Hrvatska javnost se u protekla dva tjedna podijelila u dva tabora koja vrlo različito gledaju na uzroke povećanja cijena roba i usluga nakon što je euro i formalno postao nacionalna valuta. Prvi tabor isključivu krivnju za recentna poskupljenja vidi u gramzivosti trgovaca koji su uvođenje eura iskoristili za povećanje svojih cijena, a predvodi ga osobno sam premijer Andrej Plenković.
Drugi pak tabor upozorava na notornu činjenicu da je hrvatska državna, lokalna i društvena nadgradnja jednostavno preskupa za slabašno gospodarstvo te da je uvođenje eura samo olakšalo usporedbu hrvatskih i europskih cijena, a time i cijenu neefikasne i glomazne države.
Hrvatska godišnja stopa inflacije u studenome je iznosila rekordnih 13,5 posto, dok je u eurozoni ona smanjena s listopadskih 10,6 posto na 10,1 posto. U narednome tjednu Državni zavod za statistiku objavit će kretanje potrošačkih cijena u prosincu pa ćemo imati prilike saznati što se stvarno događalo s cijenama neposredno prije uvođenja eura.
Plenkovićevi problemi ne mogu se riješiti zastrašivanjem poduzetnika
Ako je hrvatska godišnja stopa inflacije nastavila ubrzanje, a ona u eurozoni usporavanje, onda premijer Plenković ima problem koji sigurno neće moći riješiti do sada neviđenim zastrašivanjem trgovaca i ostalih poduzetnika. Cijene sirove nafte i prirodnoga plina pale su na razine na kojima su bile prije početka ruske invazije na Ukrajinu, čak je i tečaj eura u odnosu na američki dolar svega nekoliko centi ispod tečaja u siječnju prošle godine tako da je alibi “uvezene inflacije” preko skupih energenta i slaboga eura odavno potrošen.
Hrvatska zahuktala inflacija ušla je u svoj vlastiti ritam, a koliko su tome svojim neradom ili pogrešnim odlukama pomogle hrvatska Vlada i HNB vrijedno je razmatranja. Bio sam među rijetkima koji su još prošloga ljeta upozoravali da se hrvatska izvršna i monetarna vlast bore protiv inflacije povećanjem ponude novca i smanjivanjem njegove cijene te da to nikako ne može završiti dobro. Sada kada je rezultat takve inovativne politike, i to u svjetskim razmjerima, došao na naplatu, premijer Plenković traži spas u tome da na “teren” pošalje trupe Državnoga inspektorata.
Vladin popis artikala je ridikulozan
Novi doprinos borbi protiv inflacije trebalo bi dati i redovno dvotjedno popisivanje maloprodajnih cijena za 80 artikala u deset najvećih trgovačkih lanaca. Budući da se na tom popisu nalaze i artikli poput “Paste za zube” i “Tekućega sapuna, s pumpicom”, a da ti kao i mnogi drugi artikli s toga popisa imaju velike raspone u cijenama ovisne o robnoj marki proizvođača, postavlja se pitanje hoće li Vlada voditi računa samo o maloprodajnoj cijeni najjeftinijeg “Tekućega sapuna, s pumpicom” ili o svih dvadesetak njegovih vrsta i podvrsta? I što će se na kraju dogoditi trgovcu, distributeru ili proizvođaču koji smogne hrabrosti i odluči poskupiti neki od svojih “Tekućih sapuna, s pumpicom”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ridikulozan popis artikala samo je još jedan propagandni manevar Banskih dvora koji bi trebao poslužiti kao dokaz uspješne politike Vlade i njene borbe protiv inflacije i povišenja cijena svakodnevnih potrepština. Eurostat je prognozirao da će godišnja inflacija u eurozoni u prosincu prošle godine biti 9,2 posto, rekordnih 10,6 posto zabilježeno je u listopadu, tako da je malo vjerojatno da će hrvatske cijene u veljači i ožujku nastaviti i dalje rasti po novim rekordnim godišnjim stopama. Vlada će smirivanje inflacije pripisati svojoj odlučnosti u provođenju administrativne i inspekcijske kontrole poduzetnika, eufemizam za grubo zastrašivanje trgovaca, i prije spomenutom besmislenom popisu cijena artikala.
