Ovo mora biti rekord: država dala milijune za ovu zgradu, a u 11 godina nisu je uspjeli ni useliti ni prodati
'Trenutačno se većinom koristi za tehničke potrebe i kao garažni prostor', kazali su za Telegram iz Ministarstva vanjskih poslova
Trebao je to biti dobar posao u Belgiji. Prije točno 11 godina, na sjednici Vlade 17. siječnja 2013., Vesna Pusić, u to vrijeme ministrica u Vladi Zorana Milanovića, izvijestila je kolege da država, radi smještaja svojih diplomata, kupuje poslovnu zgradu u Bruxellesu. Zgrada u tzv. europskoj četvrti – od četiri tisuće kvadrata, s pripadajućom arhivom i 68 parkirnih mjesta – kupljena je za 11,5 milijuna eura.
Više od desetljeća kasnije – desetljeća u kojem je Hrvatska postala članica EU-a, Vesna Pusić otišla u političku mirovinu, a Zoran Milanović se iz političke mirovine stigao i vratiti i postati predsjednik države – u nekretninu u Bruxellesu nisu uselili hrvatski diplomati, niti je, u nedostatku nekih boljih rješenja, prodana. I dalje je u vlasništvu države, a koristi se, među ostalim, i kao garaža.
Garažni prostor
Te nam je informacije potvrdilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. „Zgrada nije useljena kao poslovni prostor, već se koristi kao aneks zgrade sjedišta Stalnog predstavništva, a kao takva je prijavljena i Protokolu Kraljevine Belgije (trenutačno se većinom koristi za tehničke potrebe i kao garažni prostor)“, odgovorili su iz Ministarstva na naš upit.
Sjedište Stalnog predstavništva nalazi se malo dalje, u prostoru koji je Vlada unajmila, najprije za potrebe predsjedanja EU-om u prvoj polovici 2020. godine, a kasnije je taj najam produžen.
Neuspjela adaptacija
Zgrada, koja je trebala biti centralno mjesto za smještaj hrvatskih diplomata u Belgiji, kupljena je 2013. u visokom roh-bau stanju što je, kažu u Ministarstvu, uobičajeno prilikom kupoprodaje poslovnih nekretnina u Bruxellesu. Međutim, pokušaji njezine rekonstrukcije, a posljedično onda i useljenja, naišli su na niz problema.
“S obzirom da je bila potrebna adaptacija i prilagodba potrebama korisnika, uz poštovanje visokih arhitektonskih i sigurnosnih standarda, uključujući i one Vijeća EU, krenulo se u izradu projekta rekonstrukcije, a zatim u pribavljanje građevinske dozvole kod nadležnog tijela Regije glavnog grada Bruxellesa, što je trajalo par godina”, ističu iz resora ministra Gordana Grlića Radmana koji je probleme s ovom nekretninom naslijedio od svoja četiri prethodnika.
Podsjećaju pritom da je javna nabava za izvođenje radova svojedobno bila poništena i od tad se pokušava naći dugoročno rješenje za smještaj diplomatskih predstavništava. Vodi se računa, napominju, o upravljanju i održavanju nekretnina – i onih u najmu i onih u vlasništvu države – ali se i “aktivno traži financijski najpovoljnije, isplativo, održivo i sveobuhvatno dugoročno rješenje, uzimajući u obzir sva kretanja tržišta nekretnina u Bruxellesu”.
Zadržati ili prodati?
Budući da zgrada ne služi svrsi za koju je kupljena, u Ministarstvu, čini se, razmišljaju i o prodaji. Napominju da kontinuirano prate i analiziraju situaciju na tržištu poslovnih nekretnina u tzv. europskoj četvrti, ali da se tržište, zbog pandemije, značajno promijenilo. Ipak, razmatraju se “svi modaliteti i opcije, uključivo i eventualno stavljanje nekretnina u vlasništvu RH na tržište, sukladno ishodu daljnjih procjena”.
Koliku bi cijenu nekretnina danas mogla postići, nismo uspjeli doznati. Upućeni u kretanje tržišta smatraju, pak, da bi država eventualno mogla postići cijenu u rangu one koju je prije 11 godina platila. No, sudeći po dosadašnjem iskustvu, čini se da bi odluku o tome je li zgradu isplativije prodati ili zadržati mogao donijeti neki drugi ministar. Ili možda treći, četvrti…