Primorac zna prave uzroke
Kada bi ta izlika ministra financija bila istinita, svi zajedno bismo se trebali jako zabrinuti zbog mogućega povećanja maloprodajnih cijena u ljetnoj turističkoj sezoni, ako u turistički posve marginalnim mjesecima povećanje broja stranih gostiju dovodi do novoga povećanja ionako najviše stope inflacije u eurozoni.
Ministar Primorac vrlo dobro zna što su bili stvarni uzroci inflacije u eurozoni i Hrvatskoj, zašto je ona u eurozoni nakon 32 mjeseca praktički savladana, a u Hrvatskoj je i dalje gorući problem koji značajno nagriza kućne proračune i kupovnu moć barem dvije trećine hrvatskih građana.
U predvečerje izbora vijest o porastu stope inflacije zadnja je stvar koja treba Andreju Plenkoviću i HDZ-u pa je ministar financija dobio jasnu uputu da mora biti „reduciran u izričaju“ kako bi javnost uvjerio da je inflacija pod kontrolom te da je novo povećanje godišnje stope inflacije u ožujku samo anomalija, a ne preokret u trendu. Na konferenciji za medije ministar Primorac nije bio previše uvjerljiv, a njegova opaska o ograničenom utjecaju Ministarstva financija i fiskalne politike zazvučala je kao alibi za posljedice izostanka suvislih protuinflacijskih mjera Vlade.
Protuinflacijska politika ne postoji
Recikliranje priče o državnoj kontroli cijena energenata postalo je besmisleno jer je cijena prirodnoga plina u ožujku pala na nivo cijena iz 2019.-2021. godine, a prosječna cijena električne energije na europskome tržištu bila je u istome mjesecu četiri do pet puta niža od cijena u ožujku 2022. godine. Cijena barela nafte (Brent) trenutno je 20 % niža od cijene na početku ruske invazije na Ukrajinu, a budući da se tečaj eura u odnosu na američki dolar od konca 2022. kretao u rasponu od 1,05 do 1,12 dolara za euro (globalne cijene sirove nafte i prirodnoga plina iskazuju se u američkim dolarima) cijena energenata već više od godinu dana daju snažan pozitivan doprinos smanjenju stope inflacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prevedeno, hrvatska Vlada nema baš nikakvu protuinflacijsku politiku kao što je nije imala ni u ljeto 2021. godine, kada se prvi put zakotrljao kotač inflacije. Tada je Hrvatska još uvijek imala monetarni suverenitet pa je stabilnost cijena bila u nadležnosti HNB-a, ali tamo su bili zabavljeni pripremama za uvođenje eura. Posljedice izostanka suvislijih mjera HNB-a i Vlade platili su ponajviše građani prosječnih i ispodprosječnih primanja smanjivanjem kupovne moći i urušavanjem životnoga standarda.
Neobuzdana javna potrošnja
U svibnju 2022. godine hrvatska godišnja stopa inflacije dosegla je prvi put dvoznamenkastu vrijednost (10,7 %). Inflacija u eurozoni u tome mjesecu iznosila je 8,1 %, a ESB, Europska središnja banka, napokon je započela sa stupnjevanim povećavanjem ključnih kamatnih stopa.
HNB i hrvatska Vlada ne samo da nisu napravili protuinflacijsku prilagodbu monetarne i fiskalne politike, već je HNB smanjio iznos obaveznih rezervi banaka, a Vlada je inflacijom prepunjen državni proračun koristila za neobuzdanu javnu potrošnju i državni intervencionizam bez presedana. U studenome 2022. godine hrvatska godišnja stopa inflacije dosegla je 13 %, a one u eurozoni 10,1 %.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je i formalno izgubila monetarni suverenitet početkom prošle godine te su od tada borbu za stabilnost ovdašnjih cijena trebali voditi usklađivanjem monetarne i fiskalne politike ESB i hrvatska Vlada. Nakon petnaest mjeseci hrvatski rezultat te „usklade“ najviša je godišnja stopa inflacije u eurozoni, i to dvostruko viša od prosječne, što Hrvatsku u sljedećim mjesecima stavlja u iznimno nepovoljnu poziciju.
Nova spirala inflacije
Gospodarstvo eurozone je u stagnaciji, gospodarski rast u zadnjem tromjesečju prošle godine bio je zanemarivih 0,1 %, godišnja stopa inflacije u ožujku bila je 2,4 % i realno je očekivati da ESB od lipnja započne postupno smanjivanje ključnih kamatnih stopa kako bi potakao gospodarski rast.
