Kao razlog se navodi da iz osnovnih škola diljem Hrvatske izlazi upravo nevjerojatan broj odlikaša i superodlikaša, a to daje lažnu sliku stvarnog znanja i kapaciteta tih najboljih đaka. U vrhu svake skupine može eventualno biti deset posto, ali više od toga teško. Ali kod nas je broj odlikaša već prešao 50 posto. Isto je i u srednjim školama kao i u osnovnima. Posljednji zbirni podaci za osnovne i srednje škole kažu da je čak 52,59 posto učenika prošlo s odličnim, a 21,66 posto nema u svjedodžbi ni jedne četvorke. To su podaci Fuchsovog ministarstva.
Dezorijentirana djeca i roditelji
Očito je, dakle, da u mnogim našim zbornicama nisu uspostavljeni objektivni kriteriji za ocjenjivanje učenika, a ta situacija traje godinama. K tome još broj odlikaša stalno raste. Dijete koje ide u niže razrede osnovne škole kaže mi nekidan da kod njih samo nekoliko učenika ne prolazi s pet, a većina ostalih su u kategoriji pet nula.
Potpuno je jasno kakva se zavodljiva i dugoročno štetna slika stvara time u takvim malim glavicama o trudu koji je potrebno uložiti za najbolje rezultate i o mjeri vlastitog uspjeha. Dezorijentirani su i njihovi roditelji koji u imeniku vide same petice pa smatraju – kao što bi i trebali smatrati – da im je dijete izvrsno. No u Hrvatskoj petica evidentno nije nikakav dokaz da je gradivo besprijekorno savladano.
‘Brigo moja pređi na drugoga’
S tom se devijacijom suočavaju i profesori i ravnatelji gimnazija i ostalih srednjih škola kad upišu prve razrede. A Ministarstvo na sve to reagira kako? Pa instaliranjem prijemnih ispita. Dakle, tijelo vlasti koje je zaduženo da u javnom obrazovanju osigura kvalitetnu nastavu pa onda i primjenu ispravnih i objektivnih kriterija ocjenjivanja, hladno kaže srednjim školama: Eto vam pa kandidate od 14 godina sami testirajte i vidite kakav je koji. To se zove pranje ruku. Ili preskakanje jarka.
Ako je znanje kod velikog broja djece puno lošije nego što signaliziraju njihove ocjene – a da jest pokazuju podaci o nenormalnom postotku odlikaša – onda Ministarstvo mora vidjeti kako će se to promijeniti, kojim intervencijama i u kojem roku. To im je posao. Zato građani plaćaju svu tu administraciju u Ministarstvu, obrazovne komisije i povjerenstva, i samog ministra Radovana Fuchsa. A ovo je tipični proizvod taktike ”brigo moja pređi na drugoga”. Mi ništa nećemo mijenjati, a vi se sami snalazite.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međunarodno poznato loše obrazovanje
Dosta usporedivo bježanje od odgovornosti bilo bi donijeti državni propis da stanovništvo kome nije osigurana opskrba strujom i plinom treba sagraditi ognjište. Ili da su žrtve obiteljskog nasilnika dužne biti zaključane u sobi kako ne bi stradale. Ili da vlasti nemaju ništa s obnovom poslije potresa nego neka se ljudi sami vade kad su se već nastanili u trusnim zonama.
Kad je u pitanju nekonkurentna kvaliteta obrazovanja u Hrvatskoj, a ona je dokumentirana međunarodnim ljestvicama, često se s visokih mjesta ponavlja obrambeni argument da se naša djeca odlično snađu kad iz naših odu u njemačke, češke ili danske škole. To je točno. Ali to je upravo zato što tamo dolaze u uređen sustav. I što tamošnji ministri ne traže alternativne izlaze da sami ne bi morali poduzeti ništa nego djeluju tamo gdje postoji problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo je taktika Fuchsova ministarstva: Mi ništa nećemo mijenjati u lošem obrazovanju, a vi se sami snalazite
Kako Ministarstvo obrazovanja odlukom o prijemnima za srednje škole sa sebe skida bilo kakvu odgovornost i krivicu
Dakle, tijelo vlasti koje je zaduženo da u javnom obrazovanju osigura kvalitetnu nastavu pa onda i primjenu ispravnih i objektivnih kriterija ocjenjivanja, hladno kaže srednjim školama: Eto vam pa kandidate od 14 godina sami testirajte i vidite kakav je koji. To se zove pranje ruku
Stvarno je interesantno kako rezoniraju Ministarstvo obrazovanja i ministar Radovan Fuchs ne bi li sa svojih leđa skinuli krivicu za naopako stanje u školstvu. Sada su svim srednjim školama odobrili da za upis počnu testirati učenike pa da se lista djece koja će biti primljena formira i na temelju tih rezultata, a ne samo po ocjenama.
