trošak može biti i nula kuna, samo ako počnu pravilno obračunavati prekovremene sate. Pritisci na liječnike, kako bi ih se odvratilo od tužbe, nisu bili ni rijetki, još manje nježni. Od njih se, naravno, tražilo povlačenje tužbi”, tumači.

Bili su izloženi svakakvim situacijama

“Događali su se slučajevi u kojima liječnik, nakon što smo ishodili prvostupanjsku presudu koja je za njega pozitivna, zatraži da povučemo tužbu, jer mu je poslodavac izrijekom rekao da neće dobiti suglasnost za dodatni rad ukoliko tužba ne bude povučena. U takvim slučajevima tužbu smo povukli, a liječnik je nakon toga dobio suglasnost” – ilustrira odvjetnica Mišević čemu su sve bili izloženi pojedini liječnici i navodi drastičan slučaj jednog kirurga koji je skinut s rasporeda operacija, sve dok ne povuče tužbu.

“Dakle, zbog toga što on tužbom traži svoje plaće, ne dopušta mu se operirati pacijente. Naravno, tužba je i u ovom slučaju odmah povučena. Zato posebno pozdravljam one koje su se prvi odlučili krenuti u ovu bitku. Zahvaljujući njima, sada će i svi ostali koji iz bilo kojeg razloga nisu tužili, dobiti svoje plaće”, kaže Mišević.

Neki županijski sudovi su presudili u korist bolnica

No, povlačenje tužbi, zbog represija pojedinih bolnica prema liječnicima, nije bio jedini problem na putu do sudske zadovoljštine. Neki županijski sudovi presudili su u korist bolnica. Pitamo odvjetnicu Mišević kakva će sada biti sudbina tih presuda?

“Postoje svega tri presude županijskog suda kojima je presuđeno u korist bolnica. Odnosno, u kojima je sud zauzeo stav da je ovakav obračun prekovremenih sati ispravan. Ali, s druge strane postoji najmanje 600 pravomoćnih presuda u kojima je jasno zauzet stav da ovakav obračun nije u skladu s propisima. Spomenute tri presude također su predmetom revizije na Vrhovnom sudu te očekujem da će vijeće Vrhovnog suda, s obzirom na zauzeto pravno mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda, ove presude vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje”, kaže osječka odvjetnica.

Ministarstvo nosi velik dio odgovornost

Sanja Mišević koja je pokrenula prve tužbe protiv bolnica smatra kako Ministarstvo zdravstva snosi velik dio odgovornosti. “Do greške uvijek može doći, ali ako se za nju zna, a ona se ne ispravlja dugi niz godina, onda više ne možemo govoriti o tome da je problem neka greška iz 2013. godine, već je to nečinjenje da se ona ispravi”, priča.

“Ako analiziramo tijek pregovora koji su prethodili sklapanju kolektivnog ugovora, onda je lako uočiti kako je Ministarstvo zdravstva imalo namjeru da se kroz kolektivni ugovor u prekovremenom radu izrijekom isključi plaćanje spornih dodataka u prekovremenom radu (za posebne uvjete rada, za odgovornost, te za znanstveni stupanj), a na što sindikati nisu pristali. Ovo smatram jako bitnim, jer nakon što sindikati nisu pristali na ovakvu ponudu, takve odredbe su brisane iz konačne verzije kolektivnog ugovora. Međutim, već sljedeći obračun plaće je učinjen na način kao da su te odredbe ostale u kolektivnom ugovoru”, nastavlja.

Žao bi joj bilo da se ova borba ispolitizira

Osječka odvjetnica kaže kako bi joj bilo iznimno žao da se ova pravna borba politizira i da sada krenu svađe u čijoj je vladi nešto bilo, tko je tada bio ministar i slično. Njoj to, kao odvjetnici, nije u žiži interesa. Također, kaže, nije joj drago što si sada neke institucije pokušavaju priskrbiti zasluge za ispravljanje ove nepravde u zdravstvenom sustavu. Činjenica je, dodaje, da je njen odvjetnički ured više od dvije godine bio sam u toj bitci i cijelo vrijeme upozoravao da problem postoji i da svakim danom postaje sve veći.

Niti jedna udruga ili institucija nije, tada, bila sprema na suradnju. Tek nakon što je dobiveno više desetaka pravomoćnih presuda, na svim županijskom sudovima koji su u ovim sporovima mogli odlučivati, krajem 2017. i početkom 2018. godine, institucije se počinju uključivati i upozoravati na problem. Priznaje da je bilo puno lakše kada se to dogodilo.

