Kao što je to obično slučaj s najgorim i najrepresivnijim zakonima, mašta gotovo da nije ni potrebna. Uostalom, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek se već od plime vlastitih neistina u slučaju snimanja šteta od potresa, pokušava skloniti iza “istrage koja traje” i tako kupuje šutnju za odgovore na najbolnija pitanja.
Monstruozno opasan zakon
Protiv njega je USKOK upravo pokrenuo istragu zbog sad već čuvenog novca za jednu lokalnu TV stanicu, uz garantirani rikverc i podrazumijevajući korektan tretman na tom mediju. E sad je vrijeme za samo malo fikcije, kako bi se pokazalo koliko je zakon kojeg pred izbornu kampanju želi izglasati HDZ, a kojeg žestoko brani novi budući glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, monstruozno opasan.
Pretpostavimo – za ovo stvarno ne treba previše mašte, jer Vlada uporno skriva podatke o financiranju medija – da je ono što je napravio Lovrinčević manje-više uhodana praksa. Da, eto, ministri ili njihovi ljudi od povjerenja iz drugih resora slično postupaju s javnim novcem, kupujući pozitivni medijski image sebi i svojoj stranci.
Optužnica za Rimac još nije pravomoćna
Pretpostavimo, sad s malo višim intenzitetom fabuliranja, da je stvar nešto organiziranija. Da ministri i njihovi ljudi od povjerenja nisu sami od sebe odlučili “podmazivati” medijsku mašinu, nego da se, u nekom trenutku na vrhu Vlade održao sastanak na kojem je takvu strategiju zatražio sam – Andrej Plenković. Pretpostavimo da svjedočenja ili dokaze o takvom sastanku ima kod sebe i Jurica Lovrinčević i da ih, u toku istrage, preda istražiteljima.
Svatko tko bi, od Lovrinčevića do istražitelja, razmišljao o tome da u javnost pusti dokaze koji ukazuju na to da je premijer osobno organizirao zločinački pothvat izvlačenja javnog novca u cilju održanja HDZ-a na vlasti, suočavao bi se s kaznom do tri godine zatvora. Barem bi tako bilo dok optužnica ne bi postala pravomoćna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A za to vrijeme može proći više izbornih ciklusa. Podsjetimo, Josipa Pleslić (ex Rimac) je uhićena pred izbore 2020. godine. Optužnica još nije pravomoćna.
Zatvor za zviždača iz Fimi medije
Valja, dakako, priznati kako maštoviti primjer s premijerom koji organizira sustavno izvlačenje javnog novca kako bi HDZ održao na vlasti i nije toliko maštovit. Doslovno to se dogodilo za vrijeme posljednjeg boravka HDZ-a na vlasti. Premijer Ivo Sanader je, u aferi Fimi medija, tražio od čelnika javnih poduzeća da preko odabrane PR tvrtke, zapravo, financiraju stranku javnim novcem. Na kraju su pravomoćno osuđeni i Sanader i HDZ.
Istraga ove, najveće (istražene) hrvatske afere krenula je početkom 2010. godine. Da je na snazi tad bio lex AP, sve oko nje bi na prijelomnim izborima 2011. godine, bilo obavijeno velom tajne. Javnost o elaboriranoj pljački koju je izvelo čelništvo jedne stranke ne bi, praktički, znala ništa u trenutku izlaska na birališta. Da je na snazi bio lex AP, zviždač Damir Mihanović, tada član uprave Croatia osiguranja, bi zbog svojih kontakta s novinarima oko Fimi medije, završio iza rešetaka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako je lex AP mogao ostati bez imena
Postoji, dakako, i cijeli niz afera koje u sadašnjosti svojim serijskim pojavljivanjem u medijima kradu san Andreju Plenkoviću. I koje bi sasvim prikladno nestale na koju godinu iz javnog prostora da paragrafi vitlaju zatvorskom kuglom za one koji bi progovorili o detaljima iz javnog interesa iz svih tih manjih ili većih pljački.
Da je na snazi lex AP, taj zakon se uopće ne bi tako zvao. Kratica AP je, uostalom, ušla u popularnu kulturu tek nakon što je objavljena SMS komunikacija bivših Plenkovićevih kadrovskih uzdanica, ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac i Josipe Pleslić (Rimac). One komunikacije u kojoj Rimac kaže ojađenoj Žalac nakon što je propala nabavka programa koja je kasnije, nakon Telegramovog otkrića, postala poznata kao afera softver: “Sutra ćemo dogovoriti s AP i složimo mi kontru”.
