Papa osjeća da nema puno vremena, krenuo je u još snažniji udar na konzervativce: ‘Zaostali ljudi ne razumiju kako se vjera može razvijati’

'Umjesto da se fokusiraju na brigu za siromašne i zaštitu okoliša, oni se isključivo zalažu za zabranu pobačaja te rasprave o seksualnosti'

Pope Francis attends the weekly general audience in Saint Peter's square at the Vatican on January 27, 2016., Image: 350966361, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, AKG
FOTO: Profimedia, AKG

Za nedavnog susreta pape Franje i isusovačkih svećenika u Lisabonu tijekom Svjetskog dana mladih, jedan svećenik pitao je papu kako se osjeća kad američki biskupi otvoreno kritiziraju način na koji vodi Rimokatoličku crkvu. Papa se tada, na iznenađenje prisutnih, na posve neuobičajen i osobito grub način okomio na dio američkih kardinala i biskupa.

Papa ih je, naime, optužio da su zaostali, ali vrlo organizirani i reakcionarni. Rekao je da inzistiraju na uskoj, zastarjeloj i nepromjenjivoj viziji Katoličke crkve te da ne prihvaćaju punu širinu poslanja Crkve i potrebu za promjenama doktrine tijekom vremena.

“Želio bih podsjetiti ove ljude da je zaostalost beskorisna. Čineći to, gubite istinsku tradiciju i okrećete se ideologijama da biste dobili podršku. Drugim riječima, ideologije zamjenjuju vjeru”, istaknuo je papa te dodao: “Umjesto da se fokusiraju na brigu za siromašne i zaštitu okoliša, oni se isključivo zalažu za zabranu pobačaja te rasprave o seksualnosti.”

Iskrivljen pogled na doktrinu

Već ranije papa Franjo je upozorio da su se neki od vodećih američkih katolika pretvorili u kulturne ratnike, a ne u pastore, nudeći vjernicima iskrivljen pogled na doktrinu Crkve umjesto zdrave, dobro zaokružene vjere. Nazvao ih je “indietristima”, ili zaostalim ljudima koji ne razumiju kako se vjera i moral mogu razvijati.

“Te američke skupine”, kazao je papa prema transkriptu sa sastanka od 5. kolovoza koji je objavio katolički list La Civiltà Cattolica, “umjesto da žive po doktrini, po pravoj doktrini koja se uvijek razvija i donosi plodove, oni žive po ideologijama.” Zaključio je: “Ako se ne promijenite prema gore, idete unatrag… A učinci na moral su razorni.”

Na primjedbu da bi taj sukob mogao izazvati raskol u Crkvi, papa Franjo se uopće nije uznemirio već je mirno odgovorio: “Molim se da nema raskola, ali nisam uplašen.” Od početka pontifikata papa Franjo ponavlja da je crkva dio povijesti, ali ne njezina utvrda te da se valja otvoriti i biti među ljudima kako bi razmišljala i odgovorila na njihove izazove.

Papa ukazuje na krive prioritete

Također je već 2022. osudio značajan broj interesnih skupina – posebno u SAD – za koje je rekao da žele “začepiti usta” reformama Drugog vatikanskog koncila iz 1960-ih, koje su nastojale učiniti crkvu pristupačniji katolicima. Obraćajući se portugalskim svećenicima istakao je da je crkva tijekom stoljeća promijenila mnoga svoja stajališta, primjerice, o ropstvu i smrtnoj kazni.

Da se Crkva nije mijenjala, ispričao je nedavno jedan njemački biskup, još bi na lomačama spaljivali navodne vještice i intelektualce koji su probijali granice znanosti. “Vizija doktrine crkve kao monolita je pogrešna”, istaknuo je papa Franjo. “Kada idete unatrag, činite nešto zatvorenim, odvojenim od korijena crkve što nagriza moral”, rekao je papa.

Tako je, kazao je, nekima problem s migrantima tek sekundarno pitanje u usporedbi s “teškim bioetičkim pitanjima”. Fokusiranje na pitanja seksualnog morala i umanjivanje pitanja socijalne pravde, rekao je, sukobljava se s njegovom vizijom prave crkve.

Američki konzervativni lobi

Premda se više puta već sukobio s američkim biskupima ovaj put je papa u obračunu otišao najdalje do sada. Kad je prije nekoliko godina skupini isusovaca u Čileu kazao da ga zovu heretikom, mnogi su držali da je pretjerao, da otpori njegovoj politici postoje, ali da se sukob s arhikonzervativcima ipak nije toliko razbuktao.

