Nekoliko dana kasnije, neushićenost Plenkovićeva pobjedničkog govora možda je malo jasnija. Od pobjedničkog šampanjca u prvom satu četvrtka, već do ponedjeljka je na rasporedu uglavnom bio – pelin. Gorči.
HDZ ne stoji loše, ali Plenković…
Unatoč namigivanjima i pokušajima da se odobrovolji petero zastupnika manjih stranaka centra (lista Matije Posavca, Fokus i IDS) oni su zasad ostali čvrsti na stavu da neće s HDZ-om. Mislav Kolakušić je u videu na koji je namontirao stock fotografiju širokih prozora i drveća, te šumu mikrofona, odlučno odbio mogućnost da podrži ili HDZ ili SDP, što je fond glasova koje Domovinski pokret donosi u miraz smanjilo na 13. Manjine se ne žele dijeliti, a DP ne želi sa SDSS-om…
No, sve su to tek nipošto neprelazne prepreke koje dijele HDZ od formiranja većine i nove vlade. Sa 61 mandatom u džepu i DP-om koji je već formirao pregovarački tim, čini se da je Plenkovićeva stranka i dalje blizu svog trećeg mandata. Ali, sam Plenković ne stoji baš toliko dobro. Što se vidi i iz njegovih posljednjih javnih istupa.
Usporedba s Karamarkom
Za niti jednog predsjednika HDZ-a nikad neće biti dobro kad ga se uspoređuje s Tomislavom Karamarkom nakon izbora 2015. godine. Unatoč (tijesnoj) izbornoj pobjedi, Karamarko nije uspio formirati Vladu koji bi vodio on sam ili bilo tko iz HDZ-a, a koalicijska kombinacija s Mostom implodirala je za šest mjeseci.
Karamarko je pritom povukao sijaset pogrešnih poteza, a sve je počelo kad je odmah nakon izbora tražio da mu, mimo Ustava, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović da mandat za sastavljanje vlade. “Mi smo pobjednička stranka, imamo najviše mandata. To se tako radi inače u zapadnom svijetu”, argumentirao je tad Karamarko. Ustav RH, međutim, izričito kaže kako mandat za sastavljanje može dobiti onaj tko uživa povjerenje većine svih zastupnika. Većina svih zastupnika je 76. Karamarko je dobio 59 mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sjećanje na Zagrebačku krizu
Plenković je dobio dva više od svog prethodnika, ali čini se da ima sličan problem s definiranjem izborne pobjede. “Ovo nema nigdje. Dio poraženih stranaka pokušava uvjeriti javnost da su oni pobijedili”, jadao se tehnički premijer novinarima u Jasenovcu. Pa podigao uloge. “Ako netko pobijedi u 9 od 11 izbornih jedinica, a postoje ljudi koji kao da ne vide tu kartu i dalje smatraju da su oni pobijedili, onda imamo ogroman logički problem, krupni politički problem i očito neku pripremu za daljnje sabotaže”, kazao je Plenković, u stilu Karamarka, ali i Franje Tuđmana koji je 1995. godine tvrdio da je HDZ pobijedio u Zagrebu iako su opozicijske stranke osvojile većinu u Gradskoj skupštini.
Plenkovićev HDZ ostvario je relativnu pobjedu na izborima. Hoće li se ona doista pretvoriti u punu pobjedu, u formiranje nove vlade, ne ovisi u “karti”, o broju izbornih jedinica koje je netko “osvojio”, nego samo o tome što će odlučiti barem 76 saborskih zastupnika i zastupnica. Sve ostalo je otužan spin čiju protuustavnost ne bi mogli osporiti čak ni “mađioničari” Miroslava Šeparovića u Ustavnom sudu.
Palac gore za Anušića
No, to hoće li netko “priznati poraz” ipak mnogo manje brine Plenkovića u ovom trenutku. Tehnički premijer je, naime, u hipu, doslovno preko noći, od uvjerljivo najmoćnijeg političara u zemlji, čovjeka koji je o cijeloj svojoj konkurenciji govorio s pozicija beskrajne arogancije i podcjenjivanja, došao u poziciju onog koji trpi ozbiljne šamare.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo je za pregovore s DP-om odredio Tomu Medveda, ali iz ove stranke su tražili Ivana Anušića. Poruka je jasna. Tehnički ministar obrane je poslije Plenkovića vjerojatno najjača politička figura u HDZ-u i neformalni lider unutarstranačke oporbe. Kao da sama sudbina sastavljanja većine s Domovinskim pokretom, strankom u kojoj su, kako je nedavno govorio “zli, zli ljudi” i čije je neke članove optuživao i za poticanje terorizma, nije već sama po sebi golem udarac za pregolem ego predsjednika HDZ-a.
Lekcije Igora Peternela
Ali, ima još. Plenković je ovih dana morao istrpjeti i da ga političari iz DP-a koji nisu u samom vrhu stranke, vuku kroz blato. “On je doveden za predsjednika HDZ-a od strane, ajmo to tako reći, izvanhrvatskih, neprijateljskih, globalističkih interesa”, kazao je recimo izabrani saborski zastupnik DP-a Josip Jurčević. Još jedan budući saborski zastupnik DP-a, Igor Peternel, docirao je na televiziji kako u njegovoj stranci nisu bili zadovoljni Plenkovićevim politikama.