Industrija pogodovanja koja će ostati u sjeni
Javnost, nadalje, ne bi znala kako je bivši ministar gospodarstva Darko Horvat dijelio novce mimo natječaja nakon što su mu iz redova koalicijskog partnera dostavili listu “dobitnika”. Mimo pravila natječaja, dakako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne bi se znalo kako je spominjana Rimac u cijeloj Plenkovićevoj administraciji imala mrežu pouzdanika koja je – sumnjaju istražitelji – namještala poslove, ispite, kredite… Ne bi se znalo da je bivši pomoćnik bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, osumnjičen za namještanje posla odabranim poduzetnicima, svjedočio kako je ministar bio obaviješten o svemu. Ne bi se, u krajnjoj liniji, znalo da u mobitelu bivšeg čelnika Janafa Dragana Kovačevića postoje poruke po kojima bi se moglo zaključiti da je tvrtka koja je dobivala poslove s Janafom financirala razne pogodnosti za Kovačevićevu obitelj i prijatelje. I da se jedna od poruka može dovesti u vezu s plaćanjem odijela za – budućeg glavnog državnog odvjetnika.
Prosvjedom protiv neupitnih 76 glasova
Vlast, pak, tvrdi da nema nikakvog razloga za brigu. Andrej Plenković je i ovog vikenda, bez trunke crvenila u licu, objašnjavao kako je propis o tajnosti istrage, s predviđenom robijom, “europski standard”. Dobro da nije rekao i da je dio reforme zdravstva – što manje građani znaju, manje su pod stresom.
Ukratko, čini se da su ovaj put u Banskim dvorima doista “složili kontru”. Problem su afere? Nema informacija, nema tekstova, nema afera. Za spuštanje ovakvog, neprozirnog mraka, dostajat će tek 76 (neupitnih) glasova u Saboru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A kao što je to običaj s najgorim i najrepresivnijim zakonima, krajnja instanca na kojoj im se da “složiti kontru” je – ulica. Prosvjed protiv zakona kojim se konačno staje na kraj aferama vlasti – tako da se praktički zabrani pisanje o njima – održat će se u srijedu u 11 sati u Zagrebu i Splitu.
Htjeli biste živjeti u zemlji u kojoj će biti dozvoljeno pisati o HDZ-ovim aferama? Prosvjed je u srijedu, u 11 sati
Ne bude li golemog javnog pritiska, lex AP će rutinski dobiti glasove HDZ-a i koalicijskih suučesnika u Saboru
Andrej Plenković je i ovog vikenda, bez trunke crvenila u licu, objašnjavao kako je propis o tajnosti istrage, s predviđenom robijom, “europski standard”. Dobro da nije rekao i da je dio reforme zdravstva - što manje građani znaju, manje su pod stresom
Kao što je to obično slučaj s najgorim i najrepresivnijim zakonima, mašta gotovo da nije ni potrebna. Uostalom, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek se već od plime vlastitih neistina u slučaju snimanja šteta od potresa, pokušava skloniti iza “istrage koja traje” i tako kupuje šutnju za odgovore na najbolnija pitanja.
Stvari, dakako, kad je lex AP u pitanju, mogu – i hoće – biti i mnogo gore. Usvoje li – a hoće – HDZ i koalicijski suučesnici zakon koji utjerava cenzuru u kosti, scenariji se sami pišu. Evo, recimo, Jurica Lovrinčević, nedavno smijenjeni savjetnik nedavno smijenjenog ministra gospodarstva Davora Filipovića.
Monstruozno opasan zakon
Protiv njega je USKOK upravo pokrenuo istragu zbog sad već čuvenog novca za jednu lokalnu TV stanicu, uz garantirani rikverc i podrazumijevajući korektan tretman na tom mediju. E sad je vrijeme za samo malo fikcije, kako bi se pokazalo koliko je zakon kojeg pred izbornu kampanju želi izglasati HDZ, a kojeg žestoko brani novi budući glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, monstruozno opasan.
Pretpostavimo – za ovo stvarno ne treba previše mašte, jer Vlada uporno skriva podatke o financiranju medija – da je ono što je napravio Lovrinčević manje-više uhodana praksa. Da, eto, ministri ili njihovi ljudi od povjerenja iz drugih resora slično postupaju s javnim novcem, kupujući pozitivni medijski image sebi i svojoj stranci.
Optužnica za Rimac još nije pravomoćna
Pretpostavimo, sad s malo višim intenzitetom fabuliranja, da je stvar nešto organiziranija. Da ministri i njihovi ljudi od povjerenja nisu sami od sebe odlučili “podmazivati” medijsku mašinu, nego da se, u nekom trenutku na vrhu Vlade održao sastanak na kojem je takvu strategiju zatražio sam – Andrej Plenković. Pretpostavimo da svjedočenja ili dokaze o takvom sastanku ima kod sebe i Jurica Lovrinčević i da ih, u toku istrage, preda istražiteljima.
