Bizarno je jedno. Ta riječ, politički, nije pretjerano opasna. Gađenje je, međutim, nešto posve drugo. Kad neka politička opcija izaziva gađenje u velikom postotku biračkog tijela, stvari se za nju mogu velikom brzinom pretvoriti u opću katastrofu.
Dakako, riječ je o HDZ-u i izmjeni Zakona o izbornim jedinicama. Priča, naime, upravo vibrira negdje na samoj granici pretvaranje iz bizarne u onu koja izaziva gnjev i gađenje. Jer, kako nam tumače iz visina vlasti, nema nikavog problema, niti je išta čudno što Zakon o izbornim jedinicama – dakle, dio temeljnih pravila demokratske igre, priprema radna skupina jedne jedine stranke.
Malenica predlaže Malenici
No, to je tek početak – naime, iz HDZ-a ozbiljno tvrde i kako Ministarstvo pravosuđa ima svoje kapacitete za rad na prijedlogu tog zakona, a sam ministar Ivan Malenica edukativno pojašnjava kako zadnju riječ oko toga, bez obzira na stranačku radnu skupinu, imaju njegovo ministarstvo i Vlada. Ministar je, dakako, član spomenute stranačke radne skupine za izmjenu zakona.
Novinarka N1 televizije Mila Moralić danas je to vrlo slikovito opisala: “HDZ-ov član radne skupine Malenica predložit će HDZ-ovom ministru Malenici novi model za izbore, a javnost istovremeni uvjerava da drugi Malenica možda neće uvažiti prijedlog prvog Malenice. Bizarno, čak i za hrvatske standarde”.
Teoretski je svašta moguće
Bizarno je, međutim, jedno. Današnji odgovor HDZ-ovog saborskog zastupnika Dražena Bošnjakovića na pitanje o tome može li se dogoditi da radna skupina Ministarstva predloži drugačiji zakon od HDZ-ove je, pak, nešto posve drugo. Bošnjaković je naime lakonski odgovorio kako je – teoretski svašta moguće.
I tako, mic po mic, bizarnost po bizarnost, Plenkovićev slomić kad ga se upita za tu temu po slomić, tema o granicama izbornih jedinica, koja sama po sebi teško može mobilizirati značajnije biračke mase, postaje sve krupnija. I potencijalni novi izvor – gađenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uloga gađenja
Radimir Čačić je danas precizno definirao kolika je politička težina svega onog što diže želudac dobrom dijelu javnosti. “Mislim da će ključ za izbore biti razina gađenja nad funkcioniranjem ove države koja je stranački umrežena, duboko kriminalna i nepotistička. Plenković se uklopio u tu cijelu priču i pravi se blesav. Gađenje će biti ključ izbora”, kazao je gostujući na N1 televiziji.
Gađenje, naime, ima golem mobilizacijski potencijal. HDZ u verziji Andreja Plenkovića je jako dobro prošao dva puta na parlamentarnim izborima na kojima je bio loš (2016.) i katastrofalan (2020. godine) odaziv birača. Stoga bi nulta točka njihove predizborne strategije trebalo biti izbjegavanje svih mogućih tema koje bi mogle galvanizirati birače i natjerati ih na taj stravičan napor odlaska do biračkog mjesta jednom u četiri godine.
S druge strane, oporba je ta kojoj je zadatak da birače razbjesni i natjera u akciju. Da pokaže kako ih vlast zakida ne samo materijalno, nego i za elementarna demokratska prava, poput, recimo, izbornog sustava koji se kreira sa što višom razinom političkog konsenzusa, a ne u maloj prostoriji, zakračunatih vrata, u kojoj glavnu riječ – opet! – vodi Vladimir Šeks.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Početak kraja
U tome im HDZ svojim tvrdokornim odbijanjem i najmanje naznake suradnje, svojim užeglim političkim cinizmom i Plenkovićevim napadima na medije i novinare koji se uopće raspituju za tu temu – samo ide na ruku. Uvjereni u svoju anketnu prednost, međutim, iz vladajuće stranke se ne zamaraju ni s oporbom, ni s javnošću, uvjereni u svoj smjer i u to da su neveseli izborni rezultati koje su u međuvremenu postigli u Splitu i Varaždinu bili tek nevažne rupe na cesti.
Međutim, što ako su baš ta dva poraza bila znak – gađenja? Što ako sumanuta povećanja u broju mandata Centra (Split) i SDP-a (Varaždin) nisu tek znak da su građani tih gradova povjerovali u mistične sposobnosti svojih gradonačelnika, nego (i) racionalno grupiranje glasova na najjaču opciju koja je – protiv HDZ-a? E, onda bi se inzistiranje na tome da “Malenica predlaže Malenici izborni zakon” jednom moglo označavati kao – početak kraja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkoviću nije mudro ovo muljanje s izbornim jedinicama. Razgnjevit će birače i gurnuti HDZ u provaliju
Radimir Čačić je u pravu kad kaže da će gađenje biti ključ sljedećih izbora
HDZ u verziji Andreja Plenkovića je jako dobro prošao dva puta na parlamentarnim izborima na kojima je bio loš (2016.) i katastrofalan (2020. godine) odaziv birača. Potezi koji će galvanizirati birače suprotnih političkih opcija, poput ovog s izbornim jedinicama i Šeksom, su zadnje što im treba
Bizarno je jedno. Ta riječ, politički, nije pretjerano opasna. Gađenje je, međutim, nešto posve drugo. Kad neka politička opcija izaziva gađenje u velikom postotku biračkog tijela, stvari se za nju mogu velikom brzinom pretvoriti u opću katastrofu.
