Kako se Plenković pravio nevješt
U izmjene Kaznenog zakona tako se, objavio je danas ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ubacuje stavak kojim se kaže da se kazneno djelo otkrivanja podataka iz istrage ne može počiniti ako je ono počinjeno u, između ostalog, javnom interesu. Dakle, zdravorazumski je zaključiti da bi, recimo, objava dopisivanja Josipe Rimac (danas Pleslić) i Gabrijele Žalac o kontri koju će složiti s AP-om jer im nije prošao natječaj za softver iz kasnije “afere softver“, s lakoćom prošla kao javni interes.
To je velika promjena, kojoj se Plenković dosad iz petnih žila protivio, praveći se nevješt i govoreći o “zaštiti žrtava”, privatnosti i sličnim dimnim zavjesama. Ovakav rasplet je stoga njegov veliki politički uzmak. I da je HDZ iole demokratska stranka, bio bi razlog za ozbiljno preispitivanje pozicije čovjeka koji im je, inzistirajući mjesecima na restriktivnom zakonu od kojeg je na kraju odustao, jamačno napravio nezanemarivu političku štetu.
Nije vrijeme za slavlje, nego za prosvjed
No, prije nekakvog slavlja, jer eto, izvorima informacija o korupcijskim aferama neće više prijetiti opasnost da završe na trogodišnjoj robiji, valjalo bi otići u na prosvjed. Lex AP se, naime, možda više ne treba tako nazivati, ali i dalje ostaje zakon s potencijalno štetnim implikacijama na slobodu medija i borbu protiv korupcije.
Prvo, onima kojima je palo na pamet u isti paket zavezati femicid i tajnost istrage ne treba vjerovati na riječ dok zakon ne bude doista izglasan. Drugo je – praksa. Sudeći po nekoliko škrtih rečenica resornog ministra, o tome je li u konkretnom predmetu riječ o javnom interesu odlučivat će sud.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, istraga zbog objave detalja iz istrage će svakako moći biti pokrenuta, ukoliko to bude za shodno našlo Državno odvjetništvo. Kojem će na čelu biti još jedan koji se pravio da tajnost istrage nije direktna kontra javnom interesu kao takvom – Ivan Turudić.
Slijedi li SLAPP nove generacije?
To ostavlja sasvim dovoljno prostora za sumnju da će se i ovakav lex AP light moći iskoristiti za pritisak na potencijalne izvore informacija. Jer, što ako sud zaključi da objava nekog detalja iz istrage ipak nije bila u javnom interesu? Prijete li onima koji žele progovoriti o malverzacijama vladajućih koje je otkrila istraga dugotrajni sudski postupci u kojima će se koplja, s neizvjesnim ishodom, lomiti oko toga što je javni interes?
Prijeti li ovaj zakon stvaranjem nove vrste SLAPP-a, strateških tužbi protiv javnog interesa, samo ovaj put usmjerenih ne protiv novinara, nego protiv onih koji bi novinarima odavali podatke? U krajnjoj liniji, je li moguće – dok, kako kaže Malenica, sud još nije odlučio radi li se o javnom interesu, pratiti novinarske kontakte i komunikacije kako bi se otkrilo gdje cure podaci?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Namjera upravljanja strahom
Sva ova vrlo opasna pitanja i dalje stoje neodgovorena. Kao i mogućnost zloupotrebe izmijenjenog Kaznenog zakona na štetu javnosti i slobode medija. Uostalom, lex AP se i nije kanio donijeti da se nekog doista smjesti u zatvor, nego da se potencijalne zviždače zastraši toliko da odustanu od izlaska u javnost. Ta namjera upravljanja strahom kako bi se sakrile rabote “naših dečki” i dalje je realna opasnost primjene i ovakve, ublažene verzije zakona u praksi.
Zato je u srijedu nužno još jednom poslati poruku o tome da je korupcija problem koji se ne može riješiti pritiscima na one koji bi govorili ili pisali o korupciji. Lex AP je, možda, mrtav, ali i lex AP light je još uvijek zakon opasnih namjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je malo ublažio lex AP i to je pobjeda javnosti. Ali i ova verzija je opasna
Što će se s istragom protiv zviždača događati dok sud ne odluči je li se radilo o javnom interesu?
Što ako sud zaključi da objava nekog detalja iz istrage ipak nije bila u javnom interesu? Prijete li onima koji žele progovoriti o malverzacijama vladajućih koje je otkrila istraga dugotrajni sudski postupci u kojima će se koplja, s neizvjesnim ishodom, lomiti oko toga što je javni interes?
Tako, dakle, izgleda pobjeda javnosti. Lex AP, jedan od najopasnijih zakona u modernoj povijesti hrvatske demokracije, ostao je odjednom bez svog najmalignijeg eksplozivnog punjenja, onog koje je uzbunilo ostatak demokratske javnosti u zemlji.