Kao razlog se navodi da iz osnovnih škola diljem Hrvatske izlazi upravo nevjerojatan broj odlikaša i superodlikaša, a to daje lažnu sliku stvarnog znanja i kapaciteta tih najboljih đaka. U vrhu svake skupine može eventualno biti deset posto, ali više od toga teško. Ali kod nas je broj odlikaša već prešao 50 posto. Isto je i u srednjim školama kao i u osnovnima. Posljednji zbirni podaci za osnovne i srednje škole kažu da je čak 52,59 posto učenika prošlo s odličnim, a 21,66 posto nema u svjedodžbi ni jedne četvorke. To su podaci Fuchsovog ministarstva.
Dezorijentirana djeca i roditelji
Očito je, dakle, da u mnogim našim zbornicama nisu uspostavljeni objektivni kriteriji za ocjenjivanje učenika, a ta situacija traje godinama. K tome još broj odlikaša stalno raste. Dijete koje ide u niže razrede osnovne škole kaže mi nekidan da kod njih samo nekoliko učenika ne prolazi s pet, a većina ostalih su u kategoriji pet nula.
Potpuno je jasno kakva se zavodljiva i dugoročno štetna slika stvara time u takvim malim glavicama o trudu koji je potrebno uložiti za najbolje rezultate i o mjeri vlastitog uspjeha. Dezorijentirani su i njihovi roditelji koji u imeniku vide same petice pa smatraju – kao što bi i trebali smatrati – da im je dijete izvrsno. No u Hrvatskoj petica evidentno nije nikakav dokaz da je gradivo besprijekorno savladano.
‘Brigo moja pređi na drugoga’
S tom se devijacijom suočavaju i profesori i ravnatelji gimnazija i ostalih srednjih škola kad upišu prve razrede. A Ministarstvo na sve to reagira kako? Pa instaliranjem prijemnih ispita. Dakle, tijelo vlasti koje je zaduženo da u javnom obrazovanju osigura kvalitetnu nastavu pa onda i primjenu ispravnih i objektivnih kriterija ocjenjivanja, hladno kaže srednjim školama: Eto vam pa kandidate od 14 godina sami testirajte i vidite kakav je koji. To se zove pranje ruku. Ili preskakanje jarka.
Ako je znanje kod velikog broja djece puno lošije nego što signaliziraju njihove ocjene – a da jest pokazuju podaci o nenormalnom postotku odlikaša – onda Ministarstvo mora vidjeti kako će se to promijeniti, kojim intervencijama i u kojem roku. To im je posao. Zato građani plaćaju svu tu administraciju u Ministarstvu, obrazovne komisije i povjerenstva, i samog ministra Radovana Fuchsa. A ovo je tipični proizvod taktike ”brigo moja pređi na drugoga”. Mi ništa nećemo mijenjati, a vi se sami snalazite.
Međunarodno poznato loše obrazovanje
Dosta usporedivo bježanje od odgovornosti bilo bi donijeti državni propis da stanovništvo kome nije osigurana opskrba strujom i plinom treba sagraditi ognjište. Ili da su žrtve obiteljskog nasilnika dužne biti zaključane u sobi kako ne bi stradale. Ili da vlasti nemaju ništa s obnovom poslije potresa nego neka se ljudi sami vade kad su se već nastanili u trusnim zonama.
Kad je u pitanju nekonkurentna kvaliteta obrazovanja u Hrvatskoj, a ona je dokumentirana međunarodnim ljestvicama, često se s visokih mjesta ponavlja obrambeni argument da se naša djeca odlično snađu kad iz naših odu u njemačke, češke ili danske škole. To je točno. Ali to je upravo zato što tamo dolaze u uređen sustav. I što tamošnji ministri ne traže alternativne izlaze da sami ne bi morali poduzeti ništa nego djeluju tamo gdje postoji problem.