Dakako, riječ je o HDZ-u i izmjeni Zakona o izbornim jedinicama. Priča, naime, upravo vibrira negdje na samoj granici pretvaranje iz bizarne u onu koja izaziva gnjev i gađenje. Jer, kako nam tumače iz visina vlasti, nema nikavog problema, niti je išta čudno što Zakon o izbornim jedinicama – dakle, dio temeljnih pravila demokratske igre, priprema radna skupina jedne jedine stranke.
Malenica predlaže Malenici
No, to je tek početak – naime, iz HDZ-a ozbiljno tvrde i kako Ministarstvo pravosuđa ima svoje kapacitete za rad na prijedlogu tog zakona, a sam ministar Ivan Malenica edukativno pojašnjava kako zadnju riječ oko toga, bez obzira na stranačku radnu skupinu, imaju njegovo ministarstvo i Vlada. Ministar je, dakako, član spomenute stranačke radne skupine za izmjenu zakona.
Novinarka N1 televizije Mila Moralić danas je to vrlo slikovito opisala: “HDZ-ov član radne skupine Malenica predložit će HDZ-ovom ministru Malenici novi model za izbore, a javnost istovremeni uvjerava da drugi Malenica možda neće uvažiti prijedlog prvog Malenice. Bizarno, čak i za hrvatske standarde”.
Teoretski je svašta moguće
Bizarno je, međutim, jedno. Današnji odgovor HDZ-ovog saborskog zastupnika Dražena Bošnjakovića na pitanje o tome može li se dogoditi da radna skupina Ministarstva predloži drugačiji zakon od HDZ-ove je, pak, nešto posve drugo. Bošnjaković je naime lakonski odgovorio kako je – teoretski svašta moguće.
I tako, mic po mic, bizarnost po bizarnost, Plenkovićev slomić kad ga se upita za tu temu po slomić, tema o granicama izbornih jedinica, koja sama po sebi teško može mobilizirati značajnije biračke mase, postaje sve krupnija. I potencijalni novi izvor – gađenja.
Uloga gađenja
Radimir Čačić je danas precizno definirao kolika je politička težina svega onog što diže želudac dobrom dijelu javnosti. “Mislim da će ključ za izbore biti razina gađenja nad funkcioniranjem ove države koja je stranački umrežena, duboko kriminalna i nepotistička. Plenković se uklopio u tu cijelu priču i pravi se blesav. Gađenje će biti ključ izbora”, kazao je gostujući na N1 televiziji.
Gađenje, naime, ima golem mobilizacijski potencijal. HDZ u verziji Andreja Plenkovića je jako dobro prošao dva puta na parlamentarnim izborima na kojima je bio loš (2016.) i katastrofalan (2020. godine) odaziv birača. Stoga bi nulta točka njihove predizborne strategije trebalo biti izbjegavanje svih mogućih tema koje bi mogle galvanizirati birače i natjerati ih na taj stravičan napor odlaska do biračkog mjesta jednom u četiri godine.
S druge strane, oporba je ta kojoj je zadatak da birače razbjesni i natjera u akciju. Da pokaže kako ih vlast zakida ne samo materijalno, nego i za elementarna demokratska prava, poput, recimo, izbornog sustava koji se kreira sa što višom razinom političkog konsenzusa, a ne u maloj prostoriji, zakračunatih vrata, u kojoj glavnu riječ – opet! – vodi Vladimir Šeks.
Početak kraja
U tome im HDZ svojim tvrdokornim odbijanjem i najmanje naznake suradnje, svojim užeglim političkim cinizmom i Plenkovićevim napadima na medije i novinare koji se uopće raspituju za tu temu – samo ide na ruku. Uvjereni u svoju anketnu prednost, međutim, iz vladajuće stranke se ne zamaraju ni s oporbom, ni s javnošću, uvjereni u svoj smjer i u to da su neveseli izborni rezultati koje su u međuvremenu postigli u Splitu i Varaždinu bili tek nevažne rupe na cesti.
Međutim, što ako su baš ta dva poraza bila znak – gađenja? Što ako sumanuta povećanja u broju mandata Centra (Split) i SDP-a (Varaždin) nisu tek znak da su građani tih gradova povjerovali u mistične sposobnosti svojih gradonačelnika, nego (i) racionalno grupiranje glasova na najjaču opciju koja je – protiv HDZ-a? E, onda bi se inzistiranje na tome da “Malenica predlaže Malenici izborni zakon” jednom moglo označavati kao – početak kraja.