Svatko tko bi, od Lovrinčevića do istražitelja, razmišljao o tome da u javnost pusti dokaze koji ukazuju na to da je premijer osobno organizirao zločinački pothvat izvlačenja javnog novca u cilju održanja HDZ-a na vlasti, suočavao bi se s kaznom do tri godine zatvora. Barem bi tako bilo dok optužnica ne bi postala pravomoćna.
A za to vrijeme može proći više izbornih ciklusa. Podsjetimo, Josipa Pleslić (ex Rimac) je uhićena pred izbore 2020. godine. Optužnica još nije pravomoćna.
Zatvor za zviždača iz Fimi medije
Valja, dakako, priznati kako maštoviti primjer s premijerom koji organizira sustavno izvlačenje javnog novca kako bi HDZ održao na vlasti i nije toliko maštovit. Doslovno to se dogodilo za vrijeme posljednjeg boravka HDZ-a na vlasti. Premijer Ivo Sanader je, u aferi Fimi medija, tražio od čelnika javnih poduzeća da preko odabrane PR tvrtke, zapravo, financiraju stranku javnim novcem. Na kraju su pravomoćno osuđeni i Sanader i HDZ.
Istraga ove, najveće (istražene) hrvatske afere krenula je početkom 2010. godine. Da je na snazi tad bio lex AP, sve oko nje bi na prijelomnim izborima 2011. godine, bilo obavijeno velom tajne. Javnost o elaboriranoj pljački koju je izvelo čelništvo jedne stranke ne bi, praktički, znala ništa u trenutku izlaska na birališta. Da je na snazi bio lex AP, zviždač Damir Mihanović, tada član uprave Croatia osiguranja, bi zbog svojih kontakta s novinarima oko Fimi medije, završio iza rešetaka.
Kako je lex AP mogao ostati bez imena
Postoji, dakako, i cijeli niz afera koje u sadašnjosti svojim serijskim pojavljivanjem u medijima kradu san Andreju Plenkoviću. I koje bi sasvim prikladno nestale na koju godinu iz javnog prostora da paragrafi vitlaju zatvorskom kuglom za one koji bi progovorili o detaljima iz javnog interesa iz svih tih manjih ili većih pljački.
Da je na snazi lex AP, taj zakon se uopće ne bi tako zvao. Kratica AP je, uostalom, ušla u popularnu kulturu tek nakon što je objavljena SMS komunikacija bivših Plenkovićevih kadrovskih uzdanica, ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova Gabrijele Žalac i Josipe Pleslić (Rimac). One komunikacije u kojoj Rimac kaže ojađenoj Žalac nakon što je propala nabavka programa koja je kasnije, nakon Telegramovog otkrića, postala poznata kao afera softver: “Sutra ćemo dogovoriti s AP i složimo mi kontru”.
Industrija pogodovanja koja će ostati u sjeni
Javnost, nadalje, ne bi znala kako je bivši ministar gospodarstva Darko Horvat dijelio novce mimo natječaja nakon što su mu iz redova koalicijskog partnera dostavili listu “dobitnika”. Mimo pravila natječaja, dakako.
Ne bi se znalo kako je spominjana Rimac u cijeloj Plenkovićevoj administraciji imala mrežu pouzdanika koja je – sumnjaju istražitelji – namještala poslove, ispite, kredite… Ne bi se znalo da je bivši pomoćnik bivšeg ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, osumnjičen za namještanje posla odabranim poduzetnicima, svjedočio kako je ministar bio obaviješten o svemu. Ne bi se, u krajnjoj liniji, znalo da u mobitelu bivšeg čelnika Janafa Dragana Kovačevića postoje poruke po kojima bi se moglo zaključiti da je tvrtka koja je dobivala poslove s Janafom financirala razne pogodnosti za Kovačevićevu obitelj i prijatelje. I da se jedna od poruka može dovesti u vezu s plaćanjem odijela za – budućeg glavnog državnog odvjetnika.
Prosvjedom protiv neupitnih 76 glasova
Vlast, pak, tvrdi da nema nikakvog razloga za brigu. Andrej Plenković je i ovog vikenda, bez trunke crvenila u licu, objašnjavao kako je propis o tajnosti istrage, s predviđenom robijom, “europski standard”. Dobro da nije rekao i da je dio reforme zdravstva – što manje građani znaju, manje su pod stresom.
Ukratko, čini se da su ovaj put u Banskim dvorima doista “složili kontru”. Problem su afere? Nema informacija, nema tekstova, nema afera. Za spuštanje ovakvog, neprozirnog mraka, dostajat će tek 76 (neupitnih) glasova u Saboru.
A kao što je to običaj s najgorim i najrepresivnijim zakonima, krajnja instanca na kojoj im se da “složiti kontru” je – ulica. Prosvjed protiv zakona kojim se konačno staje na kraj aferama vlasti – tako da se praktički zabrani pisanje o njima – održat će se u srijedu u 11 sati u Zagrebu i Splitu.