Za posjeta Africi 2019., kazao je da dobro financirane vjerske skupine i medijske grupe, zajedno s dijelom američkih kardinala i biskupa, potkopavaju njegov pontifikat. Zaključio je da mu je “čast što su ga Amerikanci napali”. Već tada se dalo naslutiti da je taj sukob otišao predaleko te da više neće biti normalne suradnje pape i američke Katoličke Crkve koju predvodi ultra konzervativan lobi.

Dio analitičara smatra da je papa Franjo postao oštriji i slobodniji nakon smrti Benedikta XVI., koji bio simbol za katoličke konzervativce i koji mu se otvoreno suprotstavljao. Osim toga, papa koji ima 86 godina i koji nije dobrog zdravlja zacijelo želi prije svog odlaska osigurati da dođe do stvarnih promjena doktrine.

Borba za potlačene manjine

Lucetta Scaraffia, povjesničarka i bivša urednica vatikanskog časopisa ustvrdila je da papa osjeća da ima malo vremena pa brže govori i reagira nego prije. “Ovo je jako bitno. Tijekom godina stekao je i veće samopouzdanje jer je shvatio koliko ima jakih sljedbenika”, rekla je.

U svojoj apostolskoj pobudnici iz 2018. na temu svetosti, papa Franjo je zapisao da je briga za migrante i siromašne jednako sveta težnja kao i protivljenje pobačaju. “Naša obrana nevinih nerođenih, na primjer, mora biti jasna, čvrsta i strastvena. Međutim, jednako su sveti životi siromašnih, već rođenih, bijednih, napuštenih…”, pisao je.

Pozvao je svećenike da primaju i služe ljudima koji su homoseksualci, razvedeni i ponovno vjenčani. Užasnuti ekstremni konzervativni kritičari odmah su optužili papu da je razvodnio vjeru nejasnim pastoralnim naglaskom koji je zamagljivao – ili ponekad izbrisao – crkvene tradicije i središnja načela.

Neki svećenici spominju raskol

Na razgovoru u Portugalu priznao je da je održavao česte, tople sastanke s transrodnim osobama, što je dodatno zgromilo ultra konzervativce. “Ono što mi se uopće ne sviđa, općenito, jest to što na takozvani grijeh tijela gledamo s povećalom”, rekao je, prema engleskoj verziji transkripta objavljenom u La Civiltà Cattolica.

Kardinal Raymond Burke, bivši američki nadbiskup i vatikanski dužnosnik koji se smatra ideologom i vođom američkih katoličkih konzervativaca, upozorio je da je skora biskupska sinoda u listopadu, može dovesti do raskola u Crkvi.

Naime, na njoj će sudjelovati i laici, uključujući i žene. U knjizi, koja sugerira da će sastanak otvoriti Pandorinu kutiju problema, kardinal Burke napisao je da takva suradnja vodi do “zbrke i pogrešaka, zapravo do raskola”.

‘Papa uzrokuje teološku anarhiju’

U javnom pismu objavljenom ovih dana, biskup Joseph Strickland upozorio je da će mnoge “temeljne istine” katoličkog učenja biti osporene na sinodi te je zlokobno nagovijestio neizbježan raskol. Oni koji bi “predložili promjene onoga što se ne može promijeniti”, upozorio je, “pravi su raskolnici.”

Velečasni Gerald Murray, njujorški kanonski odvjetnik i svećenik, kojeg je papa Franjo optužio za “đavolsko djelo”, odgovorio je da papa želi iskoristiti skori sinod kao bi obranio svoj projekt od kritika. Liberalniji svećenici i katolici laici pozdravljaju papina nastojanja da ubrza i liberalizira određene aspekte crkvene doktrine.

Istodobno, reakcionarni krugovi unutar Katoličke crkve oštro se protive njegovom otvorenom pristupu muslimanskim migrantima, njegovoj zabrinutosti za okoliš te njegovom blagom odnosu prema razvodu, suživotu i homoseksualnosti. Otac Thomas Weinandy, bivši glavni tajnik Odbora biskupa SAD-a za doktrinu, optužio je papu Franju da uzrokuje “teološku anarhiju”.

Hrvatski konzervativci u Crkvi

Druga skupina biskupa upozorila je da Franjo riskira širenje “kuge razvoda”. Prošle jeseni, više od 200 znanstvenika i svećenika potpisalo je pismo optužujući Franju za širenje hereze.

Otac John Rice, župnik u Shaftesburyju u Velikoj Britaniji, tvrdi da je papa svojim liberalnim pristupom uzrokovao “mnogo podjela, neslaganja, tuge i zbunjenosti u Crkvi”, naglasio je te zaključio kako “nije milosrdno pustiti ljude da nastave griješiti i ništa ne reći”. Međutim, papine poruke američkim ultra konzervativcima nisu upućene samo njima, upozorio je jedan visoki prelat s Kaptola.