“Nije sporna osoba Andrej Plenković nego politike koje je zagovarao, a koje je njegova vlada provodila, a bile su vezane uz suradnju sa SDSS-om, odnos prema braniteljima, HOS-u…”, dijelio je Peternel lekcije čovjeku koji osam godina nije nikom dopuštao da mu dijeli lekcije. Pogotovo o politici koju je provodio (suradnja s liberalima i manjinama) i koju je predstavljao kao svoj temeljni doprinos i HDZ-u i Hrvatskoj. I od koje će sad, po svemu sudeći, morati odustati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grubo prizemljavanje
Uostalom, iako pravi pregovori tek kreću, Plenković se već posuo pepelom na temi od koje nije htio ni pedlja odstupiti i redovno bi gubio živce kad bi se ona propitivala na tiskovnim konferencijama. Evo, recimo, posljednji Božić nije bio baš tako davno. “Mislim da nikad nije bilo više borbe protiv korupcije nego što je to pokazano u našem mandatu”, kazivao je samozadovoljno Plenković pred zagrebačkom katedralom. Ovog vikenda je objašnjavao da su “čuli poruku birača” i da moraju neke politike korigirati. Poput – borbe protiv korupcije.
Sve ovo vrlo jasno pokazuje u koliko je neugodnoj poziciji ovog trenutka čovjek koji se u osam godina okružio klimoglavcima i na svaku kritiku uglavnom reagirao uvredama. Koje su, u slučaju otkrivanja afera prelazile i u verbalne napade na novinare, a izbornih poraza u velikim gradovima i u vrijeđanje birača. Plenkovićev ego je, ukratko, u ovih osam godina, zatvoren u velikom, napuhanom mjehuru, odavno otplutao prema nebeskim visinama. Sve što se događa posljednjih pet dana je – grubo prizemljavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je osam godina bio zatvoren u ogromnom mjehuru, negdje na nebesima, sam sa svojim egom. Kakvo je grubo prizemljenje upravo doživio
Andrej Nepogrešivi u bolnom sudaru s realnošću
Samo u pet dana Plenković je morao "progutati" više dociranja, kritika i ucjena nego u posljednjih osam godina
Bilo je to naizgled potpuno neshvatljivo. Govor Peđe Grbina u izbornoj noći djelovao je možda i entuzijastičnije od govora kojeg je sat vremena kasnije držao čovjek s 19 osvojenih mandata više – Andrej Plenković. Predsjednik HDZ-a je, pritom, u tom trenutku imao manje-više jasan put do parlamentarne većine. Grbin tek slabašnu nadu da bi, možda, nekako, uz puno, puno sreće mogao nabasati na put za put do većine u Saboru.
Nekoliko dana kasnije, neushićenost Plenkovićeva pobjedničkog govora možda je malo jasnija. Od pobjedničkog šampanjca u prvom satu četvrtka, već do ponedjeljka je na rasporedu uglavnom bio – pelin. Gorči.
HDZ ne stoji loše, ali Plenković…
Unatoč namigivanjima i pokušajima da se odobrovolji petero zastupnika manjih stranaka centra (lista Matije Posavca, Fokus i IDS) oni su zasad ostali čvrsti na stavu da neće s HDZ-om. Mislav Kolakušić je u videu na koji je namontirao stock fotografiju širokih prozora i drveća, te šumu mikrofona, odlučno odbio mogućnost da podrži ili HDZ ili SDP, što je fond glasova koje Domovinski pokret donosi u miraz smanjilo na 13. Manjine se ne žele dijeliti, a DP ne želi sa SDSS-om…
No, sve su to tek nipošto neprelazne prepreke koje dijele HDZ od formiranja većine i nove vlade. Sa 61 mandatom u džepu i DP-om koji je već formirao pregovarački tim, čini se da je Plenkovićeva stranka i dalje blizu svog trećeg mandata. Ali, sam Plenković ne stoji baš toliko dobro. Što se vidi i iz njegovih posljednjih javnih istupa.
Usporedba s Karamarkom
Za niti jednog predsjednika HDZ-a nikad neće biti dobro kad ga se uspoređuje s Tomislavom Karamarkom nakon izbora 2015. godine. Unatoč (tijesnoj) izbornoj pobjedi, Karamarko nije uspio formirati Vladu koji bi vodio on sam ili bilo tko iz HDZ-a, a koalicijska kombinacija s Mostom implodirala je za šest mjeseci.
Karamarko je pritom povukao sijaset pogrešnih poteza, a sve je počelo kad je odmah nakon izbora tražio da mu, mimo Ustava, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović da mandat za sastavljanje vlade. “Mi smo pobjednička stranka, imamo najviše mandata. To se tako radi inače u zapadnom svijetu”, argumentirao je tad Karamarko. Ustav RH, međutim, izričito kaže kako mandat za sastavljanje može dobiti onaj tko uživa povjerenje većine svih zastupnika. Većina svih zastupnika je 76. Karamarko je dobio 59 mandata.