Rast plaća i mirovina nije platio inflaciju
Godišnja stopa inflacije dostigla je svoj maksimum u prosincu prošle ili će se to dogoditi u siječnju ove godine. Porast plaća i mirovina nije pratio, i još uvijek ne prati rast cijena i životnih troškova. Cijene sirove nafte i prirodnoga plina su u silaznome trendu, a budući da je euro u zadnjim mjesecima ojačao u odnosu na dolar rezultat toga vidljiv je i u Europi.
Uvođenje eura učinilo je hrvatske cijene vrlo lako usporedivima čak i svima onima koji nisu vični matematičkim operacijama množenja i dijeljenja. Lokalni trgovački lanci suočeni su i s konkurencijom sestrinskih lanaca u susjednim državama, ponajviše onih u Sloveniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Polovica Hrvata živi na 45 minuta od jeftinijih trgovina
U Hrvatskoj polovina svih građana živi i radi najviše na 45 minuta udaljenosti od slovenskih trgovina, a onoj drugoj polovini isto toliko su udaljeni trgovački centri u Mađarskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Prevelike razlike u maloprodajnim cijenama na tako malim udaljenostima uvijek rezultiraju povećanjem prekograničnih kupovina.
Sve navedeno upućuje na smirivanje inflacije u narednim mjesecima, a cijela ova galama oko povećanja cijena zamaglila je ključno pitanje: “Zašto su maloprodajne cijene u lokalnim trgovačkim lancima više od cijena u istim tim lancima u drugim europskim državama?”
Hrvatska je rekorder u ubiranju poreza
Porezna uprava bila je u pravu kada je prošle nedjelje javnosti odaslala priopćenje u kome je ustvrdila da je na neke artikle koji su u Sloveniji jeftiniji PDV u Hrvatskoj manji od slovenskoga. Ali je u tome priopćenju zaboravila pripomenuti da je Hrvatska uz Švedsku europski rekorder u udjelu prihoda od poreza na potrošnju u BDP-u i da je to najvažniji razlog relativne i apsolutne skupoće roba i usluga u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugi razlog je u mnogim segmentima deformirano tržište na kojem realni monopoli, oligopoli i karteli posluju uz blagoslov hrvatskih regulatornih tijela. Uvođenje eura nije cijene učinilo značajno višima, a građane siromašnijima, ono je samo pripomoglo realnom sagledavanju kupovne (ne)moći velike većine hrvatskih građana. Tri desetljeća kune bila su i tri desetljeća preskupe i preglomazne države, položajne i/ili partijske rente i rubnoga siromaštva značajnoga dijela stanovništva.
Euro je do kraja ogolio taj jalovi i promašeni ideološki koncept nastao početkom devedesetih godina prošloga stoljeća prema kojemu je država sama sebi svrha, a ne efikasan servis građana. Velik dio biračkoga tijela HDZ-a zbog toga i žali za kunom, ne toliko kao poveznicom s njenom neslavnom prethodnicom, već ponajviše zbog izgubljene iluzije da će država i partija kad-tad tiskati i distribuirati kune u potrebnim količinama i tako donijeti sreću i prosperitet svima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković folira. Uvođenje eura nije bitno povisilo cijene, samo je pripomoglo da Hrvati shvate koliko su siromašni
Poskupljenja nakon uvođenja eura podijelila su hrvatsku javnost u dva tabora
Euro je do kraja ogolio jalovi i promašeni ideološki koncept nastao početkom devedesetih godina prošloga stoljeća prema kojemu je država sama sebi svrha, a ne efikasan servis građana. Velik dio biračkoga tijela HDZ-a žali za kunom ponajviše zbog izgubljene iluzije da će država i partija kad-tad tiskati i distribuirati kune u potrebnim količinama i tako donijeti sreću i prosperitet svima.