“To se odnosi na sve ultrakonzervativce unutar Katoličke crkve u svijetu, pa i na nemali broj takvih u Hrvatskoj, gdje su oni iznimno agresivni i ne kriju svoje neslaganje s papom Franjom. Oni, za razliku od većine njemačkih biskupa i vjernika, zauzimaju iste stavove kao i američki tradicionalisti”, kaže.

Na sinodi će sudjelovati i žene

Na sinodi početkom listopada na kojoj će se okupiti svi biskupi, raspravljat će se o crkvenoj politici i učenjima. U radnom dokumentu Vatikana u lipnju navodi da će se raspravljati o tomu kako Crkvu učiniti gostoljubivijom za LGBTQ+ osobe i razvedene katolike. Na sinodi će prvi puta biti laici, od kojih će polovica biti žene. Papa je također odlučio da će one moći prvi puta glasovati.

Dan prije početka sinode, 30. rujna, papa Franjo podijelit će 21 biskupu kardinalske šešire. Istakao da ti novi kardinali predstavljaju univerzalnost globalne crkve i neraskidivu vezu između pape i biskupija diljem svijeta. Od 21 novog kardinala, 18 ih je mlađe od 80 godina i imat će pravo glasa u konklavi kad će se birati novi papa.

Tako će kardinalski zbor imati ukupno 137 članova. A to je znatno iznad granice od 120 koje je postavio papa Pavao VI. 1975. No i papa Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. također se nisu pridržavali tog ograničenja.

Diverzitet u Kardinalskom zboru

Otkako je izabran 2013., papa Franjo preuređuje Kardinalski zbor u pripremama za sljedeću konklavu koja će izabrati njegovog nasljednika. Učinio je zbor više internacionalnim, manje europskim, manje kurijskim, više pastoralnim i manje ideološkim. Kao i svaki papa prije njega, tako je i papa Franjo imenovao kardinale koji podržavaju njegov projekt moderne crkve.

Nakon što imenuje nove kardinale na sljedećem konzistoriju u Kardinalskom zbor biti čak 72 posto od 137 kardinala koje je on postavio. Budući da je za izbor novog pape potrebna dvotrećinska većina, kardinali koje je on imenovao mogli bi izabrati nekoga čak i ako su svi ostali kardinali glasovali protiv njega.

Ostalo je samo 7 posto koje je imenovao papa Ivan Pavle II. te 21 posto koje je postavio papa Benedikt. Kao rezultat takve politike pape Franje, geografska zastupljenost u Kardinalskom zboru dramatično se promijenila u korist zemalja u razvoju.

Kardinali iz zemalja u razvoju

Čak oko polovica kardinala dolazi iz tih zemalja, u usporedbi s 35 posto koji su sudjelovali na konklavi 2013. na kojoj je izabran papa Franjo. Najviše je porastao broj kardinala iz Azije i Afrike, a najviše je izgubila Italija, koja je s 24 posto kardinala, spala na 11 posto.

Puno je izgubila i istočna Europa koja je spala s nekadašnjih 9,4 posto na 5 posto. Zahvaljujući tomu europski kontingent među kardinalima koji biraju papu spao je s 52 posto u 2013. na 38,7 posto godini.

Papa Franjo uspio je transformirati Katolički zbor, a na sličan način učinio je to i s Hrvatskom biskupskom konferencijom, u kojoj je ostalo tek nekoliko biskupa koje su imenovali papa Ivan Pavao II i papa Benedikt XVI. Jedan strani diplomatski predstavnik u Vatikanu ocijenio je da je papa Franjo majstor strategije koji postiže svoje ciljeve “sakrivajući se i lukavstvom”.

‘Papa je zaista odlučan i čvrst’

Radije premješta ljude nego što ih izravno suočava ili otpušta. No povremeno je pokazao da se ne libi direktnog sukoba i uspješno se suočavao s izazovima njegove vlasti koje je pokrenuo kardinal Burke iz Reda Maltežana. “Ne povlači se, zaista je odlučan i čvrst”, pa tako odlučno odbija promovirati neke nadbiskupe u kardinale koji mu nisu po volji i tako im uskraćujući pravo glasa u konklavi koja bira papu.

U drugim slučajevima jednostavno ih je čekao i prihvatio ostavke biskupa kad su dosegli dob za obveznu mirovinu. Još do nedavno svi vatikanolozi tvrdili su da će papa osigurati svoje nasljeđe ako uspije u konklavu ugurati što više kardinala koji ga podržavaju i koji su njegovi istomišljenici. Očito je u tomu uspio, no to ne znači da će liberalni reformator biti izabran za sljedećeg papu.

Liberalniji kardinali, naime, pogotovo oni iz Afrike i Azije nemaju nužno progresivna stajališta o ženama i homoseksualcima. Oni mogu biti ekonomski liberalni, ali kulturni konzervativci.