Gotovo polovica novca ide nazad u proračun

S obzirom da su se počeli pojavljivati različiti iznosi koliko će država morati platiti liječnicima, pitamo osječku odvjetnicu Sanju Mišević zna li konkretnije o kojoj se svoti radi. “Ne znam o kojim brojkama se radi, niti je moj posao da o tome vodim računa. Moj posao je dokazati da je nešto zakonito i tražiti da se isprave nezakoniti postupci. Moj posao je također biti kotačić u izgradnji vladavine prava, u izgradnji instituta legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti. Koliko će to koštati državu, ne znam, ali znam da vladavina prava nema cijenu, ne možete je kupiti, samo je možete graditi”, priča.

“Zato, koliko god da država bude platila ove sudske postupke, korist koju kao društvo i država imamo od toga je nemjerljiva. Dobivenom pravnom bitkom vraćamo našim građanima povjerenje u pravosuđe, a zdravstvenim radnicima vraćamo povjerenje da se njihov trud i rad cijeni. Mislim da će tek vrijeme pokazati sve koristi od ove uspješno dobivene pravne bitke. I još nešto kad smo kod brojki. O kojem god iznosu se radilo, treba imati na umu da će dobar dio, a nekad gotovo polovica dosuđenog iznosa, zahvaljujući našim poreznim propisima, kroz doprinose i poreze opet otići u Državni proračun!”, zaključuje.

Najveći dosuđeni iznos bio je oko 220.000 kuna

Sanja Mišević kaže kako iznosi koje su bolnice plaćale temeljem pravomoćnih presuda variraju, ovisno o broju prekovremenih sati, utuženom razdoblju, vrsti dodataka koji nisu obračunati u prekovremenom radu. Kaže, najveći dosuđeni iznos bio je oko 220.000 kuna, bruto. Naravno, neizostavno pitanje je i tko je stvarni krivac za problem koji se pojavio kada je krajem 2013. sklopljen novi kolektivni ugovor i kada je došlo do promjene propisa o obračunu dežurstava liječnika i medicinskog osoblja u Centralnom obračunu plaća (COP) pa se pogrešno počelo obračunavati prekovremeni rad liječnika.

“Nije na meni da tražim krivca”, kaže Sanja Mišević. “Moja uloga je bila da najbolje što znam štitim interese mojih stranaka. To je prvenstveno značilo osvijestiti i kod njih da im se plaće ne obračunavaju dobro, ali i pojasniti da ne mogu, barem ako ćemo se pridržavati zakona (a morali bismo!), imati ikakve konzekvence zato što tuže poslodavce. Cijela ova pravna bitka, od 2015. godine, do aktualnog pravnog mišljenja Vrhovnog suda kojim je potvrđen naš pravi stav, doista je bio mukotrpan proces. Žao mi je što se rješenje nije našlo i puno prije, a tko je za to kriv, time će se baviti nadležni. Mene čekaju druge, pravne bitke”, zaključuje.

I njena obitelj je osjetila odmazdu

Kaže, i njena je obitelji osjetila odmazdu zbog toga što je počela zastupati liječnike u sporovima protiv bolnica. Njen suprug, dr. Tonći Mišević podnio je teret ovih sporova, i to kaže Sanja Mišević, stoički. “Razumljivo, moj je suprug bio jedna od mojih prvih stranaka. U Kliničkom bolničkom centru Osijek nisu blagonaklono gledali na pionire u ovim tužbama”, kaže.

“Ovo je postalo sasvim jasno kada sam na kratko vrijeme, u prosincu 2016. godine stupila na dužnost državne tajnice u Ministarstvu pravosuđa. Za moju obitelj to je značilo preseljenje u Zagreb, a moj suprug je tražio od KBC Osijek suglasnost za privremeni premještaj u Kliničku bolnicu Dubrava. Kasnije smo čuli da je zajedno sa suglasnošću, iz KBC Osijek u KB Dubravu otišla i opaska da mu supruga tuži bolnice. Možete li zamisliti, u 21. stoljeću za uglednim osječkim doktorom ide i ‘dosje’,” nastavlja.

No, kaže Sanja Mišević, ni tu nije bio kraj. “Samo pet mjeseci poslije, kada sam razriješena dužnosti državne tajnice, moj suprug se trebao vratiti u KBC Osijek, ali za njega odjednom tamo više nema mjesta. Dakle, za specijalista radiologije, subspecijalista s 25 godina radnog staža, odjednom nema mjesta u bolnici. Moj suprug se do danas nije vratio na svoje radno mjesto u bolnicu, a moram to ovdje naglasiti, na sveopće zgražanje cijelog grada”, zaključuje odvjetnica.