Ovaj slavni nobelovac i ekonomist objašnjava kako bi (i zašto) glasao na predstojećem referendumu u Grčkoj
Ponašanje europskih čelnika ukazuje na pravu prirodu spora, kaže Stiglitz
Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i mir Joseph Stiglitz, jedan od najistaknutijih svjetskih autoriteta na području makroekonomije, posebno monetarne ekonomije, autor brojnih znanstvenih radova i jedan od najcitiranijih u povijesti ekonomske znanosti, danas se u Guardianu osvrnuo na predstojeći grčki referendum, 5. srpnja, na kojem će se građani te zemlje izjašnjavati pristaju li na predložene reforme koje EU traži ne bi li zauzvrat odobrio Grčkoj novi paket financijske pomoći.
Stiglitz je nekad bio blizak međunarodnim financijskim i monetarnim institucijama, no danas je čovjek koji analizira posljedice kapitalističkog sustava koji je promijenio globalni poredak. Poznat je kao zagovornik veće državne potrošnje u uvjetima gospodarske krize.
Riječ je o moći i demokraciji
Europski čelnici, kaže on, zadnjih su dana konačno pokazali kakva je prava priroda spora oko vraćanja duga: riječ je o moći i demokraciji, mnogo više nego o novcu i ekonomiji. Ekonomika programa koji su Europska komisija, Europska središnja banka i Međunarodni monetarni fond prije pet godina, kako Stiglitz kaže, uvalili Grčkoj bila je bez dna, što je rezultiralo padom BDP-a te zemlje za čak 25 posto.
“Ne mogu se sjetiti nijedne depresije koja je bila toliko namjerna i imala tako katastrofalne posljedice: u Grčkoj stopa nezaposlenosti mladih, primjerice, sada prelazi 60 posto. Zapanjujuće je da je ta trojka odbila prihvatiti odgovornost za bilo što od toga ili barem priznati da su njihove prognoze i modeli bili loši. No, još više iznenađuje činjenica da europski lideri očito nisu ništa naučili – i dalje traže da Grčka do 2018. godine postigne primarni proračunski višak (osim isplate kamata) od 3,5 posto BDP-a.
Ekonomisti diljem svijeta ocijenili su da je taj cilj zapravo kazna, jer će neizbježno dovesti do dublje krize. Čak i ako se grčki dug restrukturira iznad svega što možete zamisliti, zemlja će ostati u depresiji ako njeni birači na referendumu ovog vikenda izglasaju da prihvaćaju mjere reformi koje im nameće EU”, ističe Stiglitz.
Posuđeni novac otišao je za vraćanje dugova europskim bankama
Gotovo ništa od ogromnog novca koji je Grčka posudila, kaže on, nije doista završio u toj zemlji, već je iskorišten za plaćanje vjerovnicima privatnog sektora, u koje spadaju i njemačke te francuske banke. Grčka je nešto malo dobila, ali je i platila visoku cijenu za očuvanje bankovnih sustava tih zemalja. MMF i drugi vjerovnici ne trebaju novac koji zahtijevaju od Grčke. A kad i ako ga dobiju, on će najvjerojatnije opet biti posuđen. Grčkoj.
“Zašto to Europa čini? Zašto se čelnici Europske unije toliko opiru referendumu? Odbijaju čak i produžiti za nekoliko dana rok koji su Grčkoj dali da otplati sljedeću tranšu duga MMF-u (30. lipnja). Nije li Europa sva posvećena demokraciji?”, pita se Stiglitz.
Građani Grčke u siječnju su glasali za vladu koja je najavila da će okončati mjere štednje. Da je ona jednostavno samo nastavila ispunjavati predizborna obećanja, već bi sama odbacila reformske prijedloge EU. Ali, htjela je dati Grcima priliku da sami odluče po ovom pitanju, ključnom za buduću dobrobit svoje zemlje. To je u neskladu s praktičnom politikom eurozone, koja nikad nije bila odviše demokratski projekt. Većina europskih vlada nije tražila od građana da predaju svoju monetarnu suverenost Europskoj središnjoj banci. Švedska je to učinila, i Šveđani su rekli ‘ne’, naglašava Stiglitz.
Nasilničko ponašanje europskih čelnika
“Šveđani su shvatili da će nezaposlenost porasti ako se monetarna politika u zemlji prepusti središnjoj europskoj banci, usredotočenoj na inflaciju, a financijskoj stabilnosti usto neće biti posvećeno dovoljno pozornosti. Gospodarstvo će patiti, jer ekonomski model koji je prilagođen eurozoni temelji se na odnosima snaga koji stavljaju radnike u nepovoljni položaj”, tvrdi nobelovac.
Mnogi europski čelnici, kaže on, žele vidjeti kraj ljevičarske vlade Aleksisa Ciprasa, jer im je vrlo nezodno da Grčka ima vladu koja je toliko različita od onih čije su politike učinile mnogo za povećanje nejednakosti u mnogim razvijenim zemljama, i koja je predana zaustavljanju neobuzdane moći bogatstva. Rušenje Ciprasove vlade, čini se, žele postići nasilničkim ponašanjem u nametanju sporazuma o reformama.
‘Ja znam kako bih glasao’
“Teško je savjetovati Grke kako glasati 5. srpnja. Ni odobravanje ni odbacivanje uvjeta koje postavlja EU neće biti lako, i obje odluke nose ogromne rizike. Glasati ‘da’ značilo bi gotovo beskrajnu depresiju. Iscrpljena zemlja, iz koje su se iselili mladi i koja je rasprodala svu svoju imovinu, možda jednom napokon dobije oprost duga; sve to moglo bi se dogoditi u sljedećih deset godina. Ili možda u desetljeću nakon toga.
S druge strane, glasati ‘ne’ barem bi otvorilo mogućnost da Grčka sama pohvata konce. Grci bi mogli dobiti priliku da oblikuju budućnost koja možda ne bi bila tako uspješna kao prošlost, ali bi pružala daleko više nade od mučenja u sadašnjosti. Znam kako bih ja glasao”, zaključuje Stiglitz.