Hrvatska javnost se u protekla dva tjedna podijelila u dva tabora koja vrlo različito gledaju na uzroke povećanja cijena roba i usluga nakon što je euro i formalno postao nacionalna valuta. Prvi tabor isključivu krivnju za recentna poskupljenja vidi u gramzivosti trgovaca koji su uvođenje eura iskoristili za povećanje svojih cijena, a predvodi ga osobno sam premijer Andrej Plenković.
Drugi pak tabor upozorava na notornu činjenicu da je hrvatska državna, lokalna i društvena nadgradnja jednostavno preskupa za slabašno gospodarstvo te da je uvođenje eura samo olakšalo usporedbu hrvatskih i europskih cijena, a time i cijenu neefikasne i glomazne države.
Hrvatska godišnja stopa inflacije u studenome je iznosila rekordnih 13,5 posto, dok je u eurozoni ona smanjena s listopadskih 10,6 posto na 10,1 posto. U narednome tjednu Državni zavod za statistiku objavit će kretanje potrošačkih cijena u prosincu pa ćemo imati prilike saznati što se stvarno događalo s cijenama neposredno prije uvođenja eura.
Plenkovićevi problemi ne mogu se riješiti zastrašivanjem poduzetnika
Ako je hrvatska godišnja stopa inflacije nastavila ubrzanje, a ona u eurozoni usporavanje, onda premijer Plenković ima problem koji sigurno neće moći riješiti do sada neviđenim zastrašivanjem trgovaca i ostalih poduzetnika. Cijene sirove nafte i prirodnoga plina pale su na razine na kojima su bile prije početka ruske invazije na Ukrajinu, čak je i tečaj eura u odnosu na američki dolar svega nekoliko centi ispod tečaja u siječnju prošle godine tako da je alibi “uvezene inflacije” preko skupih energenta i slaboga eura odavno potrošen.
Hrvatska zahuktala inflacija ušla je u svoj vlastiti ritam, a koliko su tome svojim neradom ili pogrešnim odlukama pomogle hrvatska Vlada i HNB vrijedno je razmatranja. Bio sam među rijetkima koji su još prošloga ljeta upozoravali da se hrvatska izvršna i monetarna vlast bore protiv inflacije povećanjem ponude novca i smanjivanjem njegove cijene te da to nikako ne može završiti dobro. Sada kada je rezultat takve inovativne politike, i to u svjetskim razmjerima, došao na naplatu, premijer Plenković traži spas u tome da na “teren” pošalje trupe Državnoga inspektorata.
Vladin popis artikala je ridikulozan
Novi doprinos borbi protiv inflacije trebalo bi dati i redovno dvotjedno popisivanje maloprodajnih cijena za 80 artikala u deset najvećih trgovačkih lanaca. Budući da se na tom popisu nalaze i artikli poput “Paste za zube” i “Tekućega sapuna, s pumpicom”, a da ti kao i mnogi drugi artikli s toga popisa imaju velike raspone u cijenama ovisne o robnoj marki proizvođača, postavlja se pitanje hoće li Vlada voditi računa samo o maloprodajnoj cijeni najjeftinijeg “Tekućega sapuna, s pumpicom” ili o svih dvadesetak njegovih vrsta i podvrsta? I što će se na kraju dogoditi trgovcu, distributeru ili proizvođaču koji smogne hrabrosti i odluči poskupiti neki od svojih “Tekućih sapuna, s pumpicom”?