Sjećanje na Zagrebačku krizu
Plenković je dobio dva više od svog prethodnika, ali čini se da ima sličan problem s definiranjem izborne pobjede. “Ovo nema nigdje. Dio poraženih stranaka pokušava uvjeriti javnost da su oni pobijedili”, jadao se tehnički premijer novinarima u Jasenovcu. Pa podigao uloge. “Ako netko pobijedi u 9 od 11 izbornih jedinica, a postoje ljudi koji kao da ne vide tu kartu i dalje smatraju da su oni pobijedili, onda imamo ogroman logički problem, krupni politički problem i očito neku pripremu za daljnje sabotaže”, kazao je Plenković, u stilu Karamarka, ali i Franje Tuđmana koji je 1995. godine tvrdio da je HDZ pobijedio u Zagrebu iako su opozicijske stranke osvojile većinu u Gradskoj skupštini.
Plenkovićev HDZ ostvario je relativnu pobjedu na izborima. Hoće li se ona doista pretvoriti u punu pobjedu, u formiranje nove vlade, ne ovisi u “karti”, o broju izbornih jedinica koje je netko “osvojio”, nego samo o tome što će odlučiti barem 76 saborskih zastupnika i zastupnica. Sve ostalo je otužan spin čiju protuustavnost ne bi mogli osporiti čak ni “mađioničari” Miroslava Šeparovića u Ustavnom sudu.
Palac gore za Anušića
No, to hoće li netko “priznati poraz” ipak mnogo manje brine Plenkovića u ovom trenutku. Tehnički premijer je, naime, u hipu, doslovno preko noći, od uvjerljivo najmoćnijeg političara u zemlji, čovjeka koji je o cijeloj svojoj konkurenciji govorio s pozicija beskrajne arogancije i podcjenjivanja, došao u poziciju onog koji trpi ozbiljne šamare.
Prvo je za pregovore s DP-om odredio Tomu Medveda, ali iz ove stranke su tražili Ivana Anušića. Poruka je jasna. Tehnički ministar obrane je poslije Plenkovića vjerojatno najjača politička figura u HDZ-u i neformalni lider unutarstranačke oporbe. Kao da sama sudbina sastavljanja većine s Domovinskim pokretom, strankom u kojoj su, kako je nedavno govorio “zli, zli ljudi” i čije je neke članove optuživao i za poticanje terorizma, nije već sama po sebi golem udarac za pregolem ego predsjednika HDZ-a.
Lekcije Igora Peternela
Ali, ima još. Plenković je ovih dana morao istrpjeti i da ga političari iz DP-a koji nisu u samom vrhu stranke, vuku kroz blato. “On je doveden za predsjednika HDZ-a od strane, ajmo to tako reći, izvanhrvatskih, neprijateljskih, globalističkih interesa”, kazao je recimo izabrani saborski zastupnik DP-a Josip Jurčević. Još jedan budući saborski zastupnik DP-a, Igor Peternel, docirao je na televiziji kako u njegovoj stranci nisu bili zadovoljni Plenkovićevim politikama.
“Nije sporna osoba Andrej Plenković nego politike koje je zagovarao, a koje je njegova vlada provodila, a bile su vezane uz suradnju sa SDSS-om, odnos prema braniteljima, HOS-u…”, dijelio je Peternel lekcije čovjeku koji osam godina nije nikom dopuštao da mu dijeli lekcije. Pogotovo o politici koju je provodio (suradnja s liberalima i manjinama) i koju je predstavljao kao svoj temeljni doprinos i HDZ-u i Hrvatskoj. I od koje će sad, po svemu sudeći, morati odustati.
Grubo prizemljavanje
Uostalom, iako pravi pregovori tek kreću, Plenković se već posuo pepelom na temi od koje nije htio ni pedlja odstupiti i redovno bi gubio živce kad bi se ona propitivala na tiskovnim konferencijama. Evo, recimo, posljednji Božić nije bio baš tako davno. “Mislim da nikad nije bilo više borbe protiv korupcije nego što je to pokazano u našem mandatu”, kazivao je samozadovoljno Plenković pred zagrebačkom katedralom. Ovog vikenda je objašnjavao da su “čuli poruku birača” i da moraju neke politike korigirati. Poput – borbe protiv korupcije.
Sve ovo vrlo jasno pokazuje u koliko je neugodnoj poziciji ovog trenutka čovjek koji se u osam godina okružio klimoglavcima i na svaku kritiku uglavnom reagirao uvredama. Koje su, u slučaju otkrivanja afera prelazile i u verbalne napade na novinare, a izbornih poraza u velikim gradovima i u vrijeđanje birača. Plenkovićev ego je, ukratko, u ovih osam godina, zatvoren u velikom, napuhanom mjehuru, odavno otplutao prema nebeskim visinama. Sve što se događa posljednjih pet dana je – grubo prizemljavanje.