Hrvatska će ući u ciklus smanjivanja kamatnih stopa s previsokom stopom inflacije, nabujalom osobnom i javnom potrošnjom, pregrijanim tržištem nekretnina i nepostojanjem bilo kakvih protuinflacijskih fiskalnih mjera ili politika. Nova spirala inflacije, čijemu smo početku možda svjedočili u ožujku, opet će devastirati kupovnu moć umirovljenika i zaposlenih s prosječnim i ispodprosječnim primanjima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Primorac nema nikakvu moć
Nekoliko puta sam upozoravao da Hrvatska kao marginalna članica eurozone mora učiniti sve što je u njenoj moći da stopu inflacije drži u prosjeku eurozone jer je to jedini način da monetarna politika ESB-a bude sukladna hrvatskim interesima i potrebama. Ministarstvo financija ima ograničene alate za postizanje toga cilja, ali nadležni ministar nema baš nikakvu političku moć da i te limitirane alate upotrijebi.
Andrej Plenković pak ima svu vlast i dokazano pomanjkanje puke želje da bilo što učini. Njegova nova izborna pobjeda sigurno bi odgodila stvarnu poreznu reformu i reformu lokalne uprave koje bi pripomogle smanjenju državne i javne potrošnje i uravnotežile prihode od različitih vrsta poreza. Bez toga prvog koraka svaka borba s inflacijom svedena je na njeno puko evidentiranje i očekivanje da sama usahne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska srlja u novu spiralu inflacije, a Vlada neuvjerljivo mulja o uzrocima. Opet će nagrabusiti oni s prosječnim plaćama i penzioneri
U predvečerje izbora vijest o porastu stope inflacije zadnja je stvar koja treba Andreju Plenkoviću i HDZ-u
Hrvatska Vlada nema baš nikakvu protuinflacijsku politiku kao što je nije imala ni u ljeto 2021. godine, kada se prvi put zakotrljao kotač inflacije. Tada je Hrvatska još uvijek imala monetarni suverenitet pa je stabilnost cijena bila u nadležnosti HNB-a, ali tamo su bili zabavljeni pripremama za uvođenje eura. Posljedice izostanka suvislijih mjera HNB-a i Vlade platili su ponajviše građani prosječnih i ispodprosječnih primanja smanjivanjem kupovne moći i urušavanjem životnoga standarda
Hrvatska je u veljači i ožujku zabilježila najvišu stopu godišnje inflacije u eurozoni mjereno promjenom indeksa maloprodajnih cijena roba i usluga. Od listopada prošle godine do siječnja ove Hrvatska je bila kontinuirano druga po visini inflacije, a u cijelome tom razdoblju naša stopa inflacije bila je gotovo uvijek dvostruko viša od prosječne u eurozoni. U ožujku je prosječna stopa godišnje inflacije u eurozoni pala s 2,6 % na 2,4 %, a hrvatska je povećana s 4,8 % na 4,9 % što je pak prvi mjesečni porast godišnje stope inflacije od kolovoza prošle godine.
Ministar financija Marko Primorac morao je dva tjedna prije izbora obaviti vrlo nezahvalan zadatak i javnosti rastumačiti zašto je Hrvatska i dalje neslavni europski rekorder po stopi inflacije pa je izliku pronašao u ovogodišnjemu „ranome datumu Uskrsa“ i dolasku stranih gostiju na uskrsne praznike. Prošle je godine od ukupno 84 milijuna noćenja stranih gostiju njih 682 000 ili 0,8 % ostvareno u ožujku, 2,5 milijuna ili 3,0 % u travnju, pa je očito da je i svako značajno povećanje broja dolazaka stranih gostiju i njihovih noćenja u ta dva mjeseca posve nevažno u odnosu na ukupni godišnji rezultat i njegov nesporni sezonski utjecaj na povećanje dijela maloprodajnih cijena roba i usluga.
Primorac zna prave uzroke
Kada bi ta izlika ministra financija bila istinita, svi zajedno bismo se trebali jako zabrinuti zbog mogućega povećanja maloprodajnih cijena u ljetnoj turističkoj sezoni, ako u turistički posve marginalnim mjesecima povećanje broja stranih gostiju dovodi do novoga povećanja ionako najviše stope inflacije u eurozoni.
Ministar Primorac vrlo dobro zna što su bili stvarni uzroci inflacije u eurozoni i Hrvatskoj, zašto je ona u eurozoni nakon 32 mjeseca praktički savladana, a u Hrvatskoj je i dalje gorući problem koji značajno nagriza kućne proračune i kupovnu moć barem dvije trećine hrvatskih građana.
U predvečerje izbora vijest o porastu stope inflacije zadnja je stvar koja treba Andreju Plenkoviću i HDZ-u pa je ministar financija dobio jasnu uputu da mora biti „reduciran u izričaju“ kako bi javnost uvjerio da je inflacija pod kontrolom te da je novo povećanje godišnje stope inflacije u ožujku samo anomalija, a ne preokret u trendu. Na konferenciji za medije ministar Primorac nije bio previše uvjerljiv, a njegova opaska o ograničenom utjecaju Ministarstva financija i fiskalne politike zazvučala je kao alibi za posljedice izostanka suvislih protuinflacijskih mjera Vlade.