Ridikulozan popis artikala samo je još jedan propagandni manevar Banskih dvora koji bi trebao poslužiti kao dokaz uspješne politike Vlade i njene borbe protiv inflacije i povišenja cijena svakodnevnih potrepština. Eurostat je prognozirao da će godišnja inflacija u eurozoni u prosincu prošle godine biti 9,2 posto, rekordnih 10,6 posto zabilježeno je u listopadu, tako da je malo vjerojatno da će hrvatske cijene u veljači i ožujku nastaviti i dalje rasti po novim rekordnim godišnjim stopama. Vlada će smirivanje inflacije pripisati svojoj odlučnosti u provođenju administrativne i inspekcijske kontrole poduzetnika, eufemizam za grubo zastrašivanje trgovaca, i prije spomenutom besmislenom popisu cijena artikala.
Rast plaća i mirovina nije platio inflaciju
Godišnja stopa inflacije dostigla je svoj maksimum u prosincu prošle ili će se to dogoditi u siječnju ove godine. Porast plaća i mirovina nije pratio, i još uvijek ne prati rast cijena i životnih troškova. Cijene sirove nafte i prirodnoga plina su u silaznome trendu, a budući da je euro u zadnjim mjesecima ojačao u odnosu na dolar rezultat toga vidljiv je i u Europi.
Uvođenje eura učinilo je hrvatske cijene vrlo lako usporedivima čak i svima onima koji nisu vični matematičkim operacijama množenja i dijeljenja. Lokalni trgovački lanci suočeni su i s konkurencijom sestrinskih lanaca u susjednim državama, ponajviše onih u Sloveniji.
Polovica Hrvata živi na 45 minuta od jeftinijih trgovina
U Hrvatskoj polovina svih građana živi i radi najviše na 45 minuta udaljenosti od slovenskih trgovina, a onoj drugoj polovini isto toliko su udaljeni trgovački centri u Mađarskoj, Srbiji ili Bosni i Hercegovini. Prevelike razlike u maloprodajnim cijenama na tako malim udaljenostima uvijek rezultiraju povećanjem prekograničnih kupovina.
Sve navedeno upućuje na smirivanje inflacije u narednim mjesecima, a cijela ova galama oko povećanja cijena zamaglila je ključno pitanje: “Zašto su maloprodajne cijene u lokalnim trgovačkim lancima više od cijena u istim tim lancima u drugim europskim državama?”
Hrvatska je rekorder u ubiranju poreza
Porezna uprava bila je u pravu kada je prošle nedjelje javnosti odaslala priopćenje u kome je ustvrdila da je na neke artikle koji su u Sloveniji jeftiniji PDV u Hrvatskoj manji od slovenskoga. Ali je u tome priopćenju zaboravila pripomenuti da je Hrvatska uz Švedsku europski rekorder u udjelu prihoda od poreza na potrošnju u BDP-u i da je to najvažniji razlog relativne i apsolutne skupoće roba i usluga u Hrvatskoj.
Drugi razlog je u mnogim segmentima deformirano tržište na kojem realni monopoli, oligopoli i karteli posluju uz blagoslov hrvatskih regulatornih tijela. Uvođenje eura nije cijene učinilo značajno višima, a građane siromašnijima, ono je samo pripomoglo realnom sagledavanju kupovne (ne)moći velike većine hrvatskih građana. Tri desetljeća kune bila su i tri desetljeća preskupe i preglomazne države, položajne i/ili partijske rente i rubnoga siromaštva značajnoga dijela stanovništva.
Euro je do kraja ogolio taj jalovi i promašeni ideološki koncept nastao početkom devedesetih godina prošloga stoljeća prema kojemu je država sama sebi svrha, a ne efikasan servis građana. Velik dio biračkoga tijela HDZ-a zbog toga i žali za kunom, ne toliko kao poveznicom s njenom neslavnom prethodnicom, već ponajviše zbog izgubljene iluzije da će država i partija kad-tad tiskati i distribuirati kune u potrebnim količinama i tako donijeti sreću i prosperitet svima.