Papa Franjo prilično je oštro kritizirao zapadne sile jer nisu bombardirale nacističku prugu do Auschwitza
Donosimo šest mogućih objašnjenja zašto saveznici to nisu učinili
Papa Franjo je jučer oštro kritizirao velike sile zbog nesprječavanja zločina u nacističkim logorima smrti. “Velike sile su imale fotografije željeznica koje su vodile do Auschwitza, gdje su ubijani židovi, kršćani, Romi i homoseksualci. Recite mi, zašto nisu bombardirali te željezničke pruge?”, prenosi njegove izjave Business Insider.
Osjećaj tuge i žaljenja zbog izgubljenih milijuna ljudskih života koji su nestali u nacističkim logorima smrti su u potpunosti razumljivi. Vjerujemo da svi normalni ljudi suosjećaju s patnjom mnogih koji su čitave obitelji izgubili u logorima smrti. Međutim, izjave kakva je bila ta jučerašnja ukazuju na određeno nepoznavanje povijesnih okolnosti.
Postoji mnogo razloga zašto saveznici nisu bombardirali željezničke pruge koje su vodile do logora smrti, a u nastavku pročitajte 6 najbitnijih.
1. Nedostatak informacija
Prema nekim izvorima, saveznički vođe bili su upoznati s pogromima židova u istočnoj Europi koje su provodili nacisti i njihovi domaći saveznici. Postojala su neka svjedočanstva strahota nacističke vlasti, ali iz samih logora smrti gotovo nikakve informacije nisu izlazile. Saveznici nisu znali uopće gdje se nalaze logori smrti, a kamoli koje pruge vode do Auschwitza.
Osobama koje su odrasle uz modernu tehnologiju, uz GPS i satelitske fotografije svijeta, nezamislivo je da je navođenje aviona bilo svedeno na upute kakve dajete prolaznicima. Naime, bombardiranje Kölna, nazvano i ‘Operacija 1000 bombardera’, imalo je upute “Idite do Rajne i onda slijedite rijeku do velikog grada. Tamo ispustite bombe”.
Detaljne fotografije, a time i karte područja oko Auschwitza, postale su dostupne tek 1944. godine, pri samom završetku rata.
2. Udaljenost i doseg aviona
Udaljenost od Londona do Auschwitza je oko 1300 kilometara. Saveznički bombarderi imaju operativni doseg od 3000 ili 4000 kilometara. To znači da bi, u apsolutno savršenim uvjetima, jedva mogli doći do željezničkih pruga, ispustiti bombe i vratiti se natrag.
Budući da u ratu ne postoje takvi uvjeti te da su zabilježeni slučajevi u kojima su bombarderi ostajali bez goriva pri napadu na puno bliže i puno veće mete, teško je zamisliti situaciju u kojoj bi oni uspjeli uništiti željeznicu oko Auschwitza i vratiti se u bazu.
3. Visina
Britanski bombarderi Avro Lancaster obično su letjeli na 6 kilometara visine. Uzevši u obzir da su željezničke tračnice udaljene oko 1,5 metara, jasno je da je iznimno teško pogoditi veliku zgradu, a kamoli tračnice. Čak i u uvjetima savršene vidljivosti, takav poduhvat je teško izvediv. Naravno, treba računati da su bombarderi cijelo vrijeme bili pod napadom njemačkih lovaca i njihove protuzračne obrane, što je činilo strateško bombardiranje samo željom nekih zapovjednika.
4. Lakoća popravljanja
Željeznicu je nevjerojatno lako popraviti. Sovjeti, koji su u povlačenju pred nacističkom vojskom vodili politiku spaljene zemlje, u jednom su trenutku odustali od uništavanja željeznice. Da bi se uništila neka željeznica potrebno je odnijeti šine te potpuno uništiti drvene nosače i šljunak ispod njih.
Po nekim povjesničarima, nacisti bi imali ekipe za popravak željeznice koji bi bilo koje oštećenje pruge popravili u roku od nekoliko sati i ponovno uspostavili promet prugom koja je bila oštećena eksplozivom.
5. Gubici bombardera
U akcijama koje su provođene na bližim i puno većim metama, gubici bombardera su bili ogromni. Primjerice, u samo nekoliko mjeseci pokušaja bombardiranja Berlina, izgubljeno je više od 1000 bombardera i više od 7000 članova posade. Berlin je puno bliži i puno veći od logora Chelmno pa je ipak bombardiranje toga grada prekinuto zbog prevelikih gubitaka, a premalih dobitaka.
6. Vrijeme je ključ svega
Mnogi logori smrti nisu bili u upotrebi za vrijeme čitavog rata. Primjerice, Chelmno je bio izvan upotrebe od ožujka 1943. do srpnja 1944. godine. Čak ni broj ubijenih nije uvijek bio isti. Najveći broj ubijenih u Auschwitzu je bio u ožujku 1942. godine. Na kraju krajeva, nije poznato ni koliko je bilo logora smrti. Poznati su oni najveći poput Auschwitza i Treblinke, ali pitanje je koliko je ostalo logora čije postojanje potpuna nepoznanica.