Za povlačenje Andreja Plenkovića ovaj put nije trebalo više od 600 tisuća potpisa koje su 2019. godine skupili sindikati protiv mirovinske reforme, niti pun Trg bana Jelačića bijesnih prosvjednika nakon višemjesečnog štrajka zaposlenih u obrazovanju. Ovaj put je zakonu koji je trebao riješiti problem korupcije visokih dužnosnika tako da se, praktički, izvan zakona stavi pisanje o njoj, presudio tek pritisak javnosti i najava prosvjeda na Markovom trgu u Zagrebu i ispred HNK-a u Splitu, koji će se održati u srijedu.
Kako se Plenković pravio nevješt
U izmjene Kaznenog zakona tako se, objavio je danas ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, ubacuje stavak kojim se kaže da se kazneno djelo otkrivanja podataka iz istrage ne može počiniti ako je ono počinjeno u, između ostalog, javnom interesu. Dakle, zdravorazumski je zaključiti da bi, recimo, objava dopisivanja Josipe Rimac (danas Pleslić) i Gabrijele Žalac o kontri koju će složiti s AP-om jer im nije prošao natječaj za softver iz kasnije “afere softver“, s lakoćom prošla kao javni interes.
To je velika promjena, kojoj se Plenković dosad iz petnih žila protivio, praveći se nevješt i govoreći o “zaštiti žrtava”, privatnosti i sličnim dimnim zavjesama. Ovakav rasplet je stoga njegov veliki politički uzmak. I da je HDZ iole demokratska stranka, bio bi razlog za ozbiljno preispitivanje pozicije čovjeka koji im je, inzistirajući mjesecima na restriktivnom zakonu od kojeg je na kraju odustao, jamačno napravio nezanemarivu političku štetu.
Nije vrijeme za slavlje, nego za prosvjed
No, prije nekakvog slavlja, jer eto, izvorima informacija o korupcijskim aferama neće više prijetiti opasnost da završe na trogodišnjoj robiji, valjalo bi otići u na prosvjed. Lex AP se, naime, možda više ne treba tako nazivati, ali i dalje ostaje zakon s potencijalno štetnim implikacijama na slobodu medija i borbu protiv korupcije.
Prvo, onima kojima je palo na pamet u isti paket zavezati femicid i tajnost istrage ne treba vjerovati na riječ dok zakon ne bude doista izglasan. Drugo je – praksa. Sudeći po nekoliko škrtih rečenica resornog ministra, o tome je li u konkretnom predmetu riječ o javnom interesu odlučivat će sud.
Dakle, istraga zbog objave detalja iz istrage će svakako moći biti pokrenuta, ukoliko to bude za shodno našlo Državno odvjetništvo. Kojem će na čelu biti još jedan koji se pravio da tajnost istrage nije direktna kontra javnom interesu kao takvom – Ivan Turudić.
Slijedi li SLAPP nove generacije?
To ostavlja sasvim dovoljno prostora za sumnju da će se i ovakav lex AP light moći iskoristiti za pritisak na potencijalne izvore informacija. Jer, što ako sud zaključi da objava nekog detalja iz istrage ipak nije bila u javnom interesu? Prijete li onima koji žele progovoriti o malverzacijama vladajućih koje je otkrila istraga dugotrajni sudski postupci u kojima će se koplja, s neizvjesnim ishodom, lomiti oko toga što je javni interes?
Prijeti li ovaj zakon stvaranjem nove vrste SLAPP-a, strateških tužbi protiv javnog interesa, samo ovaj put usmjerenih ne protiv novinara, nego protiv onih koji bi novinarima odavali podatke? U krajnjoj liniji, je li moguće – dok, kako kaže Malenica, sud još nije odlučio radi li se o javnom interesu, pratiti novinarske kontakte i komunikacije kako bi se otkrilo gdje cure podaci?
Namjera upravljanja strahom
Sva ova vrlo opasna pitanja i dalje stoje neodgovorena. Kao i mogućnost zloupotrebe izmijenjenog Kaznenog zakona na štetu javnosti i slobode medija. Uostalom, lex AP se i nije kanio donijeti da se nekog doista smjesti u zatvor, nego da se potencijalne zviždače zastraši toliko da odustanu od izlaska u javnost. Ta namjera upravljanja strahom kako bi se sakrile rabote “naših dečki” i dalje je realna opasnost primjene i ovakve, ublažene verzije zakona u praksi.
Zato je u srijedu nužno još jednom poslati poruku o tome da je korupcija problem koji se ne može riješiti pritiscima na one koji bi govorili ili pisali o korupciji. Lex AP je, možda, mrtav, ali i lex AP light je još uvijek zakon opasnih namjera.