Ovi ljudi rade u industrijama o kojima, u ovoj koronakrizi, nitko ne priča; za Telegram govore kako preživljavaju
Event industrija u širem smislu, od kazališta, koncerata pa sve do sajmova i konferencija, ovih 10 mjeseci gotovo uopće ne radi
Mjere za zaustavljanje epidemije koje su – u manjoj ili većoj mjeri, prisutne već 10 mjeseci, ostavile su bez posla veliki broj ljudi. Iako su u središtu pozornosti restorani i kafići, protuepidemijskim mjerama jednako su pogođeni i koncerti, kazališta, sajmovi, kongresi i druga događanja koja su okupljala veći broj ljudi, a koji sada uopće ne rade, ili rade smanjenim kapacitetom.
Berislav Marszalek, suosnivač i direktor servisa za prodaju ulaznice Entrio, kaže da je situacija u cijeloj branši vrlo teška. Činjenica je da event industrija u širem smislu, a pod time mislim na sve, od kazališta, koncerata pa sve do sajmova i konferencija, najpogođeniji sektor. Praktički se ne radi od trećeg mjeseca prošle godine. Pad prihoda u branši je oko 80, 90 posto”, kaže Marszalek.
Veliki koncerti planiraju se najmanje pola godine unaprijed
Kao jedan od glavnih problema ističe lošu komunikacije Vlade i Stožera civilne zaštite o tome kada mogu ponovno očekivati otvaranje, odnosno nepostojanje prave strategije. “Naime, kada pričamo o festivalima, većim koncertima, to se ne može raditi mjesec dana unaprijed. Takve stvari se planiraju minimalno šest mjeseci, godinu dana unaprijed. Ako se u sljedećih mjesec dana ne iskomunicira kakve će mjere biti na snazi u ljeto, mi ćemo opet izgubiti ovu sezonu. To je ogroman problem”, kaže Marszalek.
Što se tiče njegovog servisa, oni su se u posljednje vrijeme preusmjerili na prodaju ulaznica za virtualne evente. “To je trend u cijelom svijetu. Ljudi su spremni platiti za virtualni event – bilo da se radi o koncertu, kazališnoj predstavi… A izvođačima to omogućava barem nekakve prihode. No, to je samo jedan mali djelić onog što je izgubljeno”, kaže Marszalek.
Stradali u potresu pa zatvoreni zbog pandemije
U teškoj situaciji našli su se i likovni umjetnici. Atelje na broju 1 likovna je udruga koja održava radionice slikarstva, crtanja, ilustracije i kiparstva, no zbog protuepidemijskih mjera sve je to zaustavljeno. Maša Barišić kaže da im je, uz pandemiju, dodatan problem napravio i potres koji je oštetio prostor u kojem djeluju, pa su ga morali obnoviti.
“Imamo grupe od sedam do 10 ljudi, ali od kada su uvedene nove mjere više nismo mogli održavati radionice. Udruga smo pa nismo pokriveni nikakvim mjerama za pomoć. Postojali su neki natječaji, ali funkcioniraju po sistemu ‘najbrži prst’, tako da nismo uspjeli ništa dobiti, a i bili su namijenjeni za one koji mogu raditi on-line. Ali učiti ljude crtati ne možete preko interneta”, kaže Barišić.
Pokrenuli su i crowdfunding kampanju “Pomozite Ateljeu da prezimi”, u kojoj prikupljaju novac kako bi pokrili troškove najma prostora i režija i doslovno preživjeli kroz zimske mjesece. Do sada su prikupili nešto više od 3500 eura.
Zbog malog broja gledatelja predstave neisplative
Glumac i redatelj Romano Nikolić kaže da se, što se tiče njegovog osobnog angažmana, ne može požaliti, s obzirom na to da su kazališta s kojima surađuje uglavnom odlučila da će nastaviti s predstavama, u skladu s epidemiološkim mjerama. “Broj gledatelja je značajno smanjen, to se osjeti u dvorani, ali mi smo igrali predstave kao da je sve popunjeno”, kaže Nikolić.
Osim toga, voditelj je i Arterarija, u kojem su sve aktivnosti zaustavljene do daljnjeg. “Nismo institucionalno kazalište, pa nemamo marketinške kapacitete, a ni novčana sredstva. Arterarij je sada stao jer se financiramo od prodaje ulaznica pa je s postojećim brojem ljudi koji mogu posjećivati predstave njihovo održavanje nemoguće. Tako da smo odlučili da sve stane i čekamo da dođu bolji dani”, kaže Nikolić.
Korona je samo razotkrila nefunkcioniranje sustava
Nikolina Komljenović, profesionalna plesačica suvremenog plesa i pedagoginja, kaže da se situacija u kojoj su se umjetnici našli donekle razlikuje po tome tko ima kakav status. Neki imaju status slobodnog umjetnika, neki su freelanceri… No, najviše su, kako kaže, stradali pedagozi, zato što plesni studiji uglavnom nemaju pravo ni na kakvu pomoć.
“Vodim udrugu koja ima edukativne programe i moji treneri i ja nemamo nikakvu podršku. Plesni studiji se sami financiraju, a veliki su troškovi hladnog pogona. Potrebno je platiti prostor, i druge troškove…” kaže Komljenović.
Što se tiče financiranja ovakvih aktivnosti, Komljenović kaže da je situacija s koronom zapravo samo razotkrila probleme koji postoje godinama. “Sustav zapravo ne funkcionira već dugo. Nije jasna raspodjela novca, nije jasno kako se raspisuju natječaju, ne vidi se neki dugoročni plan u tome…”, kaže Komljenović.