Protuinflacijska politika ne postoji
Recikliranje priče o državnoj kontroli cijena energenata postalo je besmisleno jer je cijena prirodnoga plina u ožujku pala na nivo cijena iz 2019.-2021. godine, a prosječna cijena električne energije na europskome tržištu bila je u istome mjesecu četiri do pet puta niža od cijena u ožujku 2022. godine. Cijena barela nafte (Brent) trenutno je 20 % niža od cijene na početku ruske invazije na Ukrajinu, a budući da se tečaj eura u odnosu na američki dolar od konca 2022. kretao u rasponu od 1,05 do 1,12 dolara za euro (globalne cijene sirove nafte i prirodnoga plina iskazuju se u američkim dolarima) cijena energenata već više od godinu dana daju snažan pozitivan doprinos smanjenju stope inflacije.
Prevedeno, hrvatska Vlada nema baš nikakvu protuinflacijsku politiku kao što je nije imala ni u ljeto 2021. godine, kada se prvi put zakotrljao kotač inflacije. Tada je Hrvatska još uvijek imala monetarni suverenitet pa je stabilnost cijena bila u nadležnosti HNB-a, ali tamo su bili zabavljeni pripremama za uvođenje eura. Posljedice izostanka suvislijih mjera HNB-a i Vlade platili su ponajviše građani prosječnih i ispodprosječnih primanja smanjivanjem kupovne moći i urušavanjem životnoga standarda.
Neobuzdana javna potrošnja
U svibnju 2022. godine hrvatska godišnja stopa inflacije dosegla je prvi put dvoznamenkastu vrijednost (10,7 %). Inflacija u eurozoni u tome mjesecu iznosila je 8,1 %, a ESB, Europska središnja banka, napokon je započela sa stupnjevanim povećavanjem ključnih kamatnih stopa.
HNB i hrvatska Vlada ne samo da nisu napravili protuinflacijsku prilagodbu monetarne i fiskalne politike, već je HNB smanjio iznos obaveznih rezervi banaka, a Vlada je inflacijom prepunjen državni proračun koristila za neobuzdanu javnu potrošnju i državni intervencionizam bez presedana. U studenome 2022. godine hrvatska godišnja stopa inflacije dosegla je 13 %, a one u eurozoni 10,1 %.
Hrvatska je i formalno izgubila monetarni suverenitet početkom prošle godine te su od tada borbu za stabilnost ovdašnjih cijena trebali voditi usklađivanjem monetarne i fiskalne politike ESB i hrvatska Vlada. Nakon petnaest mjeseci hrvatski rezultat te „usklade“ najviša je godišnja stopa inflacije u eurozoni, i to dvostruko viša od prosječne, što Hrvatsku u sljedećim mjesecima stavlja u iznimno nepovoljnu poziciju.
Nova spirala inflacije
Gospodarstvo eurozone je u stagnaciji, gospodarski rast u zadnjem tromjesečju prošle godine bio je zanemarivih 0,1 %, godišnja stopa inflacije u ožujku bila je 2,4 % i realno je očekivati da ESB od lipnja započne postupno smanjivanje ključnih kamatnih stopa kako bi potakao gospodarski rast.
Hrvatska će ući u ciklus smanjivanja kamatnih stopa s previsokom stopom inflacije, nabujalom osobnom i javnom potrošnjom, pregrijanim tržištem nekretnina i nepostojanjem bilo kakvih protuinflacijskih fiskalnih mjera ili politika. Nova spirala inflacije, čijemu smo početku možda svjedočili u ožujku, opet će devastirati kupovnu moć umirovljenika i zaposlenih s prosječnim i ispodprosječnim primanjima.
Primorac nema nikakvu moć
Nekoliko puta sam upozoravao da Hrvatska kao marginalna članica eurozone mora učiniti sve što je u njenoj moći da stopu inflacije drži u prosjeku eurozone jer je to jedini način da monetarna politika ESB-a bude sukladna hrvatskim interesima i potrebama. Ministarstvo financija ima ograničene alate za postizanje toga cilja, ali nadležni ministar nema baš nikakvu političku moć da i te limitirane alate upotrijebi.
Andrej Plenković pak ima svu vlast i dokazano pomanjkanje puke želje da bilo što učini. Njegova nova izborna pobjeda sigurno bi odgodila stvarnu poreznu reformu i reformu lokalne uprave koje bi pripomogle smanjenju državne i javne potrošnje i uravnotežile prihode od različitih vrsta poreza. Bez toga prvog koraka svaka borba s inflacijom svedena je na njeno puko evidentiranje i očekivanje da sama usahne.