Vlada ima 18 članova, a 22 ministra i ministrice našli su se u situaciji u kojoj premijer pred kamerama izvještava javnost da oni više nisu dio njegovog tima. Ali nitko, nijedan i nijedna od svih tih koji su kroz ove godine skupljali stvari iz svojih ladica na Markovom trgu i pakirali se da odu jer su postali neželjeni, nije ni na koji način dovodio u pitanje svoje razrješenje.
Odlazili su uglavnom pokunjeno, izražavajući razumijevanje za Plenkovićevu odluku i prihvaćajući je kao dio pogodbe u kojoj šef ima puno pravo birati svije suradnike i davati pristupnice i odstupnice. Kao jedina crna ovca među bijelima, nekidan je nakon svoje smjene istupila Nataša Tramišak.
Tračevi i anonimni izvori
Časkom nakon što je premijer objavio kako ona i Paladina postaju bivši, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU sazvala je press konferenciju na kojoj je jasno i odrješito rekla da ju je Plenković pozvao na razgovor, ali da u tom oproštajnom susretu sa svojim poslodavcem nije dobila nijedno suvislo razjašnjenje o razlozima zbog kojih je smjenjuje.
To je više puta ponovila i naglasila stisnutih usana i uz znakovitu opasku koja se mogla shvatiti kao opomena šefu da su se u HDZ-u i do sada mijenjali ministri, ali su se bogme mijenjali i premijeri. Ne poznajem ovu bivšu ministricu, a, kao ni bilo kome drugome izvan najužeg kruga Plenkovićevih pouzdanika, nije mi poznato zbog čega je i ona odletjela zajedno s Paladinom. O tome se nagađa i ispredaju se priče i tračevi oslonjeni na anonimne izvore pa pustimo tu blatnu vodu za sada.
No, činjenica je doista da svatko koga se smjenjuje s bilo kakvog položaja ima pravo znati zbog čega mora otići. Čime se zamjerio? Na kojem je važnom poslu podbacio? Za koje ga se propuste smatra odgovornim? A kad je riječ o političkim položajima, taj koji sve to ima pravo čuti nije samo on, nego su to i građani u čije ime premijer i vlada vladaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od izvanrednog kadra do škarta
Plenković je, međutim, ostavio u totalnoj nedoumici ne samo Natašu Tramišak – ne vjerujem da je žena sve ovo izmislila – svoju desnu ruku koja mu je vodila jedan od najvažnijih resora težak milijarde eura iz fondova EU, nego i kompletnu hrvatsku javnost. I još k tome suradnicu iza koje – ako se u dogledno vrijeme s nečim ne javi USKOK – nisu ostale nikakve afere ni dubioze, koja je djelovala kao ozbiljna službenica vlasti, držala se brojki, klonila se javne reklame i, koliko se čini, imala vrlo pristojne rezultate.
Kad je Plenković objavljivao svoju odluku o kraju njene ministarske karijere, koja je trajala od 2020. godine i startala je kad su se nakupile sumnje o nezakonitom mešetarenju njene prethodnice Gabrijele Žalac, procijedio je samo toliko da je nestalo međusobnog povjerenja i to je bilo sve što nam je naumio priopćiti. Kad je dolazila na poziciju, hvalilo ju je kao izvanredan kadar, pa kako to da je odjednom postala škart? To razjašnjenje zahtijeva od Plenkovića ne samo elementarni poslovni red, nego i elementarna odgovornost prema građanima.
Ulizice i psi čuvari
Na stranicama Vlade još uvijek stoji kolona referenci Nataše Tramišak, 40-godišnje pravnice iz Osijeka, koja je završila niz dodatnih edukacija i programa, dobila više certifikata koji se tiču EU projekata i osobno vodila brojne takve projekte. Ako su nas tada lagali o njenoj velikoj stručnosti, onda i ja sada lažem vas. A ako je njen rad u Vladi pobudio bilo kakve financijske, moralne ili druge sumnje, koje će se onda s vremenom sigurno i razotkriti, tada bi pogotovo istina morala biti rečena s mjesta premijera, tako da bude jasno što on točno radi i zašto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Te zbog čega u ministarsku fotelju posjeda ministričinog glavnog suradnika i njenog državnog tajnika Šimu Erlića. A osobito je gadljivo što se anonimni Plenkovićevi ulizice i psi čuvari sada puštaju da o naravi i karakteru Nataše Tramišak pronose spletke i potvore “iz dobro informiranih krugova” u kojima je se opisuje kao neurotičnu, hladnu, zatvorenu i prema svima nepovjerljivu osobu koja ne zna s ljudima i s kojom se teško izlazi na kraj.
Pa čini se da je prema takvim personama iz stranke i trebala biti nepovjerljiva do maksimuma, tko zna što su sve od nje tražili. Dočim je, vidiš, Gabrijela Žalac, kojom se bavi europska tužiteljica Laura Kövesi, a koju je Plenković iz Vlade ispratio s hvalospjevima, bila tako mila i dobra sa svima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićevi pouzdanici sad puštaju tračeve da je Tramišak neurotična žena. To je gadljivo
Zašto je Andrej Plenković smijenio svoju ministricu?
