Piše Jagoda Marić. Prihodi od hrvatskog turizma rastu, ali to za sobom povlači i jedan problem koji postaje sve veći
Puno je i previše lani bilo rasprave oko toga jesu li oni koji se bave turizmom pretjerali s cijenama
Hrvatski turizam lani je ostvario ukupan prihod od 14,6 milijardi eura prodajući svoje usluge stranim gostima. To je rast za 11,32 posto, odnosno 1,49 milijardi eura u odnosu na prihode u 2022. godini. Istovremeno je izvoz roba iz Hrvatske pao za 1,37 milijardi eura, odnosno za 6,65 posto. Vrijednost izvoza roba lani je bila gotovo 19,2 milijarde eura.
Pad tih prihoda samo je ubrzao trend po kojem za hrvatsku ekonomiju, državni proračun i cijelo društvo sve važniji postaju prihodi od izvoza usluga u turizmu, a sve manje prihodi od izvoza roba. Uloga hrvatskog turizma je sve robusnija, a utjecaj hrvatske proizvodnje sve slabiji.
Približavanje rezultatima iz 2009. godine
Hrvatska još uvijek ostvaruje veće prihode od izvoza roba, ali lani je nakon sedam godina Vlade Andreja Plenkovića prihod od izvoza usluga u turizmu dosegnuo gotovo 76 posto prihoda od izvoza roba. Tako se Hrvatska približava rezultatima iz 2009. godine, zadnje godine mandata Ive Sanadera, kada su prihodi od turizma dosezali 84 posto prihoda od izvoza roba.
Nakon toga je ipak nešto brže rastao prihod od izvoza roba nego prihod od turizma pa su se i ti odnosi mijenjali u korist robnog izvoza. Još 2016. godine, u vrijeme premijera Tihomira Oreškovića, udio prihoda od turizma u prihodima od izvoza roba bio je je 70 posto. U zadnjoj godini premijerskog mandata Zorana Milanovića, odnosno u 2015. godini, prihod od turizma je dosezao 64 posto prihoda od izvoza roba.
Povećanje prihoda od turizma nije loše samo po sebi, loše je što je Hrvatska sve ovisnija o njemu. Jačanje turizma u Hrvatskoj znači i jačanje robnog uvoza. Na početku mandata sadašnje Vlade vrijednost izvoza bila je nešto veća od 58 posto vrijednosti uvoza. Lani je pala na 52 posto.
Rast prihoda u turizmu manji od stope rasta cijena
Iako je turizam u Hrvatskoj niskoprofitabilna grana u kojoj je povrat na investirani novac prilično dugotrajan, poduzetnici, ali i obični građani očito su shvatili mig države da je riječ o grani u kojoj sebi mogu osigurati egzistenciju. Hrvatska se odlučila iskoristiti položajnu rentu, a omjeri koji su sve nepovoljniji za proizvodnju nisu krivnja onih koji se bave turizmom.
Puno je i previše lani bilo rasprave oko toga jesu li oni koji se bave turizmom pretjerali s cijenama, pa je čak i ministar financija Marko Primorac upozoravao da bi tako mogli zbog zarade u jednoj sezoni uništiti posao u sljedećim godinama. I fizički pokazatelji, odnosno broj dolazaka i noćenja turista, i financijski pokazatelji bolji su nego 2022. godine. No, rast prihoda od turizma taman je rezultat povećanja broja noćenja stranih gostiju od tri posto i prosječne godišnje inflacije od osam posto.
Prihodi u turizmu lani su rasli po nižim stopama od rasta cijena u turizmu, jer su primjerice usluge restorana i hotela na kraju prošle godine bile 16,6 posto veće nego na kraju 2022.
Glavno pitanje u godinama koje dolaze
Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević kaže da je, barem prema službenim podacima o pokazateljima u turizmu, službeni rezultat turizma posljedica općeg rasta cijena, ali i podizanja kvalitete, kao i nešto većeg značaja hotelskog smještaja u turizmu.
“Svi ti pokazatelji ipak sugeriraju da hrvatski turizam nije nešto značajnije profitirao od ulaska u eurozonu i Schengen. Pokazalo se i to da potrošnja u turizmu očito nije pala zbog rasta cijena. Ali i to da nitko ne registrira činjenicu da sve više stranaca kupuje nekretnine u Hrvatskoj i da u njima odsjeda sve više njihovih ‘prijatelja i rodbine’, a ustvari se bave najmom na crno”, kaže Lovrinčević. Kako se dijeli položajna renta, predviđa on, postat će glavno pitanje našeg turizma, a nijedna stranka o tome zasad nešto ozbiljno ne razmišlja, odnosno nastoji izbjeći to pitanje u kampanji.
Iznajmljivači imaju glas na izborima, korporacije lobiste
“S jedne strane imamo male iznajmljivače, koji su porezno povlašteni u odnosu na druge građane, a s druge strane imamo hotelska poduzeća, inozemne korporacije koje žele prigrabiti sve više turističkog kolača. Mali iznajmljivači nemaju takvu moć niti lobiste koji im mogu priskrbiti znanstvene radove u korist razvoja hotelskog turizma. Ali oni su birači i znatno ih je više. Nije čudo da političke stranke o tome šute”, kaže Lovrinčević.
No, posao stranaka bi, kad se već Hrvatska odlučila igrati na kartu turizma, morao biti, ističe on, ozbiljna društvena rasprava oko toga kako će se dijeliti ta renta, i to ne samo o tome kako će je međusobno podijeliti privatni iznajmljivači i ugostitelji i strane hotelske korporacije. Mora se, upozorava Lovrinčević, postaviti pitanje što od te rente ima ostatak društva, ostatak Hrvatske, koja je ulagala u infrastrukturu, poput autocesta ili električne mreže i koja će sanirati utjecaje na okoliš.