Ovo je zbilja moguće samo u Hrvatskoj: analiziramo nevjerojatan apsurd u Vladinom upravljanju državnim tvrtkama
Vlada uzima dobit HŽ Infrastrukturi, a mora joj otplaćivati kredite. Tko je tu lud?
Premijer Andrej Plenković pohvalio se nakon prošlomjesečnog rebalansa proračuna da će njegova Vlada u ovoj godini imati “praktički uravnotežen proračun” i da će opća država biti u minusu samo 235 milijuna eura (0,3 posto BDP-a). No, unatoč proračunu u kojem prihodi gotovo da pokrivaju sve rashode, odlučio je nastaviti s praksom povlačenja dobiti iz državnih tvrtki ili onih u kojima država ima značajan udio, što je mjera za kojom je iz nužde zbog prazne državne blagajne u vrijeme globalne financijske krize prije 14 godina posegnula Vlada Jadranke Kosor.
Otad se nijedna Vlada nije odrekla mogućnosti da stvori dodatni prostor za potrošnju povlačenjem novca iz gospodarstva, iako je bilo jasno da to znači i manje investicija tih poduzeća, a time i manje šansi za nova radna mjesta ili veće plaće u realnom sektoru. U tih gotovo desetljeće i pol mijenjao se jedino popis tvrtki koje moraju odvojiti dio dobiti u državnu blagajnu.
Najizdašnija uplata stiže iz Ine
Na ovogodišnjem popisu poduzeća koja moraju u državni proračun uplatiti dio prošlogodišnje dobiti, uglavnom je riječ o 60 posto dobiti, je 21 tvrtka. Najzvučnije ime je svakako Ina, od koje će doći i najviše novca, prema okvirnoj računici više od 66 milijuna eura, ali za konačni izračun treba pričekati odluke Skupštine te tvrtke u kojoj država ima 44,8 posto vlasništva.
Od činjenice da je Ina lani ostvarila značajan profit zbog energetske krize dosta je zaradila i država. U prvoj polovici ove godine je, uz redovite poreze, Ini naplatila i oko 80 milijuna eura dodatnog poreza na dobit, kolokvijalno nazvanog porez na ekstradobit. I dok se čini logičnim da u situaciji u kojoj Ina ostvaruje izvanrednu dobit, od toga koristi ima i država u kojoj ta tvrtka posluje, činjenica da će HŽ Infrastruktura uplatiti dio svoje dobiti u državni proračun zbilja je apsurdna.
Država im uzima, a ne plaćaju kredit
Posljednje dvije godine ta je tvrtka poslovala s dobiti, a prema Vladinoj odluci u proračun mora uplatiti 30 posto dobiti nakon oporezivanja što bi bilo nešto više od četiri milijuna eura. Iako je HŽ Infrastruktura završila godinu u plusu, daleko je to poduzeće od čvrste konsolidacije, a da je Vladina odluka prelijevanje iz šupljeg u prazno svjedoče proračunski dokumenti o izdanim i protestiranim jamstvima.
Iz izvješća o polugodišnjem izvršenju proračuna vidljivo je da je državi u prvoj polovici ove godine po protestiranom jamstvu umjesto HŽ Infrastrukture morala platiti 8,388 milijuna eura. Drugim riječima, HŽ Infrastruktura nije mogla platiti svoje kreditne obveze, 6,614 milijuna eura glavnice i 1,773 milijuna eura redovnih kamata pa je to za nju morala učiniti država, jer joj je bila jamac za kredit.
Nije to nikakva novost, ponavljaju se takve situacije svake godine, a sve da je država u međuvremenu uspjela od HŽ Infrastrukture i naplatiti taj novac, tvrtki koja ne može uredno plaćati svoje obveze suludo je naložiti da u proračun, koji je “praktički uravnotežen”, uplati dio prošlogodišnje dobiti.
HEP ispao s liste zbog gubitaka
Na listi poduzeća je i Hrvatska pošta, tvrtka iza koje su investicije od gotovo 133 milijuna eura i koja unatoč povećanju plaća od 20 posto i dalje ne uspijeva pronaći radnike, posebice poštare. Na listi su, kao i ranijih godina primjerice Janaf, ACI, Hrvatska lutrija, nekoliko zračnih luka, ali na njoj nije HEP, kompanija koja je od 2009. godine uplatila najviše dobiti u državni proračuna.
HEP se na listi nije ni mogao naći jer je kompanija u gubitku zato što je na nju pao najveći teret Vladinih mjera kojima su ograničavane cijene struje i plina. Uplate dobiti u državni proračun godišnje su još od 2009. godine bile veće od milijardu kuna (više od 132 milijuna eura), lani je država ubrala “mršavih” 55 milijuna eura. Ove godine iznos se procjenjuje na 165 milijuna eura, od čega će najveći dio uplatiti Ina. Ipak, od 2009. godine državne su tvrtke u proračun uplatile ukupno 1,62 milijarda eura.
To je novac koji pokriva izgradnju sedam LNG terminala na Krku, što najbolje pokazuje što bi za domaće gospodarstvo i za državne tvrtke značila promjena prakse koja je imala smisla u proračunskoj besparici prije 13 godina i preusmjeravanje tog novca u ulaganja. Ali to podrazumijeva da država, koja je vlasnik tih tvrtki, ima jasan plan njihova razvoja, proširenja poslovanja i otvaranja novih radnih mjesta.