Činjenica je doista da svatko koga se smjenjuje s bilo kakvog položaja ima pravo znati zbog čega mora otići. Čime se zamjerio? Na kojem je važnom poslu podbacio? Za koje ga se propuste smatra odgovornim? A kad je riječ o političkim položajima, taj koji sve to ima pravo čuti nije samo on, nego su to i građani u čije ime premijer i vlada vladaju
Otkazom Ivanu Paladini i Nataši Tramišak, trakavici “kadrovskih promjena” u Banskim dvorima dodano je još jedno novo poglavlje. Od 2016. godine kada je HDZ preuzeo vlast, Plenković je do danas zadržao samo Tomu Medveda, Olega Butkovića i Ninu Obuljen Koržinek, dok su ostali ulazili pa izlazili. U već teško pobrojivim rekonstrukcijama, smjenama i ostavkama, iz Plenkovićeve je vlade otišlo više ministara nego što ih ukupno čini Vladu.
Vlada ima 18 članova, a 22 ministra i ministrice našli su se u situaciji u kojoj premijer pred kamerama izvještava javnost da oni više nisu dio njegovog tima. Ali nitko, nijedan i nijedna od svih tih koji su kroz ove godine skupljali stvari iz svojih ladica na Markovom trgu i pakirali se da odu jer su postali neželjeni, nije ni na koji način dovodio u pitanje svoje razrješenje.
Odlazili su uglavnom pokunjeno, izražavajući razumijevanje za Plenkovićevu odluku i prihvaćajući je kao dio pogodbe u kojoj šef ima puno pravo birati svije suradnike i davati pristupnice i odstupnice. Kao jedina crna ovca među bijelima, nekidan je nakon svoje smjene istupila Nataša Tramišak.
Tračevi i anonimni izvori
Časkom nakon što je premijer objavio kako ona i Paladina postaju bivši, ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU sazvala je press konferenciju na kojoj je jasno i odrješito rekla da ju je Plenković pozvao na razgovor, ali da u tom oproštajnom susretu sa svojim poslodavcem nije dobila nijedno suvislo razjašnjenje o razlozima zbog kojih je smjenjuje.
To je više puta ponovila i naglasila stisnutih usana i uz znakovitu opasku koja se mogla shvatiti kao opomena šefu da su se u HDZ-u i do sada mijenjali ministri, ali su se bogme mijenjali i premijeri. Ne poznajem ovu bivšu ministricu, a, kao ni bilo kome drugome izvan najužeg kruga Plenkovićevih pouzdanika, nije mi poznato zbog čega je i ona odletjela zajedno s Paladinom. O tome se nagađa i ispredaju se priče i tračevi oslonjeni na anonimne izvore pa pustimo tu blatnu vodu za sada.
No, činjenica je doista da svatko koga se smjenjuje s bilo kakvog položaja ima pravo znati zbog čega mora otići. Čime se zamjerio? Na kojem je važnom poslu podbacio? Za koje ga se propuste smatra odgovornim? A kad je riječ o političkim položajima, taj koji sve to ima pravo čuti nije samo on, nego su to i građani u čije ime premijer i vlada vladaju.
Od izvanrednog kadra do škarta
Plenković je, međutim, ostavio u totalnoj nedoumici ne samo Natašu Tramišak – ne vjerujem da je žena sve ovo izmislila – svoju desnu ruku koja mu je vodila jedan od najvažnijih resora težak milijarde eura iz fondova EU, nego i kompletnu hrvatsku javnost. I još k tome suradnicu iza koje – ako se u dogledno vrijeme s nečim ne javi USKOK – nisu ostale nikakve afere ni dubioze, koja je djelovala kao ozbiljna službenica vlasti, držala se brojki, klonila se javne reklame i, koliko se čini, imala vrlo pristojne rezultate.
Kad je Plenković objavljivao svoju odluku o kraju njene ministarske karijere, koja je trajala od 2020. godine i startala je kad su se nakupile sumnje o nezakonitom mešetarenju njene prethodnice Gabrijele Žalac, procijedio je samo toliko da je nestalo međusobnog povjerenja i to je bilo sve što nam je naumio priopćiti. Kad je dolazila na poziciju, hvalilo ju je kao izvanredan kadar, pa kako to da je odjednom postala škart? To razjašnjenje zahtijeva od Plenkovića ne samo elementarni poslovni red, nego i elementarna odgovornost prema građanima.
Ulizice i psi čuvari
Na stranicama Vlade još uvijek stoji kolona referenci Nataše Tramišak, 40-godišnje pravnice iz Osijeka, koja je završila niz dodatnih edukacija i programa, dobila više certifikata koji se tiču EU projekata i osobno vodila brojne takve projekte. Ako su nas tada lagali o njenoj velikoj stručnosti, onda i ja sada lažem vas. A ako je njen rad u Vladi pobudio bilo kakve financijske, moralne ili druge sumnje, koje će se onda s vremenom sigurno i razotkriti, tada bi pogotovo istina morala biti rečena s mjesta premijera, tako da bude jasno što on točno radi i zašto.
Te zbog čega u ministarsku fotelju posjeda ministričinog glavnog suradnika i njenog državnog tajnika Šimu Erlića. A osobito je gadljivo što se anonimni Plenkovićevi ulizice i psi čuvari sada puštaju da o naravi i karakteru Nataše Tramišak pronose spletke i potvore “iz dobro informiranih krugova” u kojima je se opisuje kao neurotičnu, hladnu, zatvorenu i prema svima nepovjerljivu osobu koja ne zna s ljudima i s kojom se teško izlazi na kraj.
Pa čini se da je prema takvim personama iz stranke i trebala biti nepovjerljiva do maksimuma, tko zna što su sve od nje tražili. Dočim je, vidiš, Gabrijela Žalac, kojom se bavi europska tužiteljica Laura Kövesi, a koju je Plenković iz Vlade ispratio s hvalospjevima, bila tako mila